Oni su nova srpska poslovna elita: Imaju najmanje 140 tvrtki i vrte milijarde

Forbes Srbija je pripremio pregled “poslovne” elite Srbije, poduzetnika koji dominiraju biznis scenom i o kojima redovno izvještavaju mediji. Izdvojili su jedanaest osoba koje, posredno ili neposredno, imaju najmanje 140 tvrtki registriranih u Srbiji ili inozemstvu

Njihov poslovni uspjeh je bilježio neprestani rast, a najveći dio ostvarenih prihoda duguju čvrstim vezama s aktualnim političkim elitama i zahvaljujući poslovima koje zbog tih veza dobe od države i njenih poduzeća.

Njihove kompanije su izvođači ili podizvođači u poslovima izgradnje velikih prometnih pravaca, glavni su igrači u poslovima rekonstrukcije ili izgradnje škola, bolnica, domova zdravlja, vrtića, sportskih dvorana, stadiona… Nije im stran ni financijski sektor (banke i osiguranje), a dobar dio tvrtki registriran je za konzultantske usluge.

Kompanije kojima upravljaju raspolažu stalnom imovinom (najčešće su to nekretnine i oprema) vrijednom oko 1,1 milijardu eura. Kada se tome doda i pokretna imovina u vrijednosti od 768 milijuna, koju najčešće čine zalihe, kratkoročna potraživanja i likvidna sredstva i koju je moguće naplatiti u slučaju potrebe, zapravo „leže“ na imovini vrednoj gotovo 2 milijarde eura.

S druge strane, ni zaduživanje im nije strano, te tako trenutno duguju 1,45 milijardi eura (nešto više od 800 milijuna dugoročnih obaveza i skoro 620 milijuna kratkoročnih).

Samo u posljednje tri godine ostvarili su prihode veće od 3 milijarde eura.

I svi osim jednog su profitabilni, a u poslednje tri godine njihova neto dobit premašila je 215 milijuna eura.

Ipak, nisu šampioni biznisa. Kada se ukupan profit stavi u odnos sa prihodima dolazimo do podatka da je prosječna profitna marža ove grupe 6,8 posto. U biznis svijetu profitna marža od 10 posto predstavlja zdravu maržu dok se sve ono što je bliže 5 posto smatra niskim.

To sugerira da uprkos svemu, nisu razvili poslovne i upravljačke sposobnosti ravne poznatijim imenima iz korporativnog svijeta, bilo da je rijeć o multinacionalnim kompanijama ili domaćim uspješnim kompanijama.

Barem 30 posto njihovih tvrtki osnovano je u posljednje četiri godine, a nije ni mali broj onih koji spadaju u mikro tvrtke i imaju tek jednog ili dva zaposlena.

U nastavku je pregled njihovih poslovnih rezultata iz financijskih izvještaja kompanija za koje smo utvrdili da u njima imaju vlasništvo i koje su u obvezne podnositi financijske izvještaje u Srbiji (podaci za ukupne prihode i dobit navedeni su u svim tabelama zbirno za posljednje tri godine):

Nenad Kovač, Koefik

Beogradska firma Koefik u vlasništvu Nenada Kovača, poznatijeg kao Neša Roming u svom sastavu ima spomenutu matičnu i još 42 povezane tvrtke (19 je registriranih u inozemstvu), što je smanjenje za devet u odnosu na prethodnu godinu. Bez obzira na ovo smanjenje, Kovačeva poslovni imperij je i dalje među najvećim gospodarskim grupacijama u Srbiji, prema podacima koje objavljuje državna Agencija za privredne registre.

Kovač je svoj nadimak stekao zahvaljujući nazivu svoje prve tvrtke Roming koju je osnovao još 2000. godine, a bavila se prodajom mobilnih telefona, dok je danas sa tim prefiksom barem desetak njegovih tvrtki, što u zemlji, što u inozemstvu.

Ovaj biznismen javnosti je postao poznat nakon otkrića da on stoji iza tvrtke koja je bila dio konzorcija kojem je Grad Beograd 2010. prepustio posao naplate karata javnog gradskog prijevoza, poznatiji kao sistem Bus plus. Kovač je nešto kasnije izašao iz tog posla, ali je u poslednjem desetljeću, izuzev Roming elektroniksa, kao jedne od svojih najvažnijih tvrtki, postao vlasnik i Tehnomanije u čijem sastavu su i Win Win, trgovine tehničke opreme.

Osim toga, zajedno sa Nikolom Petrovićem, nekadašnjim direktorom javne kompanije Elektromreže Srbije, Nenad Kovač je imao suvlasništvo u tvrtkama koje su se bavile izgradnjom mini hidroelektrana. Primjer su tvrtke Mini Hydro Investment i Eco energo group koje su i danas u većinskom vlasništvu Petrovićeve EL&MI grupe. Petrović je jedno vrijeme bio i direktor, odnosno zakonski zastupnik nekih od Kovačevih firmi, a Kovač ga je predstavljao mladim i perspektivnim poduzetnikom.

U sastavu Kovačevog poslovnog carstva bila i Elektromontaža Kraljevo koju je pre nekoliko godina kupila tvrtka Energotehnika Južna Bačka, iza koje stoji tvrtka Maneks biznismena Dragoljuba Zbiljića.

Kovač je jedini iz ove grupe kojem, barem izraženo u brojkama iz financijskih izvještaja, trenutno ide najlošije jer je jedini u prethodne tri godine kumulativno zabilježio gubitak, ukupno 1,1 milijardu dinara. Zapravo, gotovo sve njegove tvrtke su profitabilne, ali to poništava veliki minus koji bilježi najznačajnija kompanija u njegovom vlasništvu – Tehnomanija, koja je prošle godine imala neto gubitak gotovo tri milijardi dinara.

Prema podacima iz financijskih izveštaja, četiri se kompanije najviše ističu u Kovačevom konglomeratu. Najveća je spomenuta Tehnomanija, a po prihodima i imovini odskaču i Enetel solutions, Roaming Networks i Roaming Electronics.

Kovač ima najrazgranatiju mrežu biznisa u inozemstvu s tvrtkama u Sloveniji, Crnoj Gori, BiH, Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Cipru, SAD, Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj i Velikoj Britaniji.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Dragoljub Zbiljić, Maneks (Južna Bačka)

Dragoljub Zbiljić, vlasnik tvrtke Maneks d.o.o koje se bavi trgovinom obojenim metalima, javnosti je poznat kao jamac za kredit koji je tada opozicijska SNS uzela kod Univerzal banke za potrebe izborne kampanje 2012. godine.

Tvrdi da nema člansku kartu vladajuće SNS, ali da je „iskreni štovatelj onoga što radi Aleksandar Vučić“. Matično preduzeće Maneks osnovao je 2004. ali njegov poslovni imperij počinje rasti od 2013. kada je kupio, najprije manjinski paket Energotehnike Južna Bačka, a tri godine kasnije Maneks je postao jedini vlasnik cijele tvrtke.

Južna Bačka je 2020. kupila kompaniju Elektromontaža Kraljevo. Danas su i jedna i druga u većinskom vlasništvu Zbiljićeve matične firme, ali je manjinski partner (33,4 odsto) mađarska elektroprivreda MVM, koja se prije manje od godinu dana interesirala za strateško partnerstvo sa EPS-om, preciznije za EPS-ovih 11 hidroelektrana, a sklopila je i partnerstvo sa Srbijagasom.

Kompanija Južna Bačka preuzela je posao ispumpavanja vode iz kopa Tamnava Zapadno polje, nakon poplava 2014. Pored ova dva bivša društvena poduzeća, Maneks u svom sastavu ima još desetak firmi, registriranih u Srbiji i u zemljama regije.

Tri su najznačajnije tvrtke u Zbiljićevom poslovnom carstvu, prema prihodima koje ostvaruju – Energotehnika s 36,5 milijardi dinara, Elektromontaža sa 16,4 milijardi i Maneksa sa gotovo 8,5 milijardi dinara (u posljednje tri godine) – a izdvajaju se i po vrijednosti imovine kojom raspolažu. Kada je riječ o profitu, prošle godine su najbolji rezultat imali Maneks (2,85 milijardi dinara) i Energotehnika – Južna Bačka (2,64 milijardi). Tri manje firme su u minusu, a jednu od njih (Maneks investments) osnovao je tek prošle godine.

Zbiljić posluje i u BiH, Crnoj Gori, Njemačkoj i Mađarskoj.

Poznat je i kao predsjednik Nogometnog kluba Vojvodina.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Nikola Petrović, EL&MI grupa

Nekadašnji generalni direktor javnog poduzeća Elektromreža Srbije i kum aktalnog predsjednika Srbije, Nikola Petrović, prema dostupnim podacima u 100 postotnom vlasništvu ima tvrtku EL&MI grupa koja je, kao i većina ostalih poduzeća u kojima Petrović ima suvlasništvo, direktno kao osoba ili preko spomenute tvrtke, registrirana za proizvodnju električne energije.

Inače, tvrtka EL&MI grupa postoji pod ovim imenom tek od svibnja prošle godine pošto je Petrović dotadašnju staru tvrtku Eko vlasina preimenovao.

Osim nje, Nikola Petrović, čije tvrtke su poznate po izgradnji mini hidroelektrana, posjeduje i polovicu udjela u tvrtkama Crni vrh power, Starenergy Kragujevac, Brebex i Jasikovo, od koji su posljednje dvije osnovane krajem 2021, odnosno 2022. godine.

Također, njegova EL&MI grupa suvlasnik je, uglavnom većinski, u firmama Green balancing group, Mini hydro investment, Eco energy group, ali i jedini vlasnik u aviokompaniji Star fly wings. Većina Petrovićevih tvrtki pripadaju grupaciji malih tvrtki, jer broj zaposlenih u njima uglavnom ne prelazi pet osoba.

Nikola Petrović za sebe voli reći da „nije političar i dužnosnik vladajuće stranke“, ali priznaje da je u kumskim i prijateljskim vezama s aktualnim predsjednikom Srbije. Kao direktor javnog poduzeća Elektromreže, Petrović se 2015. godine našao u središtu afere s kompanijom za razvoj vjetroparkova Kontinental vind nakon što je u javnosti pušten snimak razgovora političara DS-a Bojana Pajtića i suvlasnice vjetroparka Lidije Udovički koja ga je optužila da je tražio od ovog poduzeća mito u iznosu od dva milijuna eura kako bi spomenutu kompaniju priključio na mrežu EMS-a.

Ostat će zapamćeno kako su se Petrović i tadašnja direktorica Kontinental vinda Ana Brnabić javnosti obratili iz Vlade Srbije, iako nijedno ni drugo nisu radili u Vladi. Petrović je zbog ove optužbe, kako je kasnije objavljeno, prošao i poligrafsko ispitivanje tijekom kojeg je utvrđeno – da Lidija Udovički nije govorila istinu.

Po vrijednosti imovine, u Petrovićevom biznisu odskače tvrtka Mini hydro investments. Prema prihodima, dosta je ujednačenija situacija. U posljednje tri godine, najviše je prihodovao Star fly wings (968 milijuna dinara), Green balancing group (718 milijuna) i Eco energy group (677 milijuna), koji je i najprofitabilnija tvrtka u grupaciji s 278 milijuna dinara profita u posljednje tri godine.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Ivan Bošnjak i Stojan Vujko, Milenijum tim

Milenijum tim, jedna od dve kompanije u vlasništvu Ivana Bošnjaka i Stojana Vujka, u svom sastavu ima još 13 povezanih tvrtki među kojima i Istraživačko-razvojni institut Goša i Institut vodoprivrede Jaroslav Černi koje je kupio od države. Na lokaciji „Goše“ u beogradskom naselju Zvezdara u toku je izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa, dok je zbog privatizacije drugog instituta reagirao državni Savjet za borbu protiv korupcije zahtjevajući da se poništi ta prodaja jer je, kako tvrde, suprotna općem interesu i protuzakonita.

Kompanija Milenijum tim sudjelovala je proteklih godina u izgradnji velikog broja infrastrukturnih i državnih projekata, od Beograda na vodi, pliniifikacije u gradovima širom Srbije koju je provodilo javno poduzeće Srbijagas, izgradnji stanova za vojsku i policiju, a kako je najavljeno, sudjelovat će i u izgradnji objekata za potrebe EKSPO 2027.

Također, Milenijum tim je biran za podizvođača radova na nekoliko prometnih pravaca koji se grade u Srbiji, a koje kao glavni izvođač radi neka od kineskih državnih kompanija.

Prema izračunima istraživačke mreže Krik samo tijekom prošle godine tvrtke iza kojih stoje Bošnjak i Vujko sklopile su s državom 17 poslova u vrijednosti od 12 milijuna eura.

Pored Milenijum tima dvojica biznismena imaju većinski udio (ukupno 60 posto udjela) i u tvrtki KBV Datacom, registriranoj za izgradnju telekomunikacijske strukture, kojoj je, država preko svojih tvrtki, također, dodjeljivala različite poslove posljednjih godina.

Milenijum tim je uvjerljivo najznačajnija tvrtka u poslovnom carstvu dvojice partnera. Upravlja imovinom vrednijom od 30 milijardi dinara, u posljednje tri godine imala je prihode od gotovo 38 milijardi dinara i u istom razdoblju zaradila je više od 2,5 milijarde dinara.

S prihodima od 6,9 milijardi dinara u protekle tri godine na drugom mjestu je tvrtka Roberts Millennium (u istom razdoblju u gubitku od ukupno 2,4 milijardi dinara).

Dobar dodatak ovom konglomeratu donijet će akvizicija Instituta Jaroslav Černi koji je u protekle tri godine ostvario prihode od 3,87 milijardi dinara i posluje pozitivno – dobitak od 194 miliona dinara u protekle tri godine.

Stojan Vujko je predsjednik Sportskog društva Crvena Zvezda.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Ostoja Mijailović, OMR grupa

Ostoja Mijailović vlasnik je OMR grupe, u okviru koje posluje najmanje 15 domaćih pravnih subjekata, kao i nekoliko tvrtki registriranih u zemljama bivše SFRJ. Iako se na web stranici spomenute kompanije navodi da je ona organizirana u formi holdinga, pravni subjekt pod nazivom OMR grupa nije moguće naći u registru tvrtki koje vodi državna Agencija za privredne registre.

Umjesto toga, najveći dio Mijailovićevih tvrtki posluje u okviru njegovog najvećeg poduzeća, British motors grupe, uvoznika Jaguar i Land Rover automobila. British motors grupa osim matične tvrtke u svom sastavu ima i druge Mijailovićeve raznovrsne biznise, od prodaje i iznajmljivanja automobila do prodaje osiguranja.

Primjera radi, Mijailović kao privatna osoba ili pak neka od njegovih tvrtki posjeduje osiguravajuću kuću Globos osiguranje, nekoliko tvrtki koje se bave prodajom i lizingom automobila, pa i luksuznih jahti, kao i tvrtku Lux invest international u kojoj njegova tvrtka Obliquatum dijeli suvlasništvo s tvrtkom W.D. Concord west Željka Drčelića.

Mijailović u svom vlasništvu ima i Led Pay d.o.o. koja se vodi kao hibridna financijska institucija kojoj je Narodna banka 2021. godine izdala dozvolu za rad.

Iste godine Ostoja Mijailović osnovao je i Ardent grupu, mikro tvrtku koje se bavi pružanjem konzultantskih usluga. Inače, barem trećina njegovih tvrtki registrirana je u protekle tri godine.

Ostoja Mijailović je svoj biznis započeo iz limarsko-soboslikarske radionice koju je osnovao prije 24 godine u rodnom Čačku. Član je vladajuće Srpske napredne stranke, bio je kandidat za poslanika na listi SNS-a „Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje“ na parlamentarnim izborima 2016. godine.

British Motors je i promatrano kroz brojke najznačajniji Mijailovićev biznis, s prihodima u posljednje tri godine od osam milijardi dinara, slijede AKS fleet sa 4,2 milijarde dinara i Bavaria Team s dvije milijarde. U pogledu profita u istom razdoblju, prednjači Globos osiguranje sa 709 milijuna i British motors s 613 milijuna.

Mijailović je predsjednik košarkaškog kluba Partizan.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Zvonko Veselinović, Inkop

Kompanija Inkop pripadala je donedavno braći Veselinović, Zvonku i Žarku, kao i Milanu Radoičiću, kontroverznom biznismenu sa sjevera Kosova koji je neposredno prije priznanja da je organizirao napad u Banjskoj, svoj udio preopustio dvojici braće.

Spomenuta građevinska firma sa sjedištem u Ćupriji, prema uvidima u financijske izveštaje, bilježi u posljednjih pet godina višestruki rast prihoda i profita, a bavi se, pre svega, izvođenjem građevinskih radova.

Riječ je uglavnom o poslovima izgradnje infrastrukturnih objekata. U svom sastavu Inkop ima Betonjerku, firmu Dolly Bel, kao i poduzeće Novi Pazar put, dok u sastavu firme Dolly Bel posluje hotel Grey na Kopaoniku kao i restoran Dolly Bel na istoj planini.

Inkop je sudjelovao kao podizvođač kineskih državnih kompanija CCCC i Šandong u izgradnji dionica i putnih pravaca Preljina – Požega na Koridoru 11, zatim prometnica Iverak – Lajkovac i Požarevac – Golubac.

Na sjeveru Kosova Zvonko Veselinović poznat je kao jedan od „vođa čuvara mosta“, odnosno ključih ljudi u tamošnjem političkom, ali i poslovno-kriminalnom miljeu. Inače, uhićen je u dva navrata, ali je u oba slučaja kasnije oslobođen odgovornosti. Najbliži je suradnik i poslovni partner Milana Radoičića koji je nedavno priznao da je organizirao nerede u Banjskoj.

U četiri najznačajnije kompanije biznisa Veselinovića, najveći značaj ima Inkop koji je u posljednje tri godine imao 17,6 milijardi dinara ukupnih prihoda i 4,9 milijardi dinara profita. Drugi je Novi Pazar put s prihodima u istom razdoblju od 14 milijardi i dobiti od 2,65 milijardi dinara.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Davor Macura, Alta

Ovaj poduzetnik vlasnik je, direktno ili preko drugih svojih tvrtki, barem desetak poduzeća registriranih u Agenciji za privredne registre. Njegova firma ABL Solvent kupila je nedavno imovinu nekadašnje Industrije motora i traktora IMT za 70 milijuna eura.

Pored njega, Macura je vlasnik Alta pay grupe koja u svom sastavu ima Alta pay menjačnice, tvrtku Alta gold koja se bavi proizvodnjom nakita i drugih predmeta od plemenitih metala, ali i Alta banku.

Alta banka nastala je promijenom imena Jumbes banke nakon što je Macurina firma kupovinom dionica od države stekla većinski udio. Prema Izvještaju o poslovanju ekonomskih grupacija u Srbiji, u protekloj godini, Alta pay grupa ima najizraženiji rast poslovne imovine od čak 66,5 posto u usporedbi s prethodnom godinom.

Alta pay je, inače, krajem prošlog mjeseca sklopila, kako piše na njihovoj web stranici, strateško partnerstvo sa EPS-om, a riječ je o usluzi Uvid u račun koja omogućava elektronsko preuzimanje i plaćanje računa za utrošenu električnu energiju.

„Glavni cilj ove suradnje je da korisnicima EPS-a omogući da na jednostavan način plaćaju račune za struju putem e-commerce rješenja. Ovo će znatno pojednostaviti proces plaćanja i učinit će ga dostupnim 24 sata svih sedam dana“, pohvalili su se nedavno ovim partnerstvom sa EPS-om na internet stranici poduzeća.

Zanimljivo je da Macurine firme ne posluju pod okriljem jednog matičnog poduzeća, iako je u Agenciji za privredne registre registrirana je i aktivna tvrtka Alta holding, ali ona nema niti jednog zaposlenog.

ABL solvent je najznačajnija tvrtka ove grupacije s prihodima u posljednje tri godine od 7,3 milijardi dinara i zaradom od 5,6 milijardi. Druga je Alta pay Group s prihodom od 3,1 milijarde dinara u posljednje tri godine i zaradom od 756 milijuna dok je treća Alta banka s prihodima od 2,49 milijardi, a dobit je značajno manja od prethodne dvije firme – 73,7 milijuna. S druge strane, Alta banka razumljivo raspolaže najvećom imovinom u grupaciji s 55 milijardi dinara.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Dejan Burčul, Termomont

Ako se neko može pohvaliti projektima koje je radio za državu, onda je to kompanija Termomont Dejana Burčula. Nastala pre više od tri desetljeća kao mala obiteljska kompanija, ova tvrtka posljednih godina, uspješno posluje.

Razlog je odluka države da konzorciju, u kojem je Termomont glavni igrač, direktnom pogodbom dodijeli poslove izgradnje kovid bolnica u Batajnici, Novom Sadu i Kruševcu, a onda i izgradnju tvornice cjepiva.

Iz financijskih izvještaja Termomonta uočava se višestruki rast prihoda od početka pandemije, pa je, ilustracije radi, profit ostvaren u samo jednoj godini, 2021. bio gotovo jednak onom koji je prije pandemije i poslova s državom Termomont ostvario za tri godine.

Na njihovoj web stranici moguće je pogledati spisak projekata u kojima su sudjelovali, a iz tog spiska se vidi da su radili 16 objekata za Ministarstvo unutrašnjih poslova, 25 za Ministarstva odbrane, zatim Institut za transfuziju krvi, Beogradske toplane, te da su surađivali s mnogobrojnim općinama po Srbiji.

Burčula je, pak, javnost upoznala kada je predsjednik Srbije 2020. objavio na svom instagram profilu tortu u obliku kovid bolnice koju mu je poslao upravo Termomont.

Inače, prema istraživanju Topličkog centra za demokraciju o najvećim javnim nabavama u Srbiji tijekom 2020. godine, njih pet dobila je ova tvrtka, a njihova vrijednost bila je nešto više od 70 milijuna eura.

Termomont je najveća i najznačajnija tvrtka u Burčulovom biznisu, s 20 milijardi dinara prihoda u posljednje tri godine i dobiti od 610 milijuna dinara.

Dejan Burčul je predsjednik Upravnog odbora Tekvondo saveza Srbije.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Dejan Slijepčević, GAT

Ovaj poduzetnik, vlasnik novosadske tvrtke Gat doo, neovlašteno se našao ovog ljeta u Komandno-operativnom centru MUP-a Srbije zajedno sa ministrom policije Bratislavom Gašićem i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Uz to, Slijepčević je uhićen prethodne godine u dva navrata u Republici Srpskoj i Crnoj Gori zbog pokušaja da unese veće svote novca od zakonskih ograničenja, a sumnjalo se i da je taj novac služio za podmićivanje nekih birača.

GAT je glavni partner države, odnosno državnih i lokalnih preduzeća kada su u pitanju elektro-montažni radovi, pa se tako na njihovoj web stranici mogu vidjeti projekti na kojima su surađivali s EPS-om, EDB-om, termoelektranom Kostolac, rudarskim bazenom Kolubara i mnogima drugima.

Osim toga, dio ovog poduzeća koje obavlja građevinske radove dobilo je u rujnu ove godine posao rekonstrukcije objekata u okviru Kliničkog centra Vojvodine, a u posljednje tri godine je samostalno ili u konzorciju pobijedilo na 70 javnih nabavi u vrijednosti od gotovo 27 milijardi dinara. GAT je gradio vrtiće, osnovne škole i domove zdravlja u nekoliko gradova u Srbiji, naročito u Vojvodini.

Među najnovijim poslovima koje je ova tvrtka dobila od države, točnije lokalnih samouprava, je izgradnja postrojenja za prečišćavanje bunarskih voda i to u nekoliko općina u Srbiji.

Gat d.o.o je inače i glavni graditelj stadiona „Dubočica“ koji je nedavno otvoren u Leskovcu.

Kao i u slučaju Burčula, jedna tvrtka je ključna za biznis, a kod Slijepčevića je to GAT koji je za posljednje tri godine ostvario prihod iznad 13 milijardi dinara i zaradio 480 milijuna dinara.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

Željko Drčelić, W.D. Concord West

W.D. Concord west, Željko Drčelić osnovao je prije 13 godina, a danas se predstavljaju kao vodeća građevinska kompanija u Srbiji koja u svom portfoliju ima na desetke projekata, a uglavnom je u pitanju izgradnja različitih predškolskih i školskih objekata širom Srbije.

Ova kompanija radi ili je radila na sljedećim projektima – Sportski centar Radnički u Beogradu, zatim znanstveno-tehnološki park Niš, gotovo 14 000 kvadratnih metara Instituta za kardiovaskularne bolesti Dedinje 2, razvija dijelove Kliničko-bolničkog centra Zemun, gradski bazen na Ubu, stadion u Zaječaru, granični prijelaz Gostun, dio beogradskog aerodroma Nikola Tesla, aerodromska zgrada Konstatnin Veliki u Nišu…

Najnoviji posao koji rade za državu, točnije Grad Beograd je rekonstrukcija zgrade na uglu Resavske i Nemanjine gde će biti Muzej grada Beograda. W.D. Concord je izabran na trećem tenderu, a posao rekonstrukcije zgrade vrijedan je 36 milijuna eura.

Samo u 2022. godini ova tvrtka potpisala je devet ugovora ukupne vrijednosti 2,7 milijardi dinara, uglavnom za izgradnju škola, knjižnica, vrtića, ali i podzemne garaže u Skerlićevoj ulici u Beogradu. Ista kompanija jedan je od državnih partnera na projektu „Čista Srbija“ kako je nazvana izgradnja komunalne infrastrukture i infrastrukture za odlaganje komunalnog otpada u koji država planira uložiti više milijardi eura.

W.D.Concord west vlasnik je još nekoliko manjih poduzeća koja posluju uglavnom u području građevine i nekretnina, a zanimljivo je i da je trenutni generalni direktor ove kompanije Branimir Mijailović ranije bio prvi čovjek Zbiljićeve firme Energotehnika Južna Bačka.

Željko Drčelić je od listopada ove godine i predsjednik Upravnog odbora košarkaškog kluba Crvena Zvezda.

Kao i kod Slijepčevića i Burčula, i kod Drčelića najveći dio poslovanja koncentriran je na jednu kompaniju – W.D. Concord west. U prethodne tri godine prihodovala je 36,5 milijardi dinara i zaradila vlasniku 1,7 milijardi dinara. Iako značajno manja, firma Concord city u prošloj godini donijela je profit od 600 milijuna dinara, a među kompanijama s nešto većim značajem i prihodima su Concord Steel i Silex.

*Iznosi su u eurima; ukupni prihodi i dobit su dati zbirno za posljednje tri godine

(Autori teksta su Ivan Radak i Petrica Đaković, a originalni tekst možete čitati na portalu FORBES Srbija)

Aktualno

IZ REGIJE:Najmanje tri srpske banke i dalje održavaju platni promet s Rusijom, uočen i nagli skok reeksporta mobilnih telefona

Forbes Srbija

Aktualno

Kineska ekspanzija u Srbiji: PowerChina gradi najveće infrastrukturne projekte u Beogradu

Forbes Srbija

Aktualno

IZ REGIJE: Slovenci osmislili inovaciju za perilice rublja koja rješava globalni problem

Forbes Slovenija

Aktualno

IZ REGIJE: Rusi prednjače po broju registriranih jahti u Crnoj Gori, a na drugom mjestu su državljani Srbije

Forbes Crna Gora