Može li rat u Gazi izazvati globalnu krizu? Najgore će biti ako Iran blokira Hormuški tjesnac
Izbijanje novog rata između Izraela i palestinske terorističke organizacije Hamas u listopadu automatski je izazvalo spekulacije da bi se sukob mogao proširiti daleko izvan granica Izraela i Pojasa Gaze i stopiti s ratom u Ukrajini u svojevrsni svjetski rat. Takav bi scenarij vrlo lako povukao i čitav svijet u ozbiljnu ekonomsku krizu. Na ovu smo temu razgovarali s profesorom sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Kristijanom Kotarskim
Uz tisuće palestinskih žrtava i generalnu humanitarnu katastrofu u Gazi te kontinuiranu talačku krizu koja se nadovezala na najgori masakr židovskih civila nakon Holokausta, barem se strahovi od nekontroliranog širenja nisu realizirali. Rat je uglavnom ostao ograničen na izraelski i palestinski teritorij, uz manje zračne i raketne napade na teritoriju Libanona, Sirije i Iraka, ali prijetnja regionalne eskalacije nije minula. Naprotiv, posljednjih dana vidimo nove naznake u tom smjeru.
Glavni izraelski saveznik SAD izveo je preventivni udar dronovima i balističkim projektilima na položaje pro-iranske paravojne skupine u Iraku, a američki razarač USS Carney zaštitio je u nedjelju tri komercijalna broda u Crvenom moru od napada bespilotnim letjelicama u izvedbi Hutija, još jedne paravojne formacije koja uz podršku Irana ratuje u Jemenu i koja je već lansiral dronove i balističke projektile na Izrael u znak podrške Hamasu.
“Ovi napadi predstavljaju izravnu prijetnju međunarodnoj trgovini i pomorskoj sigurnosti. Ugrozili su živote međunarodnih posada koje predstavljaju više zemalja diljem svijeta. Također imamo razloga vjerovati da su ove napade, iako su ih pokrenuli Hutiji iz Jemena, u potpunosti omogućio Iran. Sjedinjene Države će razmotriti sve odgovarajuće odgovore u punoj koordinaciji sa svojim međunarodnim saveznicima i partnerima”, priopćilo je Središnje zapovjedništvo američke vojske.
Hutiji su, osim toga, 19. studenog u Crvenom moru u maniri najobičnijih pirata oteli teretni brod Galaxy Leader, koji plovi pod zastavom Bahama, ali u vlasništvu britanske tvrtke i u najmu japanske tvrtke Nippon Yusen, i odvezli ga u luku Hodeidu. Posada koju čine državljani Ukrajine, Bugarske, Rumunjske, Filipina i Meksika još uvijek je u zatočeništvu u dijelu Jemena pod kontrolom Hutija. Japansko izaslanstvo pozvalo je na njihovo puštanje na slobodu i poručilo skupštini Međunarodne pomorske organizacije da “oštro osuđuje djela koja prijete sigurnosti i slobodi plovidbe u tom području”.
Američka pomorska uprava MARAD također je pozvala posade brodova koji plove tim područjem na na oprez i svjesnost prijetnje, dok izvori u sektoru osiguranja tvrde da se očekuje rast premija na ratni rizik na tom području, posebno za pomorski promet povezan s Izraelom.
Iako je glasnogovornik Hutija ustvrdio da su brodovi koje su napali izraelski te da će nastaviti s takvim akcijama “sve dok ne prestane izraelska agresija protiv naše nepokolebljive braće u Pojasu Gaze”, izraelski dužnosnici tvrde da brodovi nemaju veze s Izraelom.
Prema izvještavanju CNN-a, američke snage stacionirane u Iraku i Siriji napadnute su čak 76 puta od početka rata. A rizik od izravnijeg uključivanja drugih aktera u rat samo će jačati kako se Hamas, kao pouzdani saveznik i štićenik Irana, bude bližio potpunom vojnom porazu.
Najgora stvar za svjetsku ekonomiju bi bila da se uključi Iran i to na način da blokira transport nafte kroz Hormuški tjesnac. Jer to je ključna arterija za globalnu trgovinu naftom. Jedna petina nafte prolazi tim tjesnacem.
Kristijan Kotarski
Kristijan Kotarski: Teško da bi Iran ostao sa strane kad bi sudbina Hamasa bila u pitanju
Kakve međunarodne reakcije i reperkusije po globalno gospodarstvo se mogu očekivati, pogotovo u slučaju da dođe do proširenja rata van granica Izraela i Palestine, za FORBES Hrvatska je komentirao izvanredni profesor međunarodne političke ekonomije sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Kristijan Kotarski.
“Mislim da je teško pretpostaviti da bi Iran ostao baš u potpunosti sa strane kad bi sudbina Hamasa, u smislu njegovog preživljavanja kao terorističke organizacije, bila u pitanju. Svakako da bi se onda uključio Hezbolah kao iranski proxy. Tu bi onda trebalo vidjeti snagu reakcije – koliko bi Izrael, pojačan s vojnim snagama SAD-a, uspio odgovoriti na taj izazov.”
Istaknuo je posebno razornu, a izglednu posljedicu takve eskalacije: “Najgora stvar za svjetsku ekonomiju bi bila da se uključi Iran i to na način da blokira transport nafte kroz Hormuški tjesnac. Jer to je ključna arterija za globalnu trgovinu naftom. Jedna petina nafte prolazi tim tjesnacem. Ukoliko jedna petina nafte ne bi dolazila na globalno tržište, to bi bio ogroman poremećaj.”
A kad se gleda ukupna međunarodna trgovina, čak 12 posto prolazi kroz Sueski kanal i Hormuški tjesnac. Tu tek treba vidjeti, upozorava Kotarski , kako će se postaviti Rusija i Kina, odnosno koliko je njihovo savezništvo s Iranom, a protiv zapadnih sila snažno. I Kina, iako “planira iduće godine dodati količinu solarne energije u svoju električnu mrežu ekvivalentnu ukupno instaliranim solarnim kapacitetima u cijeloj povijesti SAD-a”, i dalje će u dogledno vrijeme ovisiti o uvezenoj nafti.
“U ovom trenutku ni Kina ni Amerika nemaju interesa da se Iran uključi izravno”
“Kini nije u interesu da bude faktor nestabilnosti. Rusija ima interes da remeti stabilnost, ona je ono što se u teoriji međunarodnih odnosa naziva spoiler actor. Voli bacati klipove pod noge jer to je nešto kroz što gradi svoj status, reputaciju i percepciju bitnog faktora u međunarodnim odnosima”, primjećuje.
“Ja bih se ipak kladio da neće biti te eskalacije regionalnog sukoba jer u ovom trenutku ni Kina ni Amerika nemaju interesa da se Iran uključi izravno”, zaključuje Kotarski. Ipak, ni uključivanje Hezbolaha i sličnih regionalnih saveznika Irana ne bi trebalo “predstavljati crnog labuda koji dovodi do tektonskih poremećaja na na svjetskim tržištima”.
Ekonomska dimenziju rata i mira u Palestini i Izraelu je, razumljivo, u drugom planu. U ovom trenutku, upitna je ne samo ekonomska budućnost Gaze, već i osnovni uvjeti za život u tom prenapučenom i razorenom obalnom pojasu veličine otoka Brača. Ipak, jasno je da će za izgradnju održivog mira, jednom kad ratne operacije završe, obnova Gaze i ekonomska revitalizacija palestinskog teritorija biti nužan preduvjet.
“Palestina je primila preko 45 milijardi dolara inozemne razvojne pomoći”
Naš sugovornik tu izdvaja jedan ključni problem – to što je međunarodna zajednica učinila palestinsku ekonomiju previše ovisnom o stranoj pomoći. To ilustrira sljedećim podatkom : “Palestina je od početka devedesetih naovamo primila preko 45 milijardi dolara inozemne razvojne pomoći, znači bespovratnih sredstava. Prepoznaje li se to na ulicama, u komunalnim sustavima Palestine . i Zapadne obale i Gaze? Ne.”
“Palestina ima ozbiljan problem s korupcijom. To vam je situacija kad vam donatori žele najbolje, žele pomoći ljude koji imaju problema s osiguranjem elementarnih potreba, ali ako taj novac dođe u ruke korumpiranih vlasti, a to je do sada uvijek bio slučaj, taj novac će biti bačen u vjetar. Završit će u naoružanju, u bogaćenju vladajućih – bogatstvo trojice najviše pozicioniranih Hamasovih lidera procjenjuje se na nevjerojatnih 11 milijardi američkih dolara”, objašnjava Kotarski: “Da bi imali pretpostavku da se Palestina razvije, morate naprosto imati palestinsko vodstvo koje će priznati da Izrael ima pravo na postojanje kao država.”
“Izrael je također pod (aktualnim dugogodišnjim premijerom Benjaminom) Netanjahuom odbijao model dvije države i smatrao da je najbolje održavati vječito zamrznuti sukob. Ali ne smije se zanemariti da je Izrael u zadnjih pet-šest godina jako pojačao priljev palestinskih radnika koji svakodnevno dolaze u Izrael”, napominje Kotarski.
Ne smije se, međutim, zanemariti ni da je Gaza posljednjih 16 godina pod potpunom ekonomskom blokadom koja ima stvarne sigurnosne razloge, ali koja je dovela do toga da Palestinci u velikoj mjeri ovise o dobroj volji Izraela u opskrbi vodom, hranom, strujom, gorivom, cementom i ostalim osnovnim potrepštinama – da ne spominjemo elementaru slobodu izlaska i ulaska u Pojas Gaze.
No Kotarski nas podsjeća da je i Egipat blokirao svoj granični prijelaz s Gazom: “Blokada, restrikcije i kontrole nisu dobre ni za izraelsku ni za palestinsku ekonomiju. Da nastupi mir, Izrael bi u idućih 10 godina imao 120 milijardi dolara ekonomske koristi od toga. Ali dok god imate terorističke napade i situaciju da vam značajan dio te populacije negira pravo na postojanje, nemate izbora.”
Po njegovim riječima, Izrael će ovaj rat također ekonomski uzdrmati, “jer držati 350 tisuća ljudi pod mobilizacijom znači da ti ljudi ne odrađuju radne sate u civilnoj ekonomiji”. No reperkusije bi, upozorava, mogli osjetiti i Europljani, jer je u sklopu diverzifikacije energetske opskrbe Europe jedan od kanala bio i onaj iz izraelskih plinskih polja kao što je Tamar u Sredozemnom moru. Postojala je čak i ideja da se ukapljeni izraelski plin doprema u EU preko LNG terminala na Krku. No novi rat sve to dovodi u pitanje.
“Već sad su se pomalo podigle cijene plina na europskim burzama jer s tog područja dolazi manje ukapljenog plina. Nije to radikalni skok, ali se osjeti taj uzlazni trend”, kaže Kotarski. Američki Chevron je na početku rata i prekinuo ekstrakciju plina iz polja Tamar, po nalogu izraelskih vlasti, ali je prošlog mjeseca dobio dozvolu za nastavak rada.
Kao i inače kad su ratovi na Bliskom istoku posrijedi, nerijetko se mogu čuti teorije zavjere da su pravi motiv izraelske vojne akcije ovakvi energetski resursi na području na koje i Palestinci polažu pravo. Takvu je teoriju, doduše, lako oboriti samom činjenicom da je rat započeo Hamas, neviđenim napadom i pokoljem zatečenih izraelskih civila i vojnika u gradovima i kibucima u blizini Gaze. Ipak, istina je da teritorij oko kojeg se Izraelci i Palestinci posljednjih 75 godina spore, nespremni na kompromis i razdiobu, zaista sadrži značajna nalazišta nafte i plina.
UN: Nalazišta nafte i plina vrijedna pola bilijuna dolara trebala bi biti zajednička
Naime, prema studiji Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), objavljenoj 2019., rezerve prirodnog plina u Levantskom bazenu kod obale Izraela i palestinskog Pojasa Gaze iznose oko 122 bilijuna kubičnih stopa, dok se ekonomski iskoristiva nafta kod obale Gaze i u zoni C okupirane Zapadne obale procjenjuje na 1,7 milijardi barela. Ti bi resursi mogli, prema procjeni, donijeti čak 524 milijarde dolara koje bi se mogle, odnosno trebale raspodijeliti između dvaju strana koje polažu prava na njih.
Naslov studije, “Ekonomska cijena okupacije za palestinski narod: nerealizirani potencijal nafte i prirodnog gasa”, govori dovoljno sam za sebe.
Kao što piše FORBES Bosna i Hercegovina, izraelska vojna okupacija palestinskih teritorija od 1967. i blokada Pojasa Gaze od 2007. onemogućile su palestinskom narodu da kontrolira vlastite izvore fosilnih goriva, uskraćujući im prijeko potrebne fiskalne, odnosno izvozne prihode i nanoseći im gospodarsku štetu kroz sigurnosnu represiju: stroga ograničenja kretanja ljudi i dobara; oduzimanje i uništavanje imovine; gubitak zemlje, vode i drugih prirodnih resursa; fragmentirano domaće tržište i odvojenost od susjednih i međunarodnih tržišta, a kako vidimo, i nemogućnost iskorištavanja rezervi nafte i plina. To povećava i oportunitetne troškove i ukupne troškove koje palestinski narod snosi kao rezultat okupacije, navodi se u studiji.
Kritična nova nalazišta nafte i prirodnog plina u istočnom Sredozemlju koja je Izrael počeo iskorištavati smatraju se zajedničkim resursima, naglašava UNCTAD, jer nafta i prirodni plin leže u zajedničkim bazenima. No palestinske vlasti zasad nemaju ni prava ni mogućnosti da iskorištavaju ove energente ili dijele ostvarenu dobit.
“Ono što bi mogao biti izvor bogatstva i mogućnosti za razvoj, pokazuje se katastrofalnim ukoliko se ovi zajednički resursi iskorištavaju pojedinačno i isključivo, bez dužnog uvažavanja međunarodnog prava i normi”, upozoravaju autori studije UNCTAD-a. Također preporučuju daljnje detaljne studije kako bi se jasno utvrdilo pravo palestinskog naroda na svoja odvojena prirodna bogatstva, kao i njihov zakoniti udio u zajedničkim resursima koji su u zajedničkom vlasništvu susjednih država u regiji, uključujući Izrael.
No u međuvremenu, izraelska eksploatacija nalazišta ide dalje. Izraelsko ministarstvo je krajem listopada, usred rata, izdalo 12 licenci za istraživanje offshore plinskih polja britanskom BP-u, talijanskom Eniju i drugim inozemnim tvrtkama.
