Lalovac vs. Primorac: Tko je od ove dvojice takmaca bolji ministar financija?
Nakon što je pretendent na mjesto premijera Zoran Milanović krenuo skicirati koga vidi u svojoj vladi, za slučaj da će je biti u prilici formirati, istaknuto je ime Borisa Lalovca iz SDP-a kao potencijalnog ministra financija. S obzirom na to da je u Plenkovićevoj Vladi na toj poziciji Marko Primorac, odlučili smo proanalizirati njihove profile te ukazati na najveće razlike, ali i sličnosti
U iščekivanju novih parlamentarnih izbora i licitiranja imenima kandidata za ministarske fotelje, pozabavili smo se usporedbom lika i djela dvojice ekonomista koji bi, ovisno o izbornom pobjedniku, mogli pretendirati na mjesto šefa državnih financija: aktualnog ministra financija u Vladi HDZ-a Marka Primorca te Borisa Lalovca, bivšeg ministra financija iz redova SDP-a.
Naime, predsjednik Republike Zoran Milanović, kao neformalni premijerski kandidat koalicije Rijeke pravde, izašao je u srijedu u javnost s time koga on vidi u „svojoj“ vladi nacionalnog spasa. Među ostalim, državne financije bi dao u ruke Borisu Lalovcu koji je u toj ulozi bio 2014.-2016. godine, u njegovoj tadašnjoj lijevoj vladi.
Podsjetimo, za početak, da je Primorac 2022. godine u ministarskoj fotelji zamijenio Zdravka Marića, a Lalovac je 2014. godine došao nakon ostavke/smjene Slavka Linića (do tada je bio pomoćnik ministra). Obojica su se vođenja javnih financija primili relativno mladi, prvi sa 38, a drugi sa 37 godina, i javnosti prilično nepoznati, a moglo bi se reći da su na scenu „uletjeli“ u krizama: Lalovac se morao nositi s deficitom državnog proračuna i visokim javnim dugom (Hrvatska je u siječnju 2014. godine ušla u europsku proceduru prekomjernog proračunskog deficita, iz koje je formalno izašla tek 2017. godine), a Primorac s posljedicama korona krize i visoke inflacije. Dodajmo toj sličnosti jednu političku razliku: Primorac nije član nijedne stranke, dolazi iz kruga profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (Katedra za financije), dok je Lalovac član SDP-a, te je nakon ministarske funkcije bio i saborski zastupnik.
Što ih je posebno obilježilo
Obojicu bi se moglo ocijeniti uspješnima u poslu koji su obavljali u Ministarstvu financija, svaki otprilike dvije godine, pri čemu su okolnosti ipak bile prilično različite – radi se, s jedne strane, o razdoblju kada je Hrvatska tek ušla u članstvo Europske unije, te s druge strane o vremenu kada je ispunila uvjete i za ulazak u eurozonu. Državne financije su u tom razdoblju dovedene u red, a iako je to postignuće kojim se hvale dvije vlade Andreja Plenkovića, u svojim javnim istupima je Lalovac često isticao da je teren pripremljen ranije, u njegovo vrijeme.
Što je posebno obilježilo njihove ministarske dane?
Kad se radi o Lalovcu, kojeg se tada percipiralo kao čovjeka od Milanovićeva izričita povjerenja (nakon dramatičnog razlaza s Linićem), svakako u prvome redu oštra borba s bankama oko konverzije stambenih kredita u švicarskim frankama u eure. Banke su teško primile trošak koji im je na kraju bio nametnut, ali su ga uspjele apsorbirati bez većih poremećaja. Kad se pak radi o Primorcu, on je bio taj koji je stajao iza uvođenja jednokratnog dodatnog poreza na dobit velikim kompanijama u 2022. godini, no zapravo je djelovao u velikoj Plenkovićevoj sjeni. U prošloj se godini nije odlučio na dodatni porez bankama iako je sektor, kako se pokazalo u netom objavljenim financijskim izvješćima za 2023. godinu, ostvario 90-postotni rast dobiti u odnosu na godinu prije, značajnim dijelom zahvaljujući i visokoj kamatnoj stopi koju im je plaćala Hrvatska narodna banka na deponirane viškove likvidnosti (u skladu s odlukama Europske središnje banke). Taj se iznos u prošloj godini popeo na 480 milijuna eura.
Svakako je njegov mandat obilježen i izdavanjem prvih narodnih obveznica i trezorskih zapisa, koji su se pokazali vrlo uspješnima, a Lalovac je u razgovoru za Forbes najavio da bi SDP nastavio s tim potezima, štoviše pojačao bi tempo i produljio ročnost.
Bi-ne bi porez na nekretnine
Zanimljivost vezana uz Marka Primorca jest i ta da je na ministarsku dužnost došao kao zagovornik uvođenja poreza na nekretnine, ali je već u prvim službenim nastupima morao objašnjavati kako ne razmišlja o skorom uvođenju tog poreza u sljedeće dvije godine mandata Plenkovićeve Vlade. Objašnjavao je, naime, da se taj porez ne treba uvesti zbog ekonomskih, a ne političkih razloga jer „u razdoblju inflacije, razdoblju neizvjesnosti, u kojem građani očekuju porast cijena i intervencije Vlade kroz niz mjera koje bi im trebale olakšati ove izazove s kojima se suočavamo, takav porez nije dobro uvesti“.
Taj je porez najavljivao i Linić, pa spominjao Lalovac kad je 2014. godine stupio na dužnost ministra, ali ni on tada nije imao ambiciju uvesti ga odmah, nego pripremiti teren i uvesti porez na nekretine „u drugom mandatu“. Taj mandat, međutim, nije došao. Plenkovićeva vlada je pak koketirala s idejom, ali je pod pritiskom javnosti odustala. Do danas se na tom polju ništa nije promijenilo.
U mandatu HDZ-ove Vlade je, u sklopu porezne reforme, ukinut prirez porezu na dohodak od 1. siječnja ove godine, a Primorac je zadovoljno objavio da je više od 80 posto jedinica lokalne samouprave koje su imale prirez odlučilo, u potpunosti ili dijelom, ne kompenzirati ga višim stopama poreza na dohodak. Lalovac je pak bio među kritičarima tog dijela reforme, ocijenivši pritom da je Vlada odlučila igrati igru “mi ćemo vam povećati plaće, a zli gradonačelnici će vam to oduzeti”. Zagreb je, podsjetimo, bio među gradovima koji je dignuo stope poreza na dohodak zbog ukidanja prireza.
Poduzetnici, plaće i porez na dobit
Lalovac je, inače, bio vrlo kritičan i kad je donošen državni proračun za 2024. godinu, a s obzirom na inflaciju, isticao je da je ranije trebalo usmjeravati novac od veće potrošnje prema umirovljenicima i radnicima jer su oni bili najviše oštećeni. Proračun je pak opisao kao “super izborni” i nerealan.
Što bi mijenjao? Između ostaloga, zalaže se za promjenu u naplati poreza na dobit.
“Oni koji odluče povećati plaću svome radniku, treba im se smanjiti osnovica poreza na dobit. Ove godine (2023. godine, op. ur.) smo vidjeli da je Vlada prikupila nikad više novca od poreza na dobit, skoro 18 milijardi kuna. Nikad to nije bilo, to je tri puta više nego kad sam ja bio ministar. Tu ima prostora između poreza na dobit i plaće. Naše analize su pokazale da profit snažno raste, a plaće zaostaju za profitom. Nejednakost, koja se stvara u društvu zbog špekulacija, tržišnih uvjeta, između profita i plaće radnika, treba biti što niža”, izjavio je gostujući prije nekoliko mjeseci na N1 televiziji.
