Zašto bi sljedeći američki predsjednik mogao imati najmanju plaću u povijesti SAD-a
Inflacija nagriza plaću američkog predsjednika od 400.000 godišnje, a ona bi 2028. godine mogla dosegnuti najniže razine u povijesti. Ipak, pogled u prošlost pokazuje nam kako dramatični padovi i rastovi nisu ništa novo
Inflacija ne šteti predsjedniku Joeu Bidenu samo politički, nego i osobno. Plaća američkog predsjednika iznosi fiksnih 400.000 dolara godišnje, što svake godine zbog rasta cijena vrijedi sve manje. Ako uzmemo u obzir nedavni skok inflacije, kupovna moć Bidenove plaće danas je 18 posto niža nego kad je došao na vlast 2021. godine. Najgore možda tek slijedi: ako se inflacija nastavi trenutnom stopom, 2028. godine će američki predsjednik – tkogod to bio – biti najgore plaćeni predsjednik u američkoj povijesti.
Kako bismo u potpunosti shvatili kako se to dogodilo, valja se vratiti davno u prošlost, preciznije na kraj 18. stoljeća, kada SAD nije imao predsjednika. Svježe oslobođeni od vlasti engleskog kralja Georgea III, osnivači su napisali Ustav kojim vođa zemlje ne bi trajno bio na tronu, ali bi još uvijek živio vrlo komforno. “Treći sastojak potreban za snažnu izvršnu vlast,” napisao je Alexander Hamilton, “čine adekvatna sredstva za njegovu potporu.”
Velike plaće davnih dana…
Tako je George Washington 1789. postao predsjednik uz godišnju plaću od 25.000 dolara, što je oko 600.000 današnjih dolara. Plaća je na toj razini ostala gotovo stotinu godina, u periodu kada je deflacija bila gotovo jednako česta kao i inflacija, zbog čega su predsjednici u gotovo cijelom tom periodu imali velikodušnu kompenzaciju. Jedna iznimka dogodila se tijekom rata 1812. godine, kada su ratna potrošnja i britanska blokada američkih luka izazvale ogroman rast cijena, zbog čega je plaća predsjednika Jamesa Madisona u današnjim iznosima pala na oko 365.000 dolara – ne baš dovoljno za nekog tko se morao nositi s Britancima koji pale Bijelu kuću.
Slično je proživio i Abraham Lincoln. Kako bi financirala Građanski rat, njegova administracija printala je novac kao luda, zbog čega je vrijednost novca dramatično pala. Osam godina nakon završetka rata, bivši general Unije Ulysses S. Grant potpisao je novi zakon o povećanju plaća dužnosnika i tako si udvostručio plaću na 50.000 dolara, odnosno današnjih 1,3 milijuna dolara. Mjera, koja je postala poznata kao “zakon o grebanju za plaće”, bila je toliko nepopularna da ga je Kongres za svoje izabrane dužnosnike odlučio povući. Nova predsjednička plaća je ipak ostala.
Do novog povećanja došlo je 1909. godine, kada je pri inauguraciji William Howard Taft dobio plaću od 75.000 dolara, postavši tako najbolje plaćeni predsjednik u američkoj povijesti. Te godine Taft je zaradio preko 2,5 milijuna današnjih dolara. Njegov nasljednik Woodrow Wilson nije bio iste sreće – vrijednost njegove plaće do 1920. je pala na oko 1,1 milijuna današnjih dolara zahvaljujući inflaciji izazvanoj – još jednom – vojnom potrošnjom, ovaj put za potrebe Prvog svjetskog rata.
| PREDSJEDNIK | MANDAT | PLAĆA (U DANAŠNJOJ VRIJEDNOSTI) |
|---|---|---|
| Theodore Roosevelt | 1901.-1909. | 1.715.000 dolara |
| Franklin D. Roosevelt | 1933.-1945. | 1.545.000 dolara |
| Richard Nixon | 1969.1974. | 1.465.000 dolara |
| John F. Kennedy | 1961.-1963. | 1.005.000 dolara |
| Abraham Lincoln | 1861.-1865. | 645.000 dolara |
| George Washington | 1789.-1797. | 560.000 dolara |
| Barack Obama | 2009.-2017. | 530.000 dolara |
| Donald Trump | 2017.-2021. | 480.000 dolara |
| Joe Biden | 2021.- | 415.000 dolara |
| Bill Clinton | 1993.-2001. | 385.000 dolara |
Velika depresija izazvala je pad cijena u čitavoj zemlji, uništivši ostavštinu Herberta Hoovera, ali povećavši mu plaću.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, američko gospodarstvo je uzletjelo, kao i inflacija, spustivši predsjedničku plaću ispod milijun dolara (po današnjim vrijednostima) po prvi put u nekoliko desetljeća. Ipak, Harry Truman nije spao na prosjački štap: dobio je povišicu od 25.000 dolara od Kongresa, čime je predsjednička plaća 1949. porasla na 100.000 tadašnjih dolara godišnje (danas preko milijun dolara), a dobio je i naknadu za troškove od 50.000 dolara. Truman, inače poljoprivrednik iz Missourija, kasnije je napisao pismo zahvale Kongresu i pozvao da i svi drugi u izvršnoj vlasti dobiju veću plaću. “Najbolje zakone,” napisao je tada, “može uništiti loša administracija.”
Inflacija uzima danak
Kongres je predsjedniku novu povišicu dao 1969., kada je u Bijelu kuću ušao Richard Nixon i počeo dobivati plaću od 200.000 dolara. Njegov potpredsjednik Gerald Ford – koji je preuzeto ulogu nakon ostavke osramoćenog Nixona – i Fordov nasljednik Jimmy Carter bili su posljednji američki predsjednici koji su zarađivali preko milijun dolara u današnjim vrijednostima. Stagflacija s kraja sedamdesetih godina uvelike je nagrizla plaću predsjednika, a stabilna, relativno niska inflacija koja se bilježi sve otada nastavlja ju smanjivati. Bill Clinton je 2001. godine predsjedničku poziciju napustio s gomilom pravnih dugova djelomično zahvaljujući i borbi protiv pokušaja njegovog smjenjivanja. Njegov nasljednik je pak dobio dvostruko veću plaću od njega: 400.000 dolara, odnosno 700.000 po današnjim vrijednostima.
Od tada nitko nije dirao predsjedničku plaću, a budući da inflacija posljednjih godina premašuje planiranu, kompenzacija sljedećeg američkog predsjednika vjerojatno će nastaviti gubiti na vrijednosti, a možda čak i pasti ispod rekordno niske Clintonove plaće.
Autor originalnog članka: Kyle Khan-Mullins, Forbes
Link: Why The Next President Might Be The Worst-Paid In U.S. History
(Prevela: Nataša Belančić)
