Tko su dobitnici Nobela za ekonomiju i što o njima misli dvoje hrvatskih ekonomista
Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju su tri profesora s Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Sveučilišta u Chicagu koja istražuju utjecaj društvenih institucija na razlike u razvijenosti zemalja. To je pozitivno iznenađenje, slažu se Marina Tkalec i Zoran Aralica, znanstvenici s Ekonomskog instituta Zagreb
Nobelova nagrada za ekonomiju ove će godine biti dodijeljena profesorima Daronu Acemogluu, Simonu Johnsonu i Jamesu A. Robinsonu za njihove analize utjecaja društvenih institucija na dobrobit zemalja i posljedično na razlike u razvijenosti među zemljama, objavila je u ponedjeljak Švedska kraljevska akademija znanosti.
Povjerenstvo koje dodjeljuje nagradu za ekonomiju od 1968. godine obrazložilo je odabir trojice profesora time što oni objašnjavaju zašto “društva sa slabom vladavinom prava i institucijama koje iskorištavaju stanovništvo ne stvaraju rast ili promjene na bolje”.
Dobitnici će podijeliti novčanu nagradu od milijun dolara (0,9 milijuna eura po trenutnom tečaju).
“Kada su Europljani kolonizirali velike dijelove svijeta, promijenile su se institucije u tim društvima”, sažeo je odbor obrazloženje izbora ovogodišnjih nobelovaca. „Dok je na mnogim mjestima svrha toga bila iskorištavanje autohtonog stanovništva, na drugima su postavili temelje za uključive političke i ekonomske sustave. Nagrađeni su pokazali da jedno od objašnjenja razlika u blagostanju zemalja leži u društvenim institucijama koje su uvedene tijekom kolonizacije”, stoji u obrazloženju povjerenstva.
Zemlje koje su razvile “inkluzivne institucije” s vremenom su postale prosperitetne, dok su zemlje koje su razvile “izrabljivačke institucije” imale uporno nizak gospodarski rast.
Acemoglu, tursko-američki profesor na Massachusetts Institute of Technology, i Robinson, britanski profesor na Sveučilištu u Chicagu, također su 2012. objavili knjigu pod nazivom “Zašto nacije propadaju” u kojoj pokazuju da su neke nacije bogatije od drugih jer svojih političkih i ekonomskih institucija, piše Forbes Slovenija.
Reakcije stručne javnosti
FORBES Hrvatska zamolio je ekonomske stručnjake za komentar o izboru dobitnika. Znanstvenici s Ekonomskog instituta Zagreb (EIZ) ne skrivaju zadovoljstvo ovakvim odabirom Nobelovog povjerenstva.
“Smatram da ovogodišnji dobitnici itekako zaslužuju nagradu, zapravo, već godinama čekam da im se nagrada dodijeli pa sam posebno sretna što su je konačno osvojili. Njihovi radovi se među našim znanstvenicima ekonomistima rado i često čitaju, citiraju i repliciraju. Teško je zamisliti političku i institucionalnu ekonomiju, teme rasta i razvoja bez spominjanja ove trojke”, kazala je Marina Tkalec, viša znanstvena suradnica EIZ-a.
Dodala je kako ovogodišnja dodjela skreće pozornost na važnost institucija kao čimbenika nejednakosti među zemljama, jedne od ključnih ekonomskih tema današnjice.
Predstojnik Odjela za inovacije, poslovnu ekonomiju i ekonomske sektore u Ekonomskom institutu Zagreb (EIZ) Zoran Aralica kaže kako je zatečen ovogodišnjim odabirom Nobelovaca za ekonomiju. Dobitnici nisu mainstream ekonomisti, a još je neobičnije što je odabran netko tko se bavi temom institucija, rekao je Aralica za FORBES Hrvatska u telefonskom razgovoru. Budući da se i sam bavi temama razvoja javnih uprava i institucija, vijest o ovom odabiru pozitivno ga je iznenadila.
Proučava to područje, a trenutno čita knjigu Power and Progress: Our 1,000-Year Struggle over Technology and Prosperity koju supotpisuju Acemoglu i Johnson.
“Prvi put, koliko pratim u proteklih dvadesetak godina, kako je netko dobio Nobelovu nagradu na temi – funkcioniranja institucija. Njihov je forte što u ekonomskoj analizi uzimaju u obzir i povijesne aspekte. No, malo sam kritičan prema tome što se razmatraju postavke institucija utemeljene u kolonijalizmu ili, na primjeru Švedske, značajni obrati koji su se dogodili prije gotovo devedesetak godina, a bili vidljivi 50, 60 godina prošlog stoljeća”, navodi pa nastavlja:
“Govori se o vladavini prava, a ne objašnjava se kako je dostizanje najrazvijenijih pošlo za rukom Kini koja je komunistička zemlja i poluga za razvoj institucija nije demokracija zapadnoeuropskog tipa. Objašnjenje povjerenstva za dodjelu nagrada je malo nedorečeno. Pitanje je koliko suvremene privrede poštuju te mehanizme kojim su neke ekonomije u povijesti postigle neko dostizanje (eng. catching up). Isto tako ne smije se zaboraviti kako je suvremeno doba, doba sankcija, tarifa i razdvajanja svjetskih tržišta”, tumači Aralica.
Stanje hrvatskih institucija
Aralica se osvrnuo i na stanje hrvatskih institucija koje su “europeizirane, ali otvoreno je pitanje njihove kvalitete, značaja i utjecaja”.
Do 2001. godine podrazumijevalo se da će se institucije automatski priviknuti na tranziciju i nitko nije obraćao pažnju na njih. Iza te godine, potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju i pristupanju (SPP) započinje proces europeizacije javne politike Hrvatske. Automatski dolazi do toga da se više pažnje posvećuje izgradnji institucija. Međutim, daleko je to od idealnog stanja, govori ekonomski stručnjak.
“Kvalitativni pomaci u vidu upravljanja institucija se tek očekuju. Kod nas se toliko o tome ne vodi računa da kao da na instituciji piše mesnica, a u njoj se obavlja posao pekare i nitko o tome ništa ne pita. Također, potpuno smo nesvjesni da bi u Zagreb mogli dovesti neku EU instituciju”, navodi znanstveni savjetnik EIZ-a.
Naglašava i kako se u Hrvatskoj kao najvažnija stopa rasta i dalje razmatra potrošnja, odnosno BDP, a to je, kako tvrdi, samo suma transakcija koja nema utjecaja na poboljšanje društvenog položaja pojedinaca u Hrvatskoj.
“BDP je mjera transakcija. Znači, uspješan si u onoj mjeri u kojoj proizvodiš transakcije, bez obzira na njihov karakter. Bukvalno, ako netko nešto otkopa iz zemlje i zakopa u istu zemlju tako da nema nikakve vidljive posljedice, mjeriš te aktivnosti kao dvije transakcije bez obzira na to što nema učinka na pojedinca, zajednicu, regiju, državu”, kazao je Aralica ističući kako se u Hrvatskoj pitanje dostizanja za velikim ekonomijama ne otvara na ispravan način te da nazadujemo u pitanju konkurentnosti.
