Najveća svjetska naftna kompanija polako postaje – zelena
Ugljična… šizofrenija? Kako saudijska tvrtka Aramco, vrijedna 489 milijardi dolara, zagovara net-zero rješenja, a istovremeno proizvodi 12 milijuna barela dnevno.
Izvršni direktor Aramca Amin Nasser ove godine je izjavio kako era fosilnih goriva nije ni blizu završetku. “Malo je vjerojatno da ćemo u dogledno vrijeme vidjeti vrhunac nafte i plina, a kamoli do 2030,” rekao je Nasser. “Moramo se oprostiti od fantazije o postepenom ukidanju nafte i plina i umjesto toga u njih adekvatno ulagati, u skladu s realističnim procjenama potražnje.”
Ima smisla da bi on rekao nešto takvo. Nasser je na čelu najveće naftne kompanije na svijetu i nadgleda proizvodnju preko 12 milijuna barela nafte i plina svakog dana.
Aramco je takav gigant da je i njihova proizvodnja i neto dobit od 117 milijardi dolara više nego triput veća čak i od one ExxonMobila. Chevron, sa svojih 20 milijardi dobiti od prošle godine, izgleda kao majušna kompanija. Aramco ne ide nikamo: imaju rezerve od daleko iznad 200 milijardi barela i svoj ritam mogu držati još desetljećima.
Jasno je da Nasser nije baš objektivan, ali nije ni u krivu. Obnovljiva energija bez ugljika zasad je samo dodatak, ali ne može biti tranzicija. Uz svu silnu prašinu koja se digla oko ideje odustajanja od nafte, plina ili ugljena, stvarnost je sljedeća: svijet se nikada nije više oslanjao na fosilna goriva.
“U stvarnom svijetu vidimo kako je trenutna strategija energetske tranzicije neuspješna na većini fronti,” rekao je Nasser. Obnovljivi izvori ne mogu rasti dovoljno brzo, troškovi su previsoki i nisu jednako praktični.
Na primjer, iako je Kine postigla ogroman napredak po pitanju instaliranja solarnih panela, svejedno je prošle godine spalila rekordnih 5 milijardi tona ugljena, što je 10 puta više od potrošnje ugljena u SAD-u. Električna vozila sada čine 19 posto globalne prodaje automobila, ali potrošnja benzina u svijetu premašuje 100 milijuna barela dnevno. Claudio Galimberti, analitičar u konzultantskoj tvrtci Rystad Energy, kaže kako će “potražnja za naftom nastaviti rasti, budući da alternative sa smanjenim emisijama ugljika još nisu dovoljno razvijene ni gospodarski kompetetivne da bi ispunile sve snažniju potražnju za uslugama industrije i prijevoza.”
Zbog svega toga mogla bi iznenaditi informacija da je upravo Aramco jedan od najvećih svjetskih investitora u tranziciju prema izvorima s nižim emisijama ugljika. Nasser je 10 posto ukupnog godišnjeg kapitala od 50 milijardi dolara rezervirao za obnovljivu energiju i pokrenuo novi odjel Aramco New Energies. Ove godine tvrtka je dovršila solarni projekt Sudair koji ima kapacitet od 1,5 gigavata, a solarno polje Shuaibah bit će gotovo sljedeće godine. Aramco do 2030. obećava proizvodnju 12 gigavata solarne i energije vjetra. Trenutno pregovaraju sa španjolskim naftnim gigantom Repsolom oko udjela u njihovom biznisu obnovljive energije u želji da nadograde postojeći Repsol JV za proizvodnju avionskog goriva bez ugljika korištenjem “zelenog” vodika i uhvaćenog CO2. Aramco u svom kompleksu za rafiniranje gradi sustav za hvatanje 9 milijuna tona CO2 godišnje, što je u skladu s njihovim postojećim procesom hvatanja emisija ugljika iz tvornice etilen-glikola.
Ipak, ako Aramco želi ispuniti Nasserovo objašnjenje za hvatanje i skladištenje 44 milijuna ton CO2 godišnje do 2035. godine, morat će se sjetiti još novih trikova. U želji da se to i dogodi, Aramco je i više no udvostručio financiranje ogranka za investiranje Aramco Ventures – sada je za investiranje dostupno 4 milijarde dolara.
Među onima koji najviše obećavaju je novo ulaganje nekoliko desetaka milijuna dolara u startup Spiritus iz New Mexica. Suosnivači Spiritusa Charles Cadieu i Matt Lee razvili su novu tehnologiju koja, kako tvrde, upija CO2 iz zraka. Za razliku od konkurentskih tehnologija za hvatanje ugljičnog dioksida, koje se oslanjaju na ogrone ventilatore i kompresore za uvlačenje zraka, uređaji Spiritusa rade pasivno i potpuno su tihi. U središtu njihove tehnologije nalaze se lopte veličine grejpa, načinjene od materijala koji selektivno hvata i zadržava molekule ugljičnog dioksida. Nešto poput spužve, samo s mnogo kompleksnijom strukturom.
Cadieu ne želi otvoreno reći od čega su lopte načinjene i kako funkcioniraju, no funkciju uspoređuje s načinom na koji ljudska pluća uzimaju kisik. “Pluća sisavaca – ima li išta bolje? Teško je nadmašiti stotine milijuna godina evolucije,” kaže on. Vjeruje se kako je materijal sačinjen uglavnom od grafena i kako kemijski veže CO2.
Spiritus (što je latinska riječ za dah) će proizvoditi materijal u tvornici u blizini američkog Kansas Cityja, a već sada imaju lokaciju u saveznoj državi Wyoming gdje planiraju izgraditi postrojenja za skladištenje lopti. Jednom kada se one napune ugljičnim dioksidom, lopte se prikupljaju i prolaze kroz proces oslobađanja CO2 koji se potom smješta duboko pod zemlju u licencirani i regulirani bunar.
Cadieu inzistira kako će njihovi troškovi iznositi daleko ispod 100 dolara po toni i kako će se na lokaciji u Wyomingu skladištiti 2 milijuna tona plina godišnje. To bi bilo nevjerojatno lukrativno ako se u obzir uzme činjenica da američka vlada nudi porezne kredite od 180 dolara po toni. Direktori Aramco Venturesa kažu kako tehnologiju, nakon što Spiritus dokaže da ona funkcionira, planiraju koristiti i u Saudijskoj Arabiji.
Saudi Aramco u proteklih je 12 mjeseci generirao 117 milijardi dolara neto dobiti i 490 milijardi dolara prihoda. Ove godine planiraju podijeliti 124 milijarde dolara u dividendama, što daje prinos od oko 6 posto.
Cijene dionica Aramca tek su nešto više od cijena u inicijalnoj javnoj ponudi 2019. godine, uz tržišnu kapitalizaciju od 1,9 bilijuna dolara. Saudijska vlada još uvijek posjeduje preko 90 posto kompanije, a ovog mjeseca prikupila je 12 milijardi dolara od sekundarne ponude manje od 1 posto dionica. Uz 100 milijardi dolara gotovine i 77 milijardi dolara posudbe, računi Aramca Nasseru omogućuju gotovo beskonačne opcije traženja rasta. Većina će doći iz same Saudijske Arabije. Naftni projekti Marjan i Berri dodate će po 250.000 barela dnevno proizvodnih kapaciteta, dok će nedavno najavljeno plinsko polje Jafurah do 2030. godine donositi 2 milijarde kubičnih stopa plina dnevno.
Nakon nekoliko desetljeća izolacije, Aramco se želi globalno diverzificirati. Investiraju 6 milijardi dolara u petrokemijsku tvornicu u Kini, kupili su 40 posto tvrtke Gas & Oil Pakistan, kao i čileanski lanac benzinskih crpki Esmax za 370 milijuna dolara, a kupili su i udio australskog LNG developera MidOcean Energy.
Šire se glasine da Nasser želi još ovakvih poslova, pogotovo onih koji bi mogli pomoći tvrtci da ispuni svoje obećanje o dosezanju nulte stope emisija do 2050. godine. Razumna meta mogao bi biti BP, s tržišnom kapitalizacijom od 100 milijardi dolara.
BP ima ogromnu imovinu nafte i plina u svijetu, ali ono što bi Nassera moglo više zanimati je njegov nedavno konsolidirani ogranak za obnovljivu energiju LightsourceBP koji se može pohvaliti s projektima za proizvodnju više od 60 megavata energije sunca i vjetra. To bi mogao biti veliki korak ka zelenijem Saudi Aramcu.
Autor originalnog članka: Christopher Helman, Forbes
Link: The Slow Greening Of The World’s Biggest Oil Company
(Prevela: Nataša Belančić)
