Neplaćeni prekovremeni rad, zašto radnici biraju šutnju i događa li se to češće stranim radnicima?

Prekovremeni rad u nekim se poslovima podrazumijeva, ali to ne znači kako se podrazumijeva i plaćanje tih sati rada. Neki poslodavci pri isplati plaće samo zaborave na dodatan rad. Raste li broj takvih sa sve zastupljenijom stranom radnom snagom i prijavljuju li zaposlenici sve više zbog takvih nepravilnosti svoje poslodavce, provjerili smo u Državnom inspektoratu.

Na poslu. Prekovremeni svaki dan. Neplaćeni. Tako bi zvučala jadikovka nekih radnika u Hrvatskoj u analogiji na navodnu priču od šest riječi Ernesta Hemingwayja koju je nažvrljao na salvetu u nekom društvu: Na prodaju. Cipelice za bebu. Nenošene.

“Od nas se očekuje da svaki dan na poslu ostanemo dok ne obavimo sve zadatke, a to znači da ostajem minimalno sat vremena duže, nekad i dva sata. Kad se pobunimo zašto nam to nije plaćeno, kažu nam da svi tako rade i da, ako nam ne odgovara, znamo gdje su vrata”, priča pomoćna radnica u kuhinji jedne kantine koja želi ostati anonimna jer strahuje kako bi u suprotnom zbog onoga što govori mogla izgubiti posao.

“Radnika je premalo, snalazimo se. U vrijeme ručka uskačem gdje treba, na samposlužnoj liniji stavljam hranu i salate na tanjure, ponekad i dostavljam hranu u tvrtke. Neovisno o tome koliko se naradila u osam sati za koje sam plaćena, ne mogu otići kući dok suđe nije oprano, a njega je mnogo. I tako ostajem prekovremeno. Ne događa se to samo meni, svi u kuhinji ostajemo jer ne stižemo. Poslodavac podrazumijeva da mu darujemo te dodatne sate. To nas ljuti, ali zbog kolegijalnosti prema onima koji dolaze u popodnevnu smjenu, nastavljamo raditi”, kazala je radnica koja se ne osjeća zakinuto samo za novac, već i za vrijeme koje bi inače provela sa svojom djecom. Pokazuje nam obračunski listić, na njemu su zabilježeni samo sati redovnog rada. Poslodavac je velika tvrtka koja posluje po cijeloj Hrvatskoj. Sindikat nemaju, a u aktivnu borbu za svoje izgubljene sate neće ići jer čak i s tim iritantnim nedostatkom, to je posao do kojeg u ruralnoj sredini gdje žive nije bilo lako doći.

Njezin je suprug u građevinskoj tvrtki, iznajmljuje ga posrednik za rad na projektu. Njega za radno vrijeme ne pitaju jer do zadanog roka ono što je dogovoreno mora odraditi, a svejedno je hoće li to značiti da se neke dane u tjednu ne pojavi na poslu pa u subotu i nedjelju nadoknađuje radeći po 12 sati. Plaća mu je unaprijed dogovorena i fiksna. “Tako je lakše, nema frustracija”, kaže.

Kad je radio u jednoj velikoj tvornici u Njemačkoj, svaka se minuta prekovremenog rada brojala. Zadovoljan radnik je motiviran radnik i to je ključ produktivnosti, ponavljalo se tamo. Nakon prvih nekoliko mjeseci, priznaje, u obračunsku listu detaljnije nije ni zavirivao, imao je povjerenja da ga neće za ništa zakinuti.

U Njemačkoj nije bilo pregovora hoće li prekovremene sate isplatiti. U Hrvatskoj ih se često zamjenjuje za slobodne dane ili se radnike, osobito u građevini, plaća na ruke pa o tome svi šute, dodaje.

101 povreda

Prekovremeni rad, poput rada nedjeljom izaziva razne reakcije, ovisno o iskustvu govornika. Neke tvrtke uredno plaćaju prekovremeni rad, u nekima je takav rad potreban samo u iznimnim situacijama, neke ga izričito zabranjuju (mentalno zdravlje, dobrobit zaposlenika, ravnoteža privatnog i poslovnog), a neke tvrtke ga na platnim listama jednostavno ignoriraju. I to im prilično dobro prolazi. U prošloj godini Državni inspektorat Republike Hrvatske (DIRH) utvrdio je tek stotinjak takvih slučajeva.

“Prema preliminarnim podacima za 2023. kojima raspolažemo, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u inspekcijskim nadzorima obavljenim u području radnih odnosa tijekom 2023., inspektori rada su utvrdili osnovanu sumnju u počinjenje 101 povrede prekršajno sankcioniranih odredbi članka 65. Zakona o radu, zbog čega su protiv poslodavaca pravnih i fizičkih osoba pokrenuli prekršajne postupke podnošenjem optužnih prijedloga nadležnim općinskim sudovima koji donose odluku u prekršajnom postupku”, ustvrdili su za Forbes Hrvatska iz Inspektorata koji o povredama propisa obavještava Poreznu upravu.

Napomenuli su kako su neki inspekcijski nadzori još u tijeku, no da je broj takvih prekršaja nešto manji u odnosu na prethodne godine.

U 2022. godini utvrđeno je 107 takvih prekršaja, u 2021. njih 100, a 2020. zabilježeno ih je 110.

Tvrtke ne propuštaju priliku da u javnosti propagiraju svoje napore što se tiče odgovornog okolišnog, društvenog i korporativnog upravljanja (ESG), je li to utjecalo na svijest radnika o svojim pravima. Prijavljuju li ljudi nepravilnosti i raste li broj takvih prijava, zanimalo nas je.

Iz DIRH-a nas podsjećaju na Zakon o Državnom inspektoratu po kojem inspektor provodi inspekcijski nadzor i pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke. Kao i na to da se “zaprimljene predstavke u kojima su navedeni podaci o prijavitelju (ime i prezime te adresa stanovanja) kojima se ukazuje na postupanja protivna propisima mogu koristiti kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzora”.

Ipak, konkretniju informaciju o trendovima što se tiče broja prijava zbog neplaćenih prekovremenih nismo dobili. Ne vodi se evidencija takvih prijava prema kriteriju sadržaja, a to bi, kako objašnjavaju iz Inspektorata, bilo nezgodno i voditi jer se u prijavama obično navodi više različitih povreda propisa.

Novčane kazne

Poslodavci riskiraju kazne uhvati li ih se u nekoj od povreda članka 65. Zakona o radu. Neke od tih odredbi su sljedeće:

• broj sati, ako se radi prekovremeno, ne smije premašiti 50 sati tjedno
• Prekovremeni rad ne smije trajati duže od 180 sati godišnje, odnosno 250 sati ako je tako dogovoreno kolektivnim ugovorom
• prekovremeni rad maloljetnika je zabranjen
• trudnice, roditelj s djetetom do osam godina te radnik koji je na nepuno radno vrijeme zaposlen kod više poslodavaca mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad (osim u slučaju više sile)
• matični poslodavac može radniku koji radi u dodatnom radu naložiti prekovremeni rad samo ako radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile

Uhvati li se poslodavce da ne poštuju te odredbe propisane su novčane kazne. Pravna osoba tako riskira kaznu od 8.090 do 13.270 eura. Ako je poslodavac fizička osoba sankcije su nešto niže, kreću se od 920 do 1.320 eura. Kazna se udvostručuje ako se radi o prekršaju na maloljetniku.

U Zakonu se navode i neke druge prakse koje se rijetko provode, kao što je ona da poslodavac o potrebi za prekovremenim radom mora radnika obavijestiti pismeno i to tjedan dana unaprijed. Svi koji su imali iskustva s prekovremenima znaju kako do njih dolazi – dogodi se nešto iznenadno na što je potrebno odmah prionuti; količina posla, rokovi i regularno radno vrijeme su u teškoj neravnoteži; bolovanja, otkazi i manjak radne snage onemogućuju normalan rad i slično. I tada se na licu mjesta improvizira, netko pokriva rupu, ostaje duže, preuzima odgovornost.

Nema evidencije o prekršajima nad stranim radnicima

Ponekad ljudi jednostavno vole rasporediti posao tako da ne rade udarnički tijekom osam sati, nego malo lakšim tempom obave to što imaju u dužem vremenskom razdoblju. Pitanje je treba li to poslodavac zaista platiti. Odgovor se čini očitim, no neki unatoč tome što si sami produžuju radno vrijeme imaju takva očekivanja.

U skladu s odredbama Zakona o radu puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno, a u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), s time da poslodavac mora obavijestiti radnika o njegovu rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika. Pri tome, radno vrijeme radnika se u skladu s odredbama Zakona o radu može rasporediti u jednakom, odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima.

To nikako nije isto kao kada poslodavac nalaže ostanak na radnom mjestu i po 12 sati, a ne plati ih. Na nekim je mjestima velika fluktuacija ljudi baš zbog takvih teških, neizdrživih i nepravednih uvjeta rada. Budući da je Hrvatska postala domaćin brojnoj stranoj radnoj snazi za koju je vjerojatnije da će zbog nepoznavanja jezika, a još manje zakona koji ih štite, biti u nepovoljnijoj poziciji, pitali smo Državni inspektorat rada primjećuje li se korelacija između stranih radnika i neplaćenog prekovremenog rada. No, kazali su nam kako takvu evidenciju ne vode.

“U pogledu povrede odredaba Zakona o radu i drugih propisa iz područja rada i zapošljavanja, kao i u pogledu povrede odredaba Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa iz područja zaštite na radu, državljani trećih zemalja izjednačeni su s domaćim radnicima te se ne vodi posebna evidencija koliko je povreda propisa vezano uz, primjerice prekovremeni rad, odmore i dopuste, prijave na obvezna osiguranja, neisplatu plaće i drugo počinjeno u odnosu na državljane trećih zemalja.”