Slučaj prošek i prosecco: Talijanski političar proglasio lažnu pobjedu u zaštiti oznake
U ponedjeljak 13. svibnja stupila je na snagu nova europska Uredba o oznakama zemljopisnog podrijetla, zbog čega je predsjednik Regije Veneto Luca Zaia proglasio da je “zatvoren dosje Prošek” te da je to ime “njihovo”. No, to nije točno, što su nam potvrdili i u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj
„Zatvoren dosje Prošek: ovo ime je naše i više ga nitko u Europi neće moći koristiti kao ‘tradicionalni izraz’ za vino koje samo želi dočarati naše mjehuriće, a nema ništa od Veneta“, poručuje Luca Zaia, predsjednik Regije Veneto u kojoj se proizvodi talijanski prosecco, kako ga je u utorak prenijela agencija Ansa.
Kad bi to bila istina, hrvatsko desertno vino prošek, iako je posve različito od pjenušavog talijanskog prosecca, ne bi moglo postojati pod tim imenom. No, Zaia ne govori istinu – taj „dosje“ nije zatvoren, što nam potvrđuje i Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj, gdje nam kažu da interna procjena još traje.
Zaia je svoju izjavu, kako se vidi prema izvještaju Anse, povezao sa stupanjem na snagu nove Europske uredbe o oznakama zemljopisnog podrijetla 13. svibnja (Uredba 2024/1143). Međutim, stručnjaci Komisije kažu da stupanje na snagu te uredbe nema utjecaja na ispitivanje koje se provodi oko prošeka. Postupak je, napomenimo, počeo davno prije.
Slučaj traje od 2013. godine
Ovo nije prvi put da talijanski političari proglašavaju da je prosecco “obranjen”, odnosno da EU zabranjuje hrvatski naziv za vino prošek jer su imena prosecco i prošek previše slična i to može zbuniti kupce. Bio je to slučaj i kad je Hrvatska 2013. godine ulazila u EU, pa se prošek povlačio s polica jer nije ušao na listu autohtonih proizvoda. Potkraj te godine je Hrvatska ipak podnijela zahtjev za zaštitom tradicionalnog izraza prošek, a tek godinama nakon toga, u rujnu 2021. godine, zahtjev je i objavljen u Službenom listu EU.
„Time se potvrđuje da je zahtjev u skladu s pravnom regulativom o utvrđivanju pravila u pogledu zaštićenih oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla, tradicionalnih izraza, označavanja i prezentiranja određenih proizvoda u sektoru vina koji se odnose na dopuštenost i valjanost zahtjeva“, objavilo je tada Ministarstvo poljoprivrede. Tada su objavili da u slučaju potvrde hrvatskog zahtjeva i dodjele zaštite, tradicionalni izraz „prošek” moći će se upotrebljavati za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti: „Dalmatinska zagora”, „Sjeverna Dalmacija”, „Srednja i Južna Dalmacija” i „Dingač“.
“To je lažna vijest”
Tada je čak osnovan i Savjet za prošek. Kako je pak u veljači ove godine pisao poljoprivredni portal Agroklub, Europska komisija bi nakon što je saslušala talijansku i hrvatsku stranu i proučila sve argumente i prigovore, trebala tijekom ove godine donijeti odluku i staviti je na glasanje državama članicama.
Oko cijelog slučaja prilično je angažiran i hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, a i sada je, kako ga prenosi Novi list, poručio da je izjava o zatvaranju tog „dosjea“ lažna vijest. Objašnjava da Hrvatska od početka procesa argumentira da su prošek i prosecco dva vrhunska proizvoda koja se jasno razlikuju po svim relevantnim parametrima: bojom, mirisom, tipom vina, cijenom, velilčinom boce, konzumacijom i mjestom na trgovačkim policama.
| Što kaže nova europska Uredba U novoj europskoj Uredbi 2024/1143 za vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode se, u članku 29., govori o „homonimnim oznakama zemljopisnog podrijetla“, što bi se moglo odnositi na slučaj prošek i prosecco. Kaže se, naime, sljedeće: „Oznaka zemljopisnog podrijetla za koju je podnesen zahtjev nakon što je u Uniji podnesen zahtjev za potpuno ili djelomično homonimnu oznaku zemljopisnog podrijetla ili nakon što je takva oznaka zaštićena u Uniji ne registrira se, osim ako u praksi postoji dovoljna razlika između uvjeta lokalne i ustaljene upotrebe i prezentacije dviju potpuno ili djelomično homonimnih oznaka, uvažavajući potrebu da se osigura pravično postupanje prema dotičnim proizvođačima i da se potrošači ne dovode u zabludu u pogledu pravog identiteta ili zemljopisnog podrijetla proizvoda“. U drugom stavku se pak objašnjava da se ne registrira „potpuno ili djelomično homonimna oznaka zemljopisnog podrijetla kojom se potrošač dovodi u zabludu tako da vjeruje da proizvodi dolaze s drugog područja“. |
