Hoće li golema vjetroelektrana Lički medvjed dobiti zeleno svjetlo? Odluka pada ovo ljeto
Direktor tvrtke Vjetroelektrana Lički medvjed, Jeroen Boerkamps, najavljuje da ovog ljeta očekuju rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o prihvatljivosti zahvata za okoliš. U pitanju je vjetroelektrana snage od 400 do 510 megavata koja bi se gradila na obroncima Male Kapele, a projekt je vrijedan oko pola milijarde eura
Hoće li u okolici Otočca, na obroncima Male Kapele, doista biti izgrađena vjetroelektrana Lički medvjed o kojoj se već nekoliko godina govori kao potencijalno najvećem projektu među obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj, investiciji vrijednoj više od 500 milijuna eura? Ova bi godina mogla biti ključna.
Kako je u utorak, sudjelujući na okruglom stolu udruge za zaštitu prirode Biom, najavio Jeroen Boerkamps, direktor splitske trtke VE Lički medvjed i jedan od osnivača nizozemske konzultantske tvrtke Green Trust, očekuje da će ovog ljeta saznati kako će nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ocijeniti njihovu Studiju utjecaja na okoliš, a u sklopu te procedure bit će prethodno održana i javna rasprava. Otprilike u isto vrijeme, kako za FORBES Hrvatska kaže Boerkamps, nadaju se i ishođenju energetskog odobrenja za koje su aplicirali u prosincu prošle godine, što je pak preduvjet za ugovor o priključenju na elektroenergetsku mrežu.
Malo je reći da je taj golemi projekt, koji bi trebao na lička brda Mali Lisac, Markovac i Javornik postaviti vjetroturbine ukupne instalirane snage od 400 do 510 megavata, izazovan za okoliš. Kako stoji u informaciji objavljenoj na stranicama Ministarstva, predviđeno je do da će snaga pojedinog vjetroagregata biti u rasponu od 4 megavata do 10 megavata, a visina stupa od 118 do 166 metara. Najniža točka vrha lopatice iznad tla bit će 50 metara, a njviša 98 metara.
Proizvodnja bi mogla startati 2028. godine?
Dosad projekt nije prošao nijednu od predviđenih formalnih stepenica u proceduri ishođenja papira, pa nije ni blizu lokacijske i građevinske dozvole, ali njegovi vlasnici unatoč tome ne posustaju. U planovima stoji da će 2027. godine početi s radovima na terenu, a 2028. godine proizvoditi električnu energiju, ukupno jedan teravat sat godišnje.
Studiju o utjecaju na okoliš, koju je za njih izradila zagrebačka tvrtka Zeleni servis, predali su na evaluaciju u rujnu prošle godine, kako nam kaže Boerkamps, ali dosad u toj proceduri nije bilo pomaka niti sastanaka stručnog povjerenstva koje će na koncu donijeti rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Sama studija zasad pak nije dostupna javnosti, a u povjerenstvu su i predstavnici jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Prema onome što je direktor VE Lički medvjed iznio na okruglom stolu (tema je bila o obnovljivim izvorima energije koji istodobno neće štetiti prirodi) predvidjeli su ugradnuju tehnologije (kamere, radare) i niz mjera za ublažavanje utjecaja na okoliš. Primjerice, kako bi se smanjila smrtnost šišmiša sustav bi se isključivao pri određenim brzinama vjetra, temperatura te od zalaska do izlaska sunca, a postojao bi i sustav detekcije orlova te bi se turbine zaustavile kad bi kamere snimile da se približava. Inače, suri orlovi, čija su staništa u blizini lokacije na kojoj se planira vjetroelektrana, imaju status kritično ugrožene vrste u Hrvatskoj.
Za Gard Otočac 1,3 milijuna eura godišnje
Boerkamps tvrdi da je u pitanju projekt vjetroelektrane koja poštuje okoliš, imaju već veliko iskustvo u tome i vjeruju u tehnologiju koju primjenjuju, te kaže da će „ispuniti sve ono na što se budu obvezali“. U to, među ostalim, spada i poseban fond od 200 tisuća eura za lokalnu zajednicu i njezine projekte. Prema postojećim propisima, pak, ovisno o proizvodnji električne energije, moraju uplaćivati i naknadu Gradu Otočcu, a na web stranici tvrtke su naveli da je to 1,3 milijuna eura godišnje.
Sada je u Hrvatskoj najveća Vjetroelektrana Senj (156 megavata), koja je više od dvije godine u probnom radu, a u većinskom je vlasništvu kineske tvrtke Norinco, dok je druga po veličini VE Krš-Pađene (142 megavata) u vlasništvu Milenka Bačića.
