Rusi zbog loših informacija stalno napadaju iste položaje u Kursku i trpe stravične gubitke

“Napadaju (u Kursku) svaki dan,” kaže jedan ukrajinski pilot dronova i tako oslikava dramatično stanje na bojišnici, piše vojni analitičar Forbesa David Axe.

Tjedan dana nakon početka ofenzive čiji cilj je bio izbaciti Ukrajince iz 400 kvadratnih kilometara teritorija u Kursku, ruske snage trpe stravične gubitke, a napredak je zasad gotovo nikakav.

Ponovno su zauzeli selo Pogrebki na sjevernom rubu okupiranog teritorija. Mala je to utjeha za stotine Rusa koji su poginuli u neuspješnim napadima na drugim dijelovima okupiranog Kurska.

Rusi imaju dvostruki problem. Prvo, malo je cesta koje ulaze u teritorij sa sjevera i zapada, a Rusi napadaju upravo po tim cestama, iz dana u dan, usprkos ranijim porazima. Drugo, nije jasno daju li ruski zapovjednici svojim trupama točne informacije o rasporedu ukrajinskih snaga na okupiranom teritoriju.

Ogromni gubici u Kursku

To sve znači da su ruski napadi predvidivi i slijepi, a to je recept za ogromne gubitke. Ukrajinski pilot dronova Kriegsforscher prebrojao e čak 88 uništenih ruskih vozila na glavnim cestama oko naselja Zeleni Šlak, koje se nalazi u ničijoj zemlji na sjeverozapadnom boku okupiranog Kurska.

Jedanaest od tih vozila uništeno je ove srijede. Nema sumnje da će ih biti još. “Svakog dana napadaju oklopnim vozilima,” kaže Kriegsforscher. “Uglavnom četiri do šest po napadu.”

Ukrajinske 17., 41., 47, i 95. brigada, uz druge jedinice, Ruse dočekuju minama, artiljerijom, projektilima, dronovima i tenkovima. Borbe prošle subote bile su toliko kaotične da su dva ukrajinska tenka prošla direktno pored skupine ruskih vozila, ni ne zamijetivši ih.

Shvatili su o čemu se radi naknadno i otvorili vatru, uništivši jedno od vozila.

Namjerno laganje stožeru?

Moguće je da Rusi postupaju temeljem loših informacija.

“Ono što vidite… rezultat je još jedne laži lokalnog zapovjedništva generalnom stožeru,” objašnjava ruski bloger Romanov. Ruski marinci 7. su listopada napali selo Pogrebki zato jer su njihovi zapovjednici svojim nadređenima rekli da je cesta koja prolazi naseljem pod ruskom kontrolom. “Nakon dobivanja te informacije, logično je da je stožer naredio napad,” piše Romanov.

Ali Rusi nisu kontrolirali cestu. Tamo je još bilo ukrajinskih mina koje se nitko nije potrudio raščistiti prije pada.

Ovaj problem je sistemski za tu brigadu, ali i za druge jedinice. “Namjerno dijeljenje dezinformacija stožeru postala je rutinska praksa,” upozorava Romanov.

Na ovaj način ruski zapovjednici u Kursku svojim trupama praktički jamče krvave taktičke neuspjehe. To ne znači da će Rusi izgubiti bitku za Kursk, ali znači da će vjerojatno tamo pretrpjeti katastrofalne gubitke, bez obzira na ishod.

Sat otkucava

Glavna prednost Rusije leži u brojkama. U tom području nalazi se oko 50.000 ruskih i savezničkih trupa, a samo 20 do 30 tisuća ukrajinskih vojnika. Kremlju su ti ljudi potrebni: najvažniji prioritet je izbaciti Ukrajince iz Kurska, a za to su spremni žrtvovati tisuće svojih vojnika.

Vrijeme teče. Predviđajući da će administracija ovog američkog predsjednika Donalda Trumpa Ukrajini prestati slati prijeko potrebnu pomoć i možda prisiliti Ukrajince da pristanu na prekid vatre koji zamrzava liniju fronte, Rusi pokušavaju napredovati to dalje mogu, što brže mogu prije inauguracije američkog predsjednika u siječnju.

Ukrajinci u Kursku znaju da Rusi dolaze. Znaju i kako, gdje, a često i kada Rusi dolaze. Sve što moraju učiniti je postaviti mine, pripremiti artiljeriju, lansirati dronove, pozicionirati raketne bacače… i čekati.

Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
(Prevela: Nataša Belančić)