Hvar je uvijek bio magnet za kapital, ali nikad ga se ovako nije uništavalo, kaže poznata Hvaranka
Tonka Alujević, poznata hvarska umjetnica i spisateljica u intervjuu na portalu Teleskop komentirala je stanje u jednom od najjačih hrvatskih turstičkih gradova nakon što je napad vlasnika kluba Carpe Diem na vlasnika restorana Gariful pokrenuo prosvjede građana, ali i propitivanje – što se zbiva s turizmom u Hvaru i treba li netko nešto mijenjati da grad ne bi završio u posvemašnjoj devastaciji
Tonka Alujević, u intervjuu za Teleskop opisivala je što se sve zbilo u Hvaru nakon događaja koji je pokretno proteste građana i žurne sjednice gradske vlasti, ali i činjenicu da je u tim danima mnogo toga što se dugo potiskivalo – postalo jasnije.
“Isplivale su mnoge sumnjive stvari pa se Grad skupa s Turističkom zajednicom Hvara brzo odlučuju za nagli zaokret u turističkoj ponudi. Ukratko, ne želimo više bit partijanerska destinacija koja je u mnogočemu unazadila naš grad. Nakon petnajestak dana od početka priče njemačke novine javljaju o novome hvarskome kursu u turističkoj ponudi i pozdravljaju ga.”, opisuje stanje Alujević (koristeći lokalni dijalekt koji ćemo i mi ostaviti kao u izvornom tekstu).
Posljedice party turizma
“Carpe Diem ili kako ga Hvarani zovu Karpej(krpelj) je ugostiteljski objekt od kojega korist ima on sam i par satelita. Štetu ima cili Hvar. Svi pričaju o padu prometa zbog promjene strukture gostiju a niko o razlozima zašto je do te promjene došlo. Radi party turizma! Od elitnoga grada postali smo hop on hop off destinacija za neiživljenu mladost koja niti smještaj ne traži u Hvaru nego dolaze katamaranima iz Splita. Ono šta je za zamislit se, je nova moda koja je poharala Hvar. Sad ujedanput svi žele bit ka Carpe.”, opisuje trend koji je već duže vrijeme trasirao turistički profil Hvara.
Na pitanje tko je dozvolio da Hvar krene u tom smjeru, jer sigurno nisu mogli ugostitelji sami od sebe, Alujević odgovara da ne može reći precizno “jer je sve rekla – kazala”, ali ipak dodaje da će građani dosta toga “reć ali u četri oka”, jer su “poprilično deprimirani, bez nade da će se šta prominit”.
“Ja mislin da smo žrtvovani. Split, Dubrovnik, Hvar gradovi najlipših scenografija…mi smo te krave muzare. Nije bitan način našega života nego kako šta više profita isisat odavde. Noćne klubove u gradskin jezgrama ne bi smili dozvolit ni ministarstvo kulture, ni turizma ni zdravlja, ali boli ih uvo. Pustili su najgoru ološ da na nas povraća i mokri.”, kaže Alujević.
Pokazat će se “koliko je tko umočen”
Na pitanje mogu li se lokalni političari odhrvati pritiscima moćnih i bogatih ugostitelja Alujević govori da se moglo dosta toga čuti o pritiscima i prijetnjama, ali i da se ne može znati “je li to stvarno ili je u službi opravdanja za nerad.” No, smatra da ipak postoje mehanizmi koji će pokazati koliko je i tko umočen”.
Također kaže da je Hvar “uvik bija magnet za kapital sa svih strana svita ali ga se nikad ovako i ovoliko nije uništavalo.” Smatra da svi dosadašnji vlasnici Sunčanoga Hvara nisu bili hoteljeri nego – trgovci.
Tonka Alujević koja je svojim javnim istupima stekla i status aktivistice, borkinje za bolji Hvar, prisjeća se da je grad i otok na kojem je odrasla uvijek bio mjesto tolerancije i uključivosti, a sada je – prije nekoliko dana zabilježen rasistički napad na njihovog sugrađanina, porijeklom s Jamajke koji živi i radi u Hvaru.
Je li moguće vratiti mir u Hvar?
“E toga ovde nije nikad bilo. Ni nacionalizma ni rasizma ni šovinizma. To bi želila da se vrati. Jer nan je to bilo najvridnije od svega.”, kaže Alujević.
A kakvu budućnost Hvaru ona osobno želi? “Za mene je tišina najveći luksuz današnjice i privlači najbolje goste, prijatelje. Najprije je važno kako mi živimo i kako se mi osjećamo u svome mistu. Želin uredan grad radi nas samih a ne radi gostiju. Mi smo prvi. Želin puno umjetnosti, nabolje umjetnike i najavangardnija događanja. Ako su naši težaci i ribari, trčali doma okupat se kako bi išli u teatar prije 450 godina zašto mi od njega bižimo? Sve su nan stvorili. Pokažimo da nan je stalo. Želin harmoniju u kojoj niko nikome ne smeta, u kojoj težimo stvaranju novoga i autentičnoga a ne kopiranju smeća.”, zaključuje Alujević.
