Ucrtano je da će Ina graditi biorafineriju u Sisku, a ona sada kreće u druge projekte. Što se zbiva?
Inina postrojenja za proizvodnju zelenog vodika u Rijeci i biometan u Sisku trebala bi biti završena 2026. godine, kako je kompanija objavila u ponedjeljak. Za to je predviđeno i sufinanciranje u dopunjenom Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, kako nam potvrđuje koordinator tog plana Zvonimir Savić. I dalje tu stoji i veliki plan za sisačku biorafineriju, ali taj projekt u nedavnoj objavi Ina nije niti spomenula
Ina nije krenula u gradnju biorafinerije za proizvodnju bioetanola u Sisku – iako je to bilo uvršteno u Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. godine, uz tada izdašnu europsku potporu od oko 130 milijuna eura – a ovih je dana objavila da je potpisala dva ugovora za druge strateške projekte obnovljivih izvora energije koji će biti sufinancirani iz NPOO-a.
Jedan se tiče izgradnje postrojenja za proizvodnju zelenog vodika u Rafineriji nafte Rijeka (taj će se vodik, kažu, koristiti u prometu), a drugi postrojenja za proizvodnju biometana u Sisku, ukupno vrijednih 98 milijuna eura. Trebali bi, najavljuju u službenom priopćenju, biti završeni 2026. godine.
Ti su projekti, s nizom drugih, ušli u NPOO naknadno, krajem prošle godine, kada je Plan značajno proširen na čak 10 milijardi eura, tumači nam savjetnik premijera i koordinator NPOO-a Zvonimir Savić, i sve ispregovarano s Europskom komisijom.
Tako tu, među ostalim, sada piše da se planira „financiranje projekata vezanih uz razvoj proizvodnje i korištenje biometana u neenergetske svrhe (primjerice, kao zamjena za prirodni plin u industrijskim procesima ili, eventualno, manji dio u prometu). Za to je alocirano 30 milijuna eura (kao jedan od potencijalnih projekata je postrojenje za proizvodnju biometana u Sisku u količinama ~500 m3/h ~4.200.000 m3/god).“
A što s novcem predviđenim za biorafineriju, odnosno proizvodnju bioetanola u Sisku koji Ina u svom priopćenju od ponedjeljka niti ne spominje?
“Tu nema štete”
„Vlada je projekt predvidjela, Komisija odobrila, a ako ga Ina ne provede, preusmjerit ćemo novac na druge projekte. Tu nema štete“, odgovara nam Savić. Inače, cilj tog ulaganja bi trebao biti, kako stoji u NPOO-u, povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u prometu i podupiranje dekarbonizacije prometnog sektora.
Podsjetimo, kao vrijeme za realizaciju „inovativnog projekta“ biorafinerije za napredna biogoriva (u određenom postotku se može dodavati u benzin) bilo je navedeno razdoblje lipanj 2022.- ožujak 2025. godine, a kao ukupni trošak iznos od, tada, 2,4 milijarde kuna. U međuvremenu je taj veliki projekt formalno prebačen u drugo poglavlje, koje se financira iz europskog fonda RePowerEU, a iznos sufinanciranja je smanjen na 99 milijuna eura. I dalje se navodi proizvodni kapacitet od 55.000 tona naprednog bioetanola, a realizacija ulaganja je pomaknuta do 30. lipnja 2026. godine (kada NPOO i završava). Inače, sirovinski miks odabran za proizvodnju naprednog bioetanola trebala bi biti kombinacija poljoprivrednih ostataka, uglavnom slame žitarica i kukuruza, i energetske biljke miskantus. O tom se projektu uvelike pisalo 2020. godine, a Ina je bila zatražila da mu se dodijeli status strateškog investicijskog projekta.
Projekt biometana
Za aktualni, daleko manji projekt postrojenja za proizvodnju biometana na istoj lokaciji u Sisku, Ina kaže da je Ugovor o inženjeringu, nabavi i izgradnji postrojenja po principu „ključ u ruke“ potpisan s međunarodnim proizvođačem biometanskih i bioplinskih postrojenja Biogest, sa sjedištem u Austriji.
Nedavno je, u ožujku ove godine, ishodila i Rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja koje kaže da za bioplinsko/biometansko postrojenje nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš niti ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Rješenje vrijedi dvije godine, odnosno u tom roku Ina treba podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.
Prema tom rješenju, Inino će postrojenje obrađivati biorazgradive materijale, poput slame, kukuruzovine, gnoja i različite vrste biorazgradivog neopsanog otpada. Proizvedeni biometan mogao bi se, kaže se pak u priopćenju, isporučivati u hrvatsku plinsku mrežu, dok bi se proizvodni ostaci mogli koristiti kao ekološki prihvatljivo gnojivo.
Prije svega toga, međutim, država tek treba “uspostaviti pravni okvir koji omogućuje proizvodnju bioplina”, što je predviđeno do kraja 2025. godine.
