Zašto je zapeo projekt sušionice povrća u Virovitici, dio HDZ-ovog plana za Slavoniju
Još u prosincu prošle godine je Virovitičko-podravska županija ishodila građevinsku dozvolu za sušionicu povrća, ali ne zna se tko će ju graditi ni tko će proizvoditi povrće. Za dokumentaciju je došlo više od 530 tisuća eura iz EU izvora, a Grad Virovitica je donirao zemljište, no investitora (još) nema pa je sve to moguće račun bez krčmara. Pitali smo o tome poljoprivrednog analitičara Miroslava Kuskunovića, a nekadašnji ministar poljoprivrede Božidar Pankretić objašnjava zašto je propala sušionica koja je bila izgrađena početkom 2000-ih
Hoće li Podravka uložiti u projekt sušionice povrća koji joj na pladnju nudi Virovitičko-podravska županija i kako se nada tamošnji župan Igor Andrović? Zasad o tome u Koprivnici šute. Znakovito je da taj virovitičko-podravski projekt ima građevinsku dozvolu već godinu dana, a i dalje ne postoji kandidat za investitora.
Prilično je neobična cijela ta situacija. Naime, Virovitičko-podravska županija je smislila i uz izdašnu pomoć EU novca financirala projektno-tehničku dokumentaciju za izgradnju i opremanje (plaćena je ukupno oko 630 tisuća eura, od čega 536 tisuća eura iz EU izvora i 95 tisuća eura iz lokalnih ), a Grad Virovitica je u Poduzetničkoj zoni Zapad II darovao za sušionicu zemljište procijenjene vrijednosti oko 2 milijuna eura te potom izdao građevinsku dozvolu. Sve to je učinjeno, a nije baš sigurno hoće li uopće biti izgrađeno (iako u izjavi za Hinu prje neki dan župan kaže da se razgovori vode s nekoliko većih kompanija, a Podravki je prvoj ponuđeno da iskaže svoj ulagački interes).
Procjenjuje se da je u pitanju investicija od oko 50 milijuna eura (planira se sušionice povrća, hladnjača i energana na biomasu), a Županija razmatra i mogućnost sufinanciranja novcem Europske unije. Što se povrća tiče spominje se ono korjenasto, luk i krumpir.
Kuskunović: “To je bacanje novca”
Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović, vlasnik agencije Kombinat 1969, otvoreno kaže u razgovoru za FORBES Hrvatska kako sve što je do sada učinjeno vezano za projekt virovitičke sušionice smatra bacanjem novca. “Domaća proizvodnja povrća pokriva tek 40-50 posto potreba, a nije bolje niti s voćem. Dakle, nema dovoljno povrća za takav pogon, zato i nema zainteresiranih investitora. Tek 1-2 posto poljoprivrednih površina je iskorišteno za tu proizvodnju”, kaže naš sugovornik. “Osim toga, mi smo već imali veliku sušionicu u Vrpolju, to je početkom 2000-ih godina bila državna investicija, ali nikad nije zapravo profunkcionirala i na kraju je propala”, napominje Kuskunović.
Prostori te sušionice povrća, puštene u pogon 2002. godine, prodani su na držabi 2015. godine, a kupila ih je tvrtka Bravar-Mont za proizvodnju metalnih konstrukcija. Zamolili smo Božidara Pankretića, koji je bio ministar poljoprivrede kada je projekt pokrenut, a i kasnije kad je kolabirao, za komentar. “Najveći problem je bila nedovoljna proizvodnja, a za sušionicu je postojala inače velika potpora države”, kaže.
Inače, što se tiče lokalne proizvodnje povrća, podsjetimo k tome da su ovoga ljeta, u znak prosvjeda protiv velikog uvoza, ali i rasta troškova, podravski povrćari u Virovitici građanima besplatno dijelili svoje proizvode. Tada su poručili da su zbog preniskih otkupnih cijena bacili tone povrća, a zatražili od Vlade da se bolje urede uvjeti za tu proizvodnju, zaštiti je se i kontrolira uvoz.
Kako je to zamišljeno
I sušeno povrće se u Hrvatsku najvećim dijelom uvozi, na tisuće tona, a Podravka je jedan od značajnih uvoznika. Virovitičani su pak zamislili da će se njihovim projektom – koji predviđa kapacitet sušionice od 410 kilograma na sat svježeg povrća – povezati velik broj kooperanata te da će se investicija isplatiti. Podravka i drugi prehrambeni proizvođači nisu dosad vidjeli interes u tome, a da li će se nešto promijeniti kad Podravka preuzme poljoprivredni biznis Fortenove, ostaje da se vidi. Na upit Hine su odgovorili da u ovom trenutku ne mogu komentirati moguće ulaganje u nove proizvodne pogone u Virovitici, a mediji su prije godinu dana pisali da je kompanija zainteresirana za nabavu domaćeg sušenog povrća, ali neće biti partner u gradnji sušionice.
Kad je izdana građevinska dozvola, župan Andrović je ideju ovako opisao: “Ovom sušionicom povrća zaokružujemo poljoprivredni ciklus od sustava navodnjavanja, proizvodnje korjenastog povrća, sušenja do plasiranja na tržište. Kako je riječ o visoko dohodovnim kulturama, cilj je da sušeno povrće dobavljači više ne nabavljaju izvana, već iz Hrvatske, iz naše županije, a da naši poljoprivrednici koriste sustave navodnjavanja i proizvode korjenasto povrće koje je potrebno za sušenje.“
Znači, postoji gotov projekt (dio je to Vladinog Razvojnog sporazuma Slavonija, Baranja i Srijem), ali zasad za njega nema ni organizirane poljoprivredne proizvodnje ni investitora. Cijeli projekt je smišljen s ciljem povećanja i osiguravanja plasmana regionalne poljoprivredne proizvodnje, pa zvuči kao klasičan primjer „računa bez krčmara”, ili, kako to tumači naš sugovornik Kuskunović, pokušava se krenuti u investiciju obrnutim slijedom, naopako.
| Najviše uvozimo luk, papriku i rajčicu Za proizvodnju povrća koristimo manje od jedan posto ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta, podatak je iz najnovijeg Godišnjeg izvješća o stanju poljoprivrede. U 2023. u proizvodnji povrća korišteno je 9674 hektara, a proizvedeno je 209.282 tona povrća. Najzastupljenije povrtne vrste bile su kupus (15,9 posto), rajčica (12,9 posto), lubenica (12,7 posto) te luk i češnjak (10,1 posto). Te kulture čine više od polovice ukupne količine proizvodnje povrća u 2023. godini. U tom se izvješću spominje da proizvodnjom povrća podmirujemo manje od polovice ukupnih potreba domaćeg tržišta. Lani je ostvaren neto uvoz od 147,1 tisuća tona povrća, čime je ostvaren deficit od 138,7 milijuna eura. Najviše je uvezeno luka, paprike i rajčice, dok je najviše izvezeno krastavaca, rajčice i kupusa. |
