Ekonomistica Marina Tkalec za Forbes: Rješavanje stambene krize je ključna tema za buduću vlast

Aktualno Marko Repecki 10. tra 2024. 06:56
featured image

10. tra 2024. 06:56

O stanju hrvatske ekonomije i izazovima s kojima će se susresti oni koji će pobijediti na narednim parlamentranim izborima razgovarali smo s ekonomisticom Marinom Tkalec s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Pred nama su parlamentarni izbori na kojima će biti izabrana sljedeća Vlada pred kojom je izazov stvaranja preduvjeta za održiviji rast gospodarstva s obzirom na to da će u narednim godinama doći do smanjenja priljeva novca iz EU fondova. 

Rast BDP-a u Hrvatskoj, u posljednje vrijeme, nadmašuje ekonomski rast mnogih drugih zemalja članica EU. Čak se (pretjerano) ne osjeća ni usporavanje najvećih vanjskotrgovinskih partnera, poput Njemačke i drugih velikih ekonomija eurozone.

Struktura gospodarstva nam je, u ovom slučaju, išla na ruku

O trenutnoj ekonomskoj situaciji i očekivanjima od buduće Vlade, razgovarali smo s dr.sc. Marinom Tkalec, znanstvenicom s Ekonomskog instituta Zagreb.

Tkalec kaže da je na činjenicu da Hrvatska ima jednu od većih stopa rasta među članicama Europske unije utjecalo više faktora.

“Prvo, mislim da nam je struktura našeg gospodarstva posljednjih godina igrala na ruku. Osim što nismo ugušili ekonomiju za vrijeme COVID krize i izbjegli smo veliko zatvaranje i snažniji pad zaposlenosti i BDP-a, čini se da smo i profitirali od snažnog oporavka potražnje za uslugama u postpandemijskom razdoblju. To je jedna od rijetkih situacija kada se inače nepoželjna struktura s prevelikim oslanjanjem na turizam pokazala uspješnom. U puno smo većoj mjeri izbjegli i probleme na strani ponude i visoke cijene energenata i sirovina koje su prouzročile probleme u ekonomijama s jakom industrijom, pri čemu prvenstveno mislim na Njemačku i pandemijski i geopolitički uzrokovanim poremećajima u dobavnim lancima te visokim cijenama inputa”, kaže Tkalec.

Jedan od faktora su i EU fondovi za koje kaže da  su imali i imat će “nezanemarivu” ulogu u stopi rasta jer su sredstva koja Hrvatska povlači zaista velika i sigurno će još nekoliko godina imati pozitivan doprinos stopi rasta BDP-a. No, osvrnula se i na monetarnu politiku.

“Zanimljivo je promotriti i monetarnu politiku koja je u euro zoni i nizu EU članica bila izrazito restriktivna te dovela do značajnog rasta kamatnih stopa koje su dovele i do pada investicija, ali i hlađenja potražnje što je neke zemlje dovelo do ruba recesije. U Hrvatskoj to nije bio slučaj jer je rast kamatnih stopa bio i zakašnjeo i umjeren, a likvidnost sustava bila i ostala izrazito visoka. Ulaskom u euro zonu Hrvatska je morala otpustiti goleme rezerve likvidnosti, a i puno gotovog novca je položeno u banke uslijed konverzije—sve faktori koji su onemogućili djelovanje restriktivne monetarne politike i hlađenje ekonomije”, smatra Tkalec.

Spominje i rast plaća koje su rasle čak i u realnim terminima, unatoč visokoj stopi inflacije. “S obzirom na najnovija povećanja u javnom sektoru, ali i dalje prisutnim pritiscima na tržištu rada koji bi mogli nastaviti utjecati na rast plaća, one bi i u ovoj godini mogle odigrati zamjetnu ulogu u rastu potražnje”, kaže Tkalec.

“Manji dotok novca iz EU fondova ne bi bio problem, da se do sada ispravno trošio”

Često u javnom prostoru možemo čuti upozorenja da će se novac iz EU fondova u narednim godinama smanjivati, te da se Hrvatska treba za to pripremiti. Tkalec smatra da je o tome trebalo misliti ranije, u fazi kada su planiralo na što će se oni trošiti.

“Ako novac potrošite na uklanjanje prepreka, podizanje produktivnosti i učinkovitosti, jačanje gospodarstva i povećanje inovacijskog kapaciteta s ciljem povećanja potencijalnog BDP-a, tada vas smanjenje EU novca u budućnosti neće toliko boljeti jer ste ojačali vaše gospodarstvo, izgradili kapacitete, multiplicirali povoljne učinke EU fondova na lokalno gospodarstvo i time stvorili interne kapacitete za potporu budućem rastu. Ako to niste učinili na početku procesa, a bojim se da Hrvatska u više segmenata nije, osuđeni ste na sušu kada jedini izvor na kojeg ste se oslanjali, presahne. U tome trenutku ključno će biti oslanjanje na državnu potrošnju te kapacitete financijskog sustava koji mogu i ublažiti tranziciju, ali samo ako trenutno stanje ciklusa bude povoljno”, kaže Tkalec.

Dodaje i da trebamo biti aktivni kod sljedećeg ciklusa financiranja i pronalaziti nove prilike, kojih će sigurno biti. “Ono što nam je ranije nedostajalo kod EU fondova, ali i drugih velikih programa su fokus i jasna intervencijska logika. Trebamo više sami definirati sektore i poslovanja koja ćemo promovirati i uzgajati, umjesto da se oslanjamo na eksterne tržišne sile”,smatra Tkalec.

“Hrvatska konvergira, to se ne može negirati”

Nedavno je objavljen podatak da je hrvatski BDP prema paritetu kupovne moći dosegnuo 76 posto prosjeka EU. Time smo prestigli neke zemlje poput Slovačke ili Grčke. No mnogi stručnjaci podsjećaju da je popisom stanovništva 2021. smanjen broj stanovnika, te da je i ta činjenica poboljšala taj rezultat.

“Smatram da je najvažniji faktor prestizanja Grčke ili Slovačke upravo manji broj stanovnika, ali to naravno ne znači da taj broj nije stvaran. Odnosno, sigurno se dogodio i rast BDP-a, a ne samo pad broja stanovnika, pa je taj pokazatelj povoljniji. Hrvatska konvergira, to se ne može negirati. Imamo relativno veće stope rasta, zamjetan rast neto plaća, postali smo zemlja privlačna inozemnim radnicima, potrošnja nam raste, struktura poduzeća se poboljšava, integriramo se u veliko europsko tržište. Činjenica je da smo postali razvijena zemlja i da nam je sljedeći cilj postati članicom OECD-a”, kaže Tkalec.

Ipak, kaže da je podatak o padu broja stanovnika bolan i da je to demografska stvarnost koja Hrvatsku mori već desetljećima.

“Uz nizak natalitet, relativno nisku očekivanu dob te emigraciju, Hrvatska će se u budućnosti suočavati s brojnim demografskim izazovima koji će nadilaziti problem visokog omjera broja umirovljenika i zaposlenih osoba. Glavni izazovi vrte se oko brige za djecu i starije osobe, visokih stopa nezaposlenosti mladih ljudi i rješavanja stambenog pitanja mladih osoba i obitelji. Svako od ovih pitanja zahtijeva posvećenost, vrijeme i ogromna sredstva da bi se negativni demografski efekti ublažili”, upozorava Tkalec.

Dugo vremena je glavna tema među poduzetnicima bila porezno opterećenje rasterećenje rada. Nakon što je provedeno  nekoliko krugova smanjenja poreza na rad situacija je nešto bolja  i više se ne čini da je porezno opterećenje rada nekonkurentno u odnosu na druge članice EU. 

Tkalec kaže da bi trebalo pronaći način da rastu najniže plaće, pri tome misleći na plaće koje nisu obuhvaćene porezima, pa se na njih ni ne primjenjuju olakšice.

“Možda je čak moguće i povećati minimalnu plaću tako da se neproduktivan rad automatizira, a ljudski iskoristi za produktivnije oblike rada. To zahtijeva aktivne politike tržišta rada kao i pre- i doškolovanje, posebno u području zelene i digitalne tranzicije, kao i izgradnju mreže socijalne sigurnosti za prijelazno razdoblje”, kaže Tkalec.

Što se tiče smanjenja mirovinskih ili zdravstvenih doprinosa, Tkalec kaže da nije takvih poteza, ali ističe da u području doprinosa za zdravstvo nije vidljivo da izdvojen novac odgovara dobivenoj usluzi.

“Zdravstveni sustav nam je opterećen neučinkovitostima i nelogičnostima i ne opravdava uložena sredstva. Zbog toga ispaštaju pacijenti, ali i čitavo društvo i ekonomija, ili u vidu prerane smrti, dugotrajnijeg i često skupljeg liječenja, dugotrajnijih i češćih bolovanja, niskog nataliteta, niske razine prevencije, i općenito lošijeg zdravstvenog stanja ljudskog kapitala koje utječe ne samo na kvalitetu života i razinu zadovoljstva nego i na produktivnost”, upozorava Tkalec.

“Treba rješiti stambenu krizu i prenisku participaciju žena na tržištu rada”

Pred nama su izbori, a pred budućom Vladom više važnih pitanja na koja će morati dati odgovore. Tkalec kaže da ključne teme nadilaze mandat jedne Vlade, ali kao jedan od prioritetnih problema navodi rješavanje stambene krize.

“Voljela bih da imamo Vladu koja će se zaista posvetiti rješavanju stambene krize i djelovati tamo gdje je problem i nastao, a to je na strani ponude. Takav projekt je dugoročan i zahtijeva ogromne napore širokog kruga dionika. Ali smatram da je to najbolji način rješavanja gorućeg problema mladih ljudi koji ima jasne reperkusije i na demografsko stanje. Broj izdanih građevinskih dozvola u Zagrebu je u 2023. bio za 52,5 posto manji nego 2002., a broj završenih stanova u 2022. je iznosio tek 41 posto fonda izgrađenog 2007. godine. Dakle, imamo usporavanje rasta stambenog fonda i velik rast potražnje koji je pod djelovanjem rasta BDP-a, rasta plaća, inflacije, useljavanja te inozemne potražnje za relativno jeftinijim nekretninama. Problem je kompleksan i rekla bih čak i globalni, ali međunarodno iskustvo je pokazalo da brza, jednostavna, praktična i jeftina rješenja ne pomažu, nego je potreban opsežan, planski pristup”, smatra Tkalec.

Kao drugu ključnu temu ističe participacija žena na tržištu rada. “Znamo da je u Hrvatskoj ona niska, posebno kod žena s mlađom djecom i starijih žena. Glavne prepreke njihovom zapošljavanju su briga za djecu i starije osobe koja je u Hrvatskoj nedovoljno pokrivena formalnim, javnim sustavom, već se u velikoj mjeri oslanja na stereotip žene, majke, kćeri koja brine za supruga, djecu i roditelje. Uspostavljanjem svima dostupnog, kvalitetnog i priuštivog formalnog sustava za skrb i obrazovanje predškolske djece te za skrb o starijim osobama, značajno bi povećalo participaciju žena na tržištu rada i omogućilo novi izvor ekonomskog rasta. MMF procjenjuje da bi smanjenje jaza između participacije muškaraca i žena na tržištu rada moglo dati pozitivan doprinos BDP-u u iznosu od više od 5 posto”, zaključuje Tkalec.