Uplate radnicima u 3. stup bitne su za mirovine, hoće li Primorac podići poreznu olakšicu?
Iznos porezne olakšice tvrtkama koje svojim zaposlenicima uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju je 804 eura godišnje i trebalo bi ga povećati, smatraju mirovinska društva, o čemu su govorili i na nedavnoj sjednici Savjeta Hanfe. Nikola Nikšić, poslovni konzultant tvrtke Konter, za FORBES Hrvatska kaže da je taj vid benefita za radnike još na niskim razinama, ali progresivno raste
Vrijednost porezne olakšice uslijed povećanja prosječnih plaća u Hrvatskoj se smanjila sa 6,5 posto bruto plaće koliko je iznosila u 2010. godini na 3,9 posto u veljači ove godine. Stoga bi, smatraju iz Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO), kako bi se vrijednost olakšice ponovno vratila na prijašnje razine, trebalo smanjiti porezno opterećenje poslodavcima na uplate u dobrovoljnu mirovinsku štednju. Takav su stav iznijeli u ponedjeljak na Savjetu Hanfe.
Podsjetimo, prema Zakonu o porezu na dohodak, poslodavci su oslobođeni poreza za uplate radnicima za dobrovoljnu mirovinsku štednju do 67 eura mjesečno, odnosno do 804 eura godišnje. Iznos koji uplate porezno je priznati rashod koji im umanjuje i osnovicu poreza na dobit. Rastom plaća to se rasterećenje silom prilika umanjilo.
Ima li to Vlada u planu? Možda. Ministar financija Marko Primorac početkom mjeseca najavio je novi krug poreznih rasterećenja za iduću godinu. Istaknuo je kako razmišljaju o povećanju osnovnog osobnog odbitka na 600 eura sa sadašnjih 560 eura, ali i o povećanju iznosa neoporezivih primitaka koje poslodavci mogu isplatiti radnicima. No, nije precizirao kakve se promjene mogu očekivati i hoće li njima biti obuhvaćene uplate u treći mirovinski stup.
Takav bi potez, smatraju iz mirovinskih društava, bio ključan za poticanje poslodavaca na veća ulaganja u mirovinsku štednju zaposlenika. Osim boljih mirovina i veće financijske sigurnosti u starosti, moguće je kako bi porezno rasterećenje malo promijenilo na bolje i porazne hrvatske statistike što se tiče stope zamjene mirovina.
Omjer prosječne mirovine i plaće i Hrvatskoj iznosi svega 29 posto. Prosjek Europske unije je na puno pristojnijih 45 posto, a ono što najviše zabrinjava jest što se u Hrvatskoj očekuje daljnji pad te stope. Do 2045. godine ona će prema predviđanjima iznositi 26,4 posto te do 2070. godine dodatno pasti na 23,7 posto.
Direktorica UMFO-a Dijana Bojčeta Markoja za FORBES Hrvatska pojašnjava kako je na Savjetu Hanfe samo predstavljena analiza koja nije još na razini službenog prijedloga. U toj bi fazi prijedlog slali nadležnom resoru – Ministarstvu financija.
Benefit koji progresivno raste
Takvu inicijativu Nikola Nikšić, poslovni konzultant iz tvrtke Konter i član Izvršnog odbora HUP Udruge malih i srednjih poduzetnika, svesrdno bi podržao.
“Činjenica je da se u paketima sustava plaća i nagrađivanja sve više koristi treći stup koji je interesantan i starijim i mlađim zaposlenicima jer donosi korist i za njih i za poslodavca. Taj je benefit sve više u primjeni. Iako je to još uvijek na niskim razinama, može se reći da progresivno raste”, komentirao je za FORBES Hrvatska.
Ne postoji službeni podatak koliko poslodavaca u Hrvatskoj se odlučilo zaposlenicima uplaćivati treći mirovinski stup. Nikšić procjenjuje kako ih, uzme li u obzir 500 velikih, 2000 srednje velikih i 19.500 malih hrvatskih tvrtki koje imaju ozbiljniji obim poslovanja, 10 posto koristi taj alat. Drugim riječima, od 22 tisuće takvih tvrtki, pogodnosti takve mjere ih je prepoznalo oko 2200.
“Uplaćivanje u treći mirovinski stup osobito je dobro prihvaćeno među mikropoduzetnicima. Takvih one man show tvrtki je oko 19 tisuća. Oni su uvidjeli kako je to dobra porezna olakšica, ali i korisno ulaganje koje posljednjih 15 godina donosi sedam posto godišnjeg prinosa. To je izuzetno visoki prinos s malim rizikom. Treći stup je nerizični benefit koji danas donosi veći prinos od životnog osiguranja”, ustvrdio je Nikšić koji je i sam uplaćivao dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje, kako kaže, smatra jednim od trenutno najracionalnijih načina kako ljudi mogu štedjeti za starije dane.
Benefiti uplata u treći mirovinski stup za poslodavce i zaposlenike
- Uplata od 67 eura mjesečno u dobrovoljni mirovinski fond po zaposleniku upola je manji trošak za poslodavca u odnosu na povećanje neto plaće radniku za isti iznos
- Na ukupne uplate u dobrovoljni mirovinski fond zaposlenik ostvaruje i državne poticaje i prinose fonda
- Država građanima na dobrovoljnu mirovinsku štednju daje 15 posto poticaja, uz maksimalan iznos od 100 eura, koje je moguće ostvariti tijekom jedne kalendarske godine
O tome se premalo priča
Tema je to o kojoj se ne komunicira dovoljno kvalitetno. Poslovni konzultant je mišljenja kako je nužno probuditi svijest među ljudima između 30 i 50 godina o tome da su u najboljoj fizičkoj i mentalnoj spremi i u godinama kada valja osigurati svoju mirovinu. Demografska kretanja ne ulijevaju nadu u bolje sutra. Dapače, podsjeća kako je upitno koliko će prvi i drugi stup mirovinski fond moći osigurati pristojne mirovine za život.
Situacija na tržištu rada kada poslodavci više ne mogu okrenuti kamen i ispod njega pronaći pet radnika koji mu nedostaju prisiljava poslodavce da razmišljaju o ovakvim i sličnim benefitima za zaposlenike. Velike fluktuacije i nedostatak radne snage dovele su do zamjene uloga, pravi vlasnici poduzeća koji diktiraju rad zapravo su zaposlenici, kaže Nikšić.
Upozorava da bi se stanje na tržištu dalo popraviti izmjenama financijskog sustava i državnog aparata koji sada ne funkcionira u korist gospodarstva i društva, nego zadovoljava partikularne interese.
“Dok imamo takav sustav javne uprave gdje 320 tisuća korisnika prima plaće iz proračuna koji se u velikoj mjeri puni na teret poduzetništva, ne možemo pričati o ozbiljnim smanjenjima poreza. Ugrozilo bi to i mirovinske fondove. O tome bi se moglo pričati tek kada bi se javna uprava restrukturirala da u njoj ostane 150 tisuća ljudi, a preostali da popune radna mjesta u biznisu. Takva humana prekvalifikacija javnog sektora najveći je izvor radne snage, uz povratak ljudi koji su otišli raditi u inozemstvo, a još nisu trajno promijenili prebivalište”, zaključuje konzultant pojašnjavajući kako su to strateške perspektive kako izaći iz krize. U tom slučaju zadovoljavanje partikularnih interesa treba ostaviti u prošlosti.
