Kako je moguće da netko prevarantu uplati životnu ušteđevinu
Često do javnosti dođe informacija da je netko nasjeo na prevaru koja je “upakirana” u neku vrstu financijskih usluga. Prevaranti ljudima nude lažna ulaganja u vrijednosne papire, kriptovalute, robe poput zlata i nafte ili trgovanje na deviznom (FOREX) tržištu. Ne radi se, naravno, ni o kakvim ulaganjima, nego prevaranti nerealnim obećanjima o visokim prinosima uspijevaju uvjeriti građane da im daju svoj novac – vrlo često, na žalost, cijeloživotnu ušteđevinu.
Kako je moguće da netko, potpuno nepoznatom čovjeku, bez ikakve provjere, uplati 10 ili 100 tisuća eura, vjerujući da će mu on pomoći ostvariti potpuno nerealnu zaradu? Pogotovo ako uzmemo u obzir da su hrvatski građani, inače, vrlo konzervativni kada su u pitanju ulaganja i štednja. Veliku većinu novca drže u bankama, usprkos niskim kamatama, a rizičnija ulaganja poput dionica ili fondova uglavnom zaobilaze u širokom luku.
Doc.dr.sc. Stipe Drmić, psihijatar iz Klinike za psihijatriju KB Dubrava kaže da ljudi koji postaju žrtve prijevare nisu odjednom postali lakovjerni, nego da je riječ o spletu konstelacijskih faktora.
“Prevarant je uvjerljivi manipulator, predator koji ima dobre ‘prodajne vještine’, karizmu i površinski šarm uz manjak empatije prema drugim ljudima i makijavelizam – tamna trijada, često je riječ o narcističkim poremećajima ličnosti. S druge strane su žrtve koje su pogodne zbog želje za brzom zaradom i lošom percepcijom rizika, manjkom znanja itd.”, kaže Drmić.
Od kada je svijeta i vijeka postoje različite prevare u kojima prevaranti žele ostvariti financijsku korist, podsjeća Drmić, a tome u prilog ide i činjenica da mnogi ljudi nisu dovoljno educirani o financijskim konceptima i investicijama, pa padaju žrtvom prevara poput piramidalnih shema. Najčešće žrtve su ljudi koji su u financijskim poteškoćama ili oni koji traže način brze zarade jer najlakše padaju u zamku obećanja velikih povrata na investiciju.
Jedan od povijesno najpoznatijih prevaranata bio je Charles Ponzi, prema kojem se tzv. piramidalne sheme, često nazivaju i Ponzijeve sheme. Radi se o modelu prevare u kojem se žrtvama na početku čak i isplaćuje određena “zarada” kako bi se privukle nove žrtve.
Prevarant koristi povjerenje
Ponzijev model prevara funkcionirao je tako da je žrtvama obećavao iznimno visoke prinose u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, a koristio je i principe mrežnog marketinga.
“Ulagači su sami pronalazili nove ulagače i zapravo prevarant koristi povjerenje koji su ulagači imali jedni prema drugima. Često su to bili prijatelji i rodbina te su ulagali životne ušteđevine nadajući se brzoj zaradi. U mnogim piramidalnim shemama, sudionici su pod pritiskom da regrutiraju nove članove kako bi uopće ostvarili dobit. To može stvoriti lanac u kojem ljudi regrutiraju druge kako bi povratili svoj ulog. Prevaranti su često slatkorječivi manipulativni ljudi koji znaju iskoristiti emocije poput straha ili pohlepe kako bi privukli žrtve u takve sheme. Nerealna obećanja često su formulirana kako bi stvorila uzbuđenje i senzaciju. To može privući pažnju ljudi i stvoriti osjećaj ekskluzivnosti ili prilike koju ne bi htjeli propustiti”, pojašnjava.
Smatra da je zbog svega navedenog važno razvijati kritičko razmišljanje i financijski opismeniti građane. Predlaže i da se u školske kurikulume ugradi i financijska edukacija “Kontrola emocija i svjesnost o mogućnosti financijskih prevara ključni su faktori u prevenciji padanja u zamku piramidalnih shema”, poručuje Drmić.
Zbog brojnih prijevara koje su maskirane u financijske usluge s nepovjerenjem ulagača susreću se i ozbiljne investicijske kuće. Igor Vihnanek koji je u investicijskoj kući InterCapital zadužen za edukaciju i marketing sličnog je mišljenja kao i Drmić.
“Kad pričamo o financijskim prevarama, smatram da ključnu ulogu igraju tri faktora – brzina zarade, percipirana vrijednost onoga u što se ulaže i i nerealna očekivanja. Sva tri faktora povezana su izravno s financijskom pismenošću”, kaže Vihnanek.
Dodaje i da je upravo brzina zarade najčešće korišteni mamac kojim prevaranti uspijevaju privući ljude.
Nepoznavanje osnova investiranja
“Velik novac u ‘samo mjesec dana’ zvuči primamljivije od legitimne investicije na 10 godina. Ljudi smo, nije to toliko neobično, pogotovo ako osobi iznenada treba veća suma novca u kratkom roku. Ako je iznos dovoljno velik i rok dovoljno kratak – ta će prilika za zaradom nadjačati zdrav razum i kod ljudi koji bi inače prepoznali prevaru. Pogotovo ako se radi o obećanjima konkretnih, impresivnih brojki. Osoba će se lakše odlučiti na investiranje ako zna kada će i koliko zaraditi, želi tu sigurnost da će na kraju sve uspješno završiti u plusu”, pojašnjava.
Posljednjih godina brojne kriptovalute imale su snažan rast vrijednosti. Nije bilo neuobičajeno da njihova vrijednost u relativno kratkom roku naraste i za 10 ili 20 puta, pa su prevaranti i njih počeli koristiti za prevare.
“Čak i ako ih (kriptovalute op.a.) osoba uopće ne razumije, sigurno je negdje čula o nevjerojatnim zaradama i ne želi propustiti priliku. To je klasični FOMO, Fear of Missing Out. Rizik takve investicije gotovo uopće ne uđe u priču, obećanja u obliku troznamenkastih postotaka su prevelik mamac. Zanimljiva opservacija je da kad se priča o prinosima do 10 posto ljudi žele pričati o riziku koji preuzimaju, ali nakon što prinos krene u gotovo imaginarne razine, rizik kao da prestaje biti dio te investicije”, kaže Vihnanek.
Smatra da se nerealna očekivanja izravno se temelje na nepoznavanju osnova investiranja, odnosno procjene što je moguće ostvariti u kojem roku, kojim tipom investiranja i uz koju razinu rizika.
“Osobi kojoj nije pruženo adekvatno znanje o investiranju obećanje zarade od 100 posto u mjesec dana može zvučati potpuno ostvarivo i ne aktivira nikakve alarme. Ljudi su shvatili da je inflacija loša za gotovinu u ladici, žele nešto učiniti s tim novcem, ali ne znaju točno što. Bombardirani su mnogim opcijama no ne mogu sami prepoznali vješte prevare. Ovo je faktor oko kojeg bi podizanje financijske pismenosti i kvalitetna edukacija građana najviše pomogli”, pojašnjava.
Kaže i da bi ljudi trebali paziti na to tko im nudi investiciju – je li to registrirana osoba/tvrtka koja ima licence i poštuje sve zakone RH i EU, kakva im je povijest poslovanja, obećaju li im sulude zarade u kratkom roku, predstavljaju li im investiciju kao „sigurnu“ i jamče li im zaradu itd. Smatra da bi već takvim filterom građani mogli eliminirati veliku većinu prevaranata.
“Najgore je što se osnovni koncepti investiranja mogu naučiti i objasniti u vrlo malo vremena, jednostavnim rječnikom i svakodnevnim primjerima. Ne mora biti komplicirano, a čak i ta minimalna razina znanja ljudima bi pružila moć da sami sebe ne samo zaštite od prevara, već si daju i realnu šansu nešto postići legitimnim načinom”, zaključuje Vihnanek.
Posao za policiju i pravosuđe
Kakva je tu uloga Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA)? Oni su zaduženi za nadzor tržišta i tvrtki koje se bave financijskim uslugama. No, kada se radi o prijevarama, one zapravo nisu financijske usluge. Ne radi se o sporovima građana s legalnim investicijskim društvima, već se prevaranti lažno predstavljaju kao financijski posrednici ili investicijski savjetnici – a to je posao policije i pravosuđa.
Iz HANFA-e pozivaju građane da ne trguju putem sumnjivih i neprovjerenih platformi i ne nasjedaju na obećanja lake zarade. “Na internetskoj stranici Hanfe posebno posvećenoj potrošačima može se pronaći više informacija o tome kako prepoznati financijsku prijevaru te sva aktualna upozorenja. Građani na toj stranici mogu direktno prijaviti sumnju na financijsku prijevaru”, poručuju.