Istaknuti ekonomisti zgranuti: Borit ćemo se protiv Vladinog prijedloga mini-nacionalizacije drugog mirovinskog stupa

Obvezni mirovinski fondovi bi morali pet posto imovine ulagati u alternativne investicijske fondove s državnom garancijom povrata uloženog, predlaže Vlada, a to bi trenutno značilo oko milijardu eura. Zasad takav fond u Hrvatskoj ne postoji, a revoltirani ekonomski stručnjaci iz savjeta Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova kažu da ne postoji nigdje u razvijenom svijetu

Mirovinski fondovi bi ubuduće morali najmanje pet posto imovine investirati u posebne, alternativne investicijske fondove (AIF) s garancijom povrata ukupnog ulaganja. Barem tako predviđa prijedlog izmjena Zakona o obveznim mirovinskim fondovima koji je prošlog tjedna prihvatila Vlada, a prezentirao ministar rada Marin Piletić.

Garanciju bi izdavala država – Hrvatska, ali mogla bi, primjerice, i neka druga članica EU-a ili OECD-a. Zasad, međutim, takvih fondova s državnom garancijom u Hrvatskoj nema, a ekonomski i financijski stručnjaci koje smo kontaktirali kažu da ih nema niti u drugim članicama EU-a ili OECD-a. Opravdano se stoga postavlja pitanje zašto je to uopće uvršteno u prijedlog zakona te odakle vladajući crpe inspiraciju za transfer oko milijardu eura štednje građana iz drugog mirovinskog stupa u takve investicijske fondove.

„Ekonomski savjet naše udruge, inače sastavljen od vrsnih financijskih i ekonomskih stručnjaka kao punih ili pridruženih članova, blago rečeno je neugodno iznenađen prijedlogom zakona koji preusmjerava sredstva iz drugog stupa u državno-garantirani fond alternativnih investicija“, odgovara na naš upit ekonomistica Vedrana Pribičević iz Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Članovi tih fondova su, da ne bude zabune, svi građani iz čijih se primanja novac uplaćuje u drugi i treći mirovinski stup.

“Rizik gubitka prebacuje se na porezne obveznike”

Koliko im je poznato, kaže Pribičević, takvi fondovi u članicama EU-a i OECD-a ne postoje, niti mogu postojati jer su protivni osnovama financija. Dodaje također da su alternativne investicije iznimno rizične, spekulativne i volatilne i mogu biti nelikvidne jer za njih ne postoji sekundarno tržište. U Ekonomskom savjetu su uz nju i Andrej Grubišić, Manuela Ćelić Marušić, Predrag Bejaković, Sandra Ferenčak, Hrvoje Japunčić, Hrvoje Serdarušić, Damir Vanđelić, Vuk Vuković i Marija Zuber.  

Iz HANFA-e, koju vodi Ante Žigman,  odgovorili su za FORBES Hrvatska kako na našem tržištu do sada nije bilo fondova s garancijom države, ali su postojali fondovi (i javni – UCITS i privatni – alternativni) te strukturirani proizvodi za čiju su glavnicu (ili postotak glavnice) garantirali njihovi izdavatelji (društva za upravljanje fondovima i banke).  

Vedrana Pribičević pak u komentaru za FORBES Hrvatska naglašava da državna garancija povrata barem uloženog u takvom fondu znači da se rizik gubitaka prebacuje na porezne obveznike te da je to u potpunosti neprihvatljivo, pa stoga nije niti čudno što takvih fondova nema u razvijenom svijetu.

Činjenica da postoji državna garancija povrata stavlja upravitelja fonda u poziciju moralnog hazarda jer nema nikakvog motiva da ulaže tako da izbjegne potencijalni gubitak kada će isti uvijek nadoknaditi sredstvima iz proračuna.

Vedrana Pribičević, ekonomistica

„Čak i kada bi takav fond izdao financijske instrumente za koje bi garantirala država, to bi bilo slično onome kako su funkcionirali Fannie Mae i Freddy Mac u SAD-u, a što je dovelo do financijske krize 2008. godine. Činjenica da postoji državna garancija povrata makar uloženog stavlja upravitelja fonda u poziciju moralnog hazarda jer nema nikakvog motiva da ulaže tako da izbjegne potencijalni gubitak kada će se isti uvijek nadoknaditi sredstvima iz proračuna. Osim navedenog, sporan nam je automatski transfer pet posto NAV fondova u taj alternativni fond, umjesto obveze izdvajanja samo od novih uplata. To  predstavlja svojevrsnu mini-nacionalizaciju štednje na štetu osiguranika protiv koje se mislimo boriti svim raspoloživim europskim regulatornim i pravnim mjerama“, najavila je Vedrana Pribičević.

U medijima se ranije nagađalo da bi u Hrvatskoj takav AIF s garancijom države mogao možda postati sadašnji Kapitalni fond, kojim upravlja Hrvatsko mirovinsko investicijsko društvo (HMID), kao i da bi taj manevar mogao poslužiti za „ulazak“ u Fortenovu, ali zasad o svemu tome službenih informacija nema. Prema podacima s kraja 2022. godine, objavljenima na internetskoj stranici HMID-a, 36,4 posto udjela u portfelju Kapitalnog fonda je držala dionica Končara EI, a druga je bila Podravka sa 15 posto. 

O davanju garancije odlučivao bi Ministarstvo financija

O davanju garancije Vlade u ime Republike Hrvatske odlučivalo bi ministarstvo nadležno za financije, kaže se u nacrtu prijedloga izmjena Zakona o obveznim mirovinskim fondovima koji tek treba u javno savjetovanje pa u Sabor.  Ministarstvo bi o garanciji odlučivalo „nakon dostave analize učinaka modela koja obvezno mora sadržavati i visinu potencijalne obveze, kao i procjenu fiskalnog učinka na državni proračun u skladu sa zakonima kojima se uređuje državni proračun“. To je sve prilično općenito.

Spomenutih pet posto obveznog ulaganja iz drugog mirovinskog stupa je, prema sadašnjem stanju imovine, teško skoro milijardu eura, a obveza se odnosi na fondove A i B kategorije (prvi imaju 355 milijuna eura, a drugi 17,22 milijarde eura imovine).

Već sam iznos od milijardu eura govori da ovaj potez zaslužuje malo veću pažnju javnosti iako AIF-i s garancijom trenutno nisu dostupni i pitanje je kada će postojati. Za fondove kategorija A i B je aktualnim zakonskim prijedlogom predviđeno da bi manje morali ulagati u državni dug: za kategoriju A bi obveza pala sa 30 posto na 25 posto, a za kategoriju B sa 40 posto na 35 posto.

Ulaganja mirovinskih fondova u domaće državne obveznice čine čak 53 posto njihovih ukupnih ulaganja (stanje na kraju kolovoza 2023. godine), a tim obveznicama kamate padaju, „što bi u budućnosti moglo dovesti do i do pada prinosa mirovinskih fondova iz kojih će se isplaćivati mirovine osiguranika“, navodi se u obrazloženju zakonskih izmjena.  Vladajući stoga tumače da će se drukčijim ulaganjima ostvariti i viši povrat „uz primjereno ograničenje rizika kojim se mirovinski fondovi izlažu kod takvih ulaganja kroz navedenu garanciju“.

HANFA: Postoji potencijal ostvarivanja prinosa

Kako nam tumače u HANFA-i, davatelj garancije bila bi država (očekivano Republika Hrvatska) koja bi, u slučaju pada vrijednosti fonda na dospijeću, namirila ulagateljima razliku do inicijalno uloženog iznosa. „Za ulagatelje bi u smislu kreditnog rizika ovakvo ulaganje trebalo biti ekvivalentno ulaganju u državne obveznice, uz potencijal za ostvarivanje prinosa sukladno strukturi ulaganja fonda odnosno uspješnosti upravljanja ulaganjima fonda“, odgovorili su nam na upit.

Ulaganja u „AIF s garancijom“ bit će posebna klasa ulaganja mirovinaca, stoji u prijedlogu zakona, pa se neće ubrajati u izračun ograničenja ulaganja u „obične“ alternativne fondove, odnosno to neće ulaziti u klasu alternativnih ulaganja, te će se na njih primjenivati i viši limit. Naime, u pojedinačni AIF s garancijom može se uložiti najviše sedam posto neto imovine mirovinskog fonda kategorije A ili B, a dani su i viši koncentracijski limiti od onih koji se uobičajeno primjenjuju na alternativne investicijske fondove.

Napomenimo ovdje da zakonski prijedlog predviđa i niz kriterija na osnovu kojih mirovinci ipak mogu odbiti ulaganje u AIF s garancijom (primjerice ukoliko ulaganja AIF-a nisu transparentna, kose se s pravilima mirovinskog fonda i drugo).

Što se tiče samog mirovinskog sustava, zanimljivo je pak da trenutno mirovina samo iz prvog stupa  za većinu zaposlenih donosi veći iznos na računu nego kombinirana mirovina iz prvog i drugog stupa, pa mnogi, posebno oni s nižim primanjima, biraju mirovinu iz prvog stupa.