Zašto je Branko Bačić tek sada poništio građevinsku dozvolu za hidroelektranu na Uni?
Tek u ponedjeljak, 14. listopada, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je da proglašava “ništavom građevinsku dozvolu za izgradnju male hidroelektrane „Una-mlin“, a u kolovozu su objavili da nemaju osnove za taj potez. U međuvremenu su brojne udruge i stranka Javno dobro tvrdili da je to jedini način da se spriječi devastacija Une i podnošene su brojne prijave svim mogućim institucijama pa i DORH-u. Stoga se može zaključiti da je do ovog velikog obrata došlo prije svega zbog pritiska javnosti. No, je li ovo što je objavilo Ministarstvo pravi put za rješavanje problema? Imamo komentar iz Javnog dobra i Udruge Spasimo Unu.
Ministarstvo je objavilo da je na temelju Zakona o općem upravnom postupku rješenjem oglasilo ništavnom građevinsku dozvolu za izgradnju hidroelektrane na Uni, izdanu 6. listopada 2016. godine, te rješenje o promjeni imena investitora od 27. studenog 2018. godine i rješenje o produženju važenja građevinske dozvole od 27. studenog 2018., te rješenje o produženju važenja građevinske dozvole od 3. listopada 2019. Svu tu dokumentacija izdala je Zadarska županija. Ministarstvo je, napisano je u objavi, utvrdilo “kako je građevinska dozvola izdana bez prethodno provedene procjene utjecaja zahvata na okoliš i bez prethodno provedene procjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, što je ujedno predmet posebnih kaznenih i prekršajnih postupaka.”
Kakvo je obrazloženje Ministarstva?
Iz Ministarstva su objavili da do srpnja 2024. nisu imali “nikakvih saznanja o izdanoj građevinskoj dozvoli niti o navedenim kasnije izdanim rješenjima, jer na građevinsku dozvolu ni na navedena rješenja nikad nije bila podnesena žalba, povodom koje bi Ministarstvo bilo u mogućnosti cijeniti zakonitost i pravilnost izdatih akata”.
Također i dalje inzistiraju na tome što su objavili u priopćenju nakon prvog vala prosvjeda, u kolovozu ove godine, da “s obzirom na protek roka od dvije godine od dana dostave predmetnih rješenja strankama” – izdane dozvole i rješenja nisu mogli zakonski ukinuti ni poništiti. No, oni su se ovaj puta pozvali na iznimku. “Zakonom o općem upravnom postupku predviđene su iznimke, odnosno predviđeno je da su neke povrede toliko teške da se pojedina rješenja mogu oglasiti ništavim u svako doba.”, navedeno je u objavi Ministarstva. Oni su, u suradnji s drugim nadležnim tijelima državne uprave, prvenstveno Državnim inspektoratom i Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, utvrdili “da je već početkom izgradnje hidroelektrane na rijeci Uni, sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli i priloženom glavnom projektu, a bez prethodno provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš odnosno ekološku mrežu, došlo do štetnog utjecaja na prirodu te da bi nastavkom gradnje nastala nepovratna šteta za prirodu i okoliš, čime se krše odredbe Zakona o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti okoliša.”
No, je li se to moglo i moralo ranije, drugačije?
Javno dobro: Ministarstvo i dalje mulja
Vladimira Mascarell, predsjednica Javnog dobra koja je od trenutka kada je bukno slučaj izgradnje hidroelektrane na Uni – tvrdila da je jedini pravi put za rješenje slučaja poništenje građevinske dozvole, danas na pitanje kako komentira ovaj potez Ministarstva kaže da se opet radi o zabrinjavajućem potezu. Prema njezinom mišljenju Ministarstvo je odavno moglo i moralo poništiti građevinsku, ali i lokacijsku dozvolu i odgovorno zaštititi javno dobro.
Građevinsku dozvolu je po njezinom sudu trebalo odavno poništiti, ali uz drugačije obrazloženje – zato jer je izdana bez iskazanog pravnog interesa. Ovo što je objavljeno ona smatra “nastavkom muljanja”. Upozorava da se u objavi Ministarstva ne spominje ništetnost lokacijske dozvole, a građevinska dozvola se izdaje na temelju lokacijske, a upravo se u postupku izdavanja lokacijske dozvole rade postupci procjene utjecana na okoliš i glavna ocjena. “Ovo kako je napisano u priopćenju Ministarstva izgleda zabrinjavajuće i moguće da će u slučaju žalbe pasti na upravnom sudu i potencijalo prouzrokovati pokušaj naplate štete. Dakle, moguća je nova šteta – za Hrvatsku. “, upozorava Vladimira Mascarell.
Kao što su i kod svih postupaka Državnog inspektorata oko zaustavljanja gradnje na Uni tražili dokumentaciju, rješenja na temelju kojih se postupa, prema pravu na pristup informacijama, tako su i jutros zatražili od Ministarstva cjelovito rješenje, da bi mogli utvrditi kako točno Ministarstvo obrazlaže ovaj svoj potez. Podsjetimo, Javno dobro je tražilo i sva rješenja Državnog inspektorata na temelju kojih je zaustavljen rad na gradilištu, ali gradilište nije bilo sanirano, a podnijeli su tužbu i DORH-u.
Udruga Spasimo Unu: Još nećemo povući tužbu
Ajna Mujević, odvjetnica udruge Spasimo Unu u razgovoru za Forbes Hrvatska kaže da je zanimljivo da je objava Ministarstva ugledala svjetlo dana samo nekoliko sati nakon što je podnijela tužbu Upravnom sudu. Naravno, ne može se zaključivati radi li se o slučajnosti ili je podnošenje tužbe potaknulo Ministarstvo da brže reagira.
Kao argumente za proglašavanje dozvole ništavom, udruga je navela kaznena djela protiv okoliša, kao i činjenicu da zbog nepostojanja svih sastojaka (pečata na dozvoli) nije pravno moguće izvršenje spomenutih dozvola.
Odvjetnica Mujević kaže kako će svoju tužbu povući tek kad dobije rješenje kojim je prihvaćen njihov prijedlog za proglašavanje građevinske dozvole ništavom. Rješenje je posebno zanima, s obzirom da su u svoj zahtjevu osim proglašavanja dozvole ništavom tražili i da se investitoru naloži vraćanje područja gradnje u prijašnje stanje. U ovom trenutku još ne zna kakva je odluka Ministarstva po tom pitanju.
Kaže kako su joj rješenje poslali poštom pa bi trebalo stići sljedećih dana. Tražila je i da joj ga pošalju mailom, s obzirom da je sve prijavila elektroničkim putem, pa bi po zakonu odgovor trebala dobiti i mailom, no za sada joj nije udovoljeno tom zahtjevu.
Treba spomenuti kako je prethodno od Državnog inspektorata tražila i ranije doneseno rješenje o obustavljanju gradnje hidroelektrane na Uni, no inspektorat je nakon dužeg procjenjivanja zaključio kako je interes zaštite investitora u konkretnom slučaju ispred interesa javnosti, pa je ono ostalo tajno, odnosno dostupno samo državnim tijelima.
