Zašto im se tako sviđa Rumunjska i njena burza, za Forbes govori šef vodeće hrvatske brokerske kuće

Sve ono što maštamo da se dogodi u Hrvatskoj i Sloveniji, po pitanju IPO-a i pragmatičnog pristupa države prema tržištu kapitala, imaju u Rumunjskoj, kaže u razgovoru za FORBES Hrvatska Danijel Delač, predsjednik Uprave Interkapital vrijednosni papiri. Prošlog je mjeseca ta brokerska kuća, vodeća na Zagrebačkoj i Ljubljanskoj burzi, formalno postala član Bukureštanske burze, pa je to bio povod za usporedbu regionalnih tržišta kapitala i pitanja o tome u što se najviše ulaže

„Vidjeli smo potrebu, ali i novi prostor za rast jer, iskreno govoreći, Hrvatska i Slovenija su premale za naše ambicije.” Tako Danijel Delač, predsjednik Uprave Interkapital vrijednosni papiri, objašnjava zašto je ta brokerska kuća, najveća u Hrvatskoj i Sloveniji, sredinom kolovoza postala član Bukureštanske burze.

Dodaje kako ne očekuju uspjeh preko noći. Teško bi bilo tamo očekivati tržišni udjel od 30 posto, što drže na Zagrebačkoj i Ljubljanskoj burzi, to nije realno, napominje, “ali bolje je imati 5-7 posto udjela na tržištu koje je nekoliko desetaka puta veće od zagrebačkog, nego dominirati na tržištu koje stagnira, što je slučaj u Hrvatskoj i Sloveniji.“ 

To je bio povod za razgovor s Delačom – o razlozima zašto ih je privukla Rumunjska, što bi Hrvatska od te zemlje mogla naučiti, o njihovu poslovanju, ali i stanju na burzama u Hrvatskoj i Sloveniji.  Općenito, kaže u razgovoru za FORBES Hrvatska, domaći brokeri sve više gledaju u inozemstvo. “Brokerska branša u Hrvatskoj nije više što je bila prije 10-15 godina, pada broj članova, prometi su skromni. Bankama koje su još uvijek tu, to je minoran biznis, nije im fokus. Još je par brokerskih kuća koje su također pokušale iskoračiti iz Hrvatske. Domaće tržište ne raste i malo je i svi gledaju van granica jednim ili s oba oka.“ 

Interkapital vrijednosni papiri su u prošloj godini imali prihod od 4,65 milijuna eura te rast dobiti na 1,18 milijuna eura, a za ovu godinu Delač kaže da će biti „nešto bolje nego lani.“

Zašto ste postali član Bukureštanske burze, u čemu je stvar s Rumunjskom?

-Mi smo već godinama tamo bili prisutni indirektno, kroz brokere koji su izvršavali naloge naših klijenata na Bukureštanskoj burzi. Sada smo odlučili postati direktan član i pojednostavniti i modernizirati proces. Rumunjska je vrlo zanimljiva i specifična; relativno nam je blizu i poznata nam je kao država, nije egzotika, a i poprilično je velika zemlja po broju stanovnika, te po rastu ekonomije i razvoju burze.

Kad se pogleda naš ukupni brokerski biznis, hrvatsko i slovensko tržište su po volumenu ili po zarađenim naknadama nama manje od pola poslovanja i njihov udio konstantno opada. Trend rasta važnosti inozemnih burzi traje već godinama. Naše klijente najviše zanima SAD, nešto manje zapadna Europa i burze poput Rumunjske koje nude veću živahnost i perspektivu.      

Sve ono što maštamo da se dogodi u Hrvatskoj i Sloveniji, po pitanju IPO-a i pragmatičnog pristupa države prema tržištu kapitala, kao i po pitanju postizanja „emerging market“ statusa u svjetskim okvirima, sve to oni imaju. To su naši institucionalni klijenti, fondovi, davno prepoznali tako da smo tamo već dosta aktivni, a sada smo se odlučili još snažnije pozicionirati.  

I hrvatski fondovi?

-I hrvatski fondovi, pa i mirovinski koji su već ulagali u Rumunjskoj. Mi osim njih imamo i popriličan broj inozemnih institucionalnih klijenata koji nas koriste kao brokera u cijeloj srednjoj i istočnoj Europi. Dodatno,  kolege iz InterCapital Asset Managementa (ICAM) su prije godinu dana kreirali ETF fond na rumunjske dionice iz njihova indeksa, koji je najprije bio listan u Zagrebu, pa u Ljubljani, a sada i u Rumunjskoj. Uz to su, relativno nedavno, napravili i ETF fond vezan uz rumunjske obveznice, tako da je i ICAM stavio dodatan fokus na to tržište. Cijeloj Grupi se to tržište čini zanimljivo. Također, članstvo na lokalnoj burzi nam otvara vrata i za pružanje drugih usluga kao što je market making, po čemu smo u Hrvatskoj i Sloveniji poznati, gdje to radimo za sve blue chip dionice. 

Zašto Rumunjska, a ne Mađarska, Češka, Poljska? I kakva je to burza u odnosu na Zagrebačku ili Ljubljansku?

-Problem svih istočnoeuropskih i centralnoeuropskih zemalja je nedostatak prave aktivnosti po pitanju listanja novih i velikih, zanimljivih kompanija. Rumunji su najviše proaktivni po pitanju razvoja burze, listanja i privatnih i državnih kompanija. Jednostavno, tržište je prilično živahno. Ugrubo, prosječni dnevni promet na burzama u Zagrebu i Ljubljani je po dva milijuna eura, a tamo 15-ak milijuna eura. To je iz naše perspektive super u usporedbi sa na primjer Zagrebom, ali ipak nije u pitanju eksplozivan rezultat. Pravo pitanje nije gdje je trenutno promet nego gdje će biti za nekoliko godina. Nama se čini da je neizbježna konvergencija Rumunjske prema tržištima, primjerice, Mađarske ili Poljske.

U Mađarskoj je, recimo, dnevni promet na burzi 40-50 milijuna eura, ali to je tako već godinama, a imaju četiri ozbiljne listane kompanija, ostale su male i neatraktivne globalnim investitorima, te nema naznaka da će se pojaviti nešto novo. Poljska je dosta aktivna, a Češka stagnira.  U Rumunjskoj postoji veći potencijal rasta, i na račun broja stanovnika i na račun dizanja standarda u zemlji, pa onda posljedično pojačanog investiranja, kao i listanja novih kompanija.

Prosječni dnevni promet na burzama u Zagrebu i Ljubljani je po dva milijuna eura, a u Bukureštu 15-ak milijuna eura. To je iz naše perspektive super, ali ipak nije u pitanju eksplozivan rezultat. Pravo pitanje nije gdje je trenutno promet, nego gdje će biti za nekoliko godina.

Lani su, primjerice, imali listanje državne Hidroelectrice, kompanije koja se bavi energetikom, odnosno hidroenergijom.  Priča s tom kompanijom je općenito vrlo interesantna – bila je na rubu stečaja i preokret u poslovanju je postignut aktivnom ulogom predstavnika posebnog „privatizacijskog“ fonda koji postoji u Rumunjskoj.  Mandat za vođenje tog fonda nazvanog Fondul Proprietatea, koji je izlistan na burzi, država je povjerila američkim fond menadžerima.  Oni su aktivno radili na tome da se kroz rad uprava i nadzornih odbora kod firmi iz portfelja naprave preokreti. IPO Hidroelectrice bio je ogroman i u europskim okvirima, iznosio je oko 2 milijarde eura, a država je i dalje ostala većinski vlasnik Hidroelectrice.  

Je li bilo hrvatskih fondova koji su sudjelovali u tom IPO-u?         

– Da, bilo je, pa tako i neki od mirovinskih fondova. To nije bila samo lokalna priča, tu je bilo fondova iz cijelog svijeta.

Jesu li Rumunjsku kao priliku uočili i hrvatski mali ulagači?     

-Ne toliko. Trgovanje van matične zemlje povlači i dodatne kompleksnosti – ns primjer,  kod ulaganja u Rumunjsku postoji tečajni rizik jer nemaju euro, te je pristup tržištu i informacijama o tržištu i lokalnim kompanijama bio otežan. ETF-ovi mogu biti odgovor na te izazove, pa je zato ICAM-ov ETF ponudio alternativu direktnom ulaganju. Za ulagače koji žele sami ulagati sada također postoji kvalitetna alternativa.

Da se vratimo na domaću burzu. I na njoj je bilo IPO-ova.

– Tu su često tehnička listanja, ne prava, i od toga nitko nema koristi. U biti se lista kompanija koja nema tzv. free float jer je cijelo vlasništvo koncentrirano na par ‘adresa’ koje uopće ne trguju. Osim Spana, ozbiljnije izdanje nismo imali godinama.

Mislim da bismo trebali učiti od Rumunja. Konkretno, na uspješnom primjeru Fondul Proprietatea. U taj su fond Rumunji ubacili manje i veće udjele listanih i nelistanih kompanija i dali ga na vođenje velikom svjetskom društvu za upravljanje imovinom. Taj je fond listan na burzi čime je u startu stvoreno izdanje velike tržišne kapitalizacije, a kroz godine su optimizirali portfelj – neke pozicije su prodali, neke listali. Znači, digli su aktivnost burze i svojim aktivnim pristupom postigli da sve te kompanije rade bolje. Što mi imamo? Mi imamo CERP koji ima državne udjele u listanim i nelistanim kompanijama, pa organizira dražbe za prodaju tih udjela maltene putem oglasnika. Po meni, to nije pravi način upravljanja. Vođenje imovine bi trebalo biti u svrhu razvoja tržišta kapitala i dizanja vrijednosti portfelja. CERP, barem iz moje perspektive, je entitet koji nešto prodaje, ali ne baš na efikasan način, a ne mogu reći da sam primijetio da su neku kompaniju restrukturirali ili utjecali na uspješnije poslovanje firmi iz svog portfelja. U svemu tome nije kriv CERP nego sustav i nedovoljno ambiciozno postavljeni ciljevi  po pitanju upravljanja državnom imovinom.

Mislim da bismo trebali učiti od Rumunja. Konkretno, na uspješnom primjeru Fondul Proprietatea. U taj su fond Rumunji ubacili udjele listanih i nelistanih kompanija i dali ga na vođenje velikom svjetskom društvu za upravljanje imovinom.

Zagrebačka i Ljubljanska burza su vama trenutno najvažnije?

-I da i ne. Da prvenstveno iz sentimenta. Mi smo najveća brokerska kuća na te dvije burze i trudimo se oko pružanja analiza svih većih kompanija, promocije tih tržišta u inozemstvu, pružatelj smo usluge održavatelja tržišta tj. market makinga i slično. Istovremeno,  kad se pogleda naš ukupni brokerski biznis, navedena tržišta su po volumenu ili po zarađenim naknadama nama manje od pola poslovanja i njihov udio konstantno opada. Trend rasta važnosti inozemnih burzi traje već godinama. Naše klijente najviše zanima SAD, te nešto manje zapadna Europa i burze poput Rumunjske koje nude veću živahnost i perspektivu.      

Koje su top dionice u Hrvatskoj i Sloveniji?

-To su uvijek ista imena. U Ljubljani skoro uvijek NLB, Krka i donekle Petrol, što su tamo najveće kompanije, sve su zdrave, rastu, imaju dobru strategiju i menadžment. Najviše bih volio da tamo ima tri NLB-a, četriti Krke i tri Petrola, pa da se vidi koja je između tih kompanija (i dionica) bolja, ali konkurencije na burzi na žalost nema i najbolji su vječno najbolji. U Hrvatskoj je u zadnjih godinu-dvije Končar isplivao na radar investitorima. Strategija poslovanja i odlični poslovni rezultati su rezultirali rastom cijene dionice. Slična stvar je s Podravkom. Popis najatraktivnijih kompanija/dionica uključuje i svima poznata imena kao HT, Atlantic ili Valamar. Gro prometa na burzi je koncentriran u tih četiri-pet najvećih kompanija. Te kompanije već niz godina postižu sve bolje rezultate, pa je ta koncentracija prometa i smislena i razumljiva. Ispuhala se potreba špekuliranja sa dionicama malih kompanija, kao što je bilo 2006. i 2007. godine.         

U svijetu financija se danas ide u smjeru stvaranja igrica od investiranja, što Amerikanci nazivaju gamifikacija, što s jedne strane pruža više opcija mikro investitorima, ali s druge strane više potiče neko kockanje nego pravo investiranje.

A što se najviše kupuje na američkom i zapadnoeuropskom tržištu? Ljetos je na vrhu vašeg popisa bila Nvidia. 

-Da, Nvidia, ali i Microsoft, Tesla, Apple, najveće svjetske kompanije. Američko tržište već desetak godina raste. Nekad je bilo teško i skupo iskoračiti s investicijama van granica Hrvatske, pogotovo u SAD, nije bilo platforme na mobitelu da se s tri klika proda ili kupi dionica, nije bilo toliko informacija, prije 15 godina smo bili u ‘kamenom dobu’. Sada je sve drukčije. Klijent preko naše platforme može kupiti ili prodati dionicu bilo kada, sve vijesti o toj dionici može lako naći, predviđanja, analize. Sve je dostupno.   

Razvili su se i robotizirani sustavi za trgovanje, postoje i ‘zero cost’ brokeri. To vam je konkurencija, zar ne? Jeftinije je.

– Financijska industrija kao i sve cilja i želi stalan rast. Već neko vrijeme rast sve više traži u nuđenju usluga ljudima koji dotad nisu investirali i nisu im bili klijenti. Dva su glavna načina, tzv.  zero cost brokeri i robo savjetnici.

Ako je nešto mega jeftino, postavlja se pitanje ima li skrivenih troškova, te što je ‘ispod haube’, koja je zaštita sigurnosti i klijenata. Mi kao brokerska kuća smo više fokusirani na srednje velike i velike klijente koje, osim visine naknade, zanima kompletna usluga. Kvalitetna i efikasna korisnička podrška nešto koštaju i vrijede. Zaštita imovine klijenata, gdje se ona čuva, s kime ćemo raditi  kao partnerom, to su stvari koje nešto koštaju. Nekome je bitno da uštedi pola eura na naknadama, ja to respektiram, ali s rastom visine portfelja neke druge stvari postaju bitnije.  

Treba reći, u svijetu financija se danas dosta ide u smjeru stvaranja igrica od investiranja, što Amerikanci nazivaju gamifikacija, što s jedne strane pruža više opcija mikro investitorima, ali s druge strane više potiče neko kockanje nego pravo investiranje. 

Robo savjetnici, kao što ime kaže, prikupljaju imovinu ulagača digitalnim putem i ulažu je prema nekom algoritmu. Ideja je da algoritam može biti efikasniji i konzistentniji od čovjeka. To je usluga koja targetira osobe koje nemaju znanja ili vremena same ulagati, dok naši klijenti u retail dijelu brokerskog poslovanja sami biraju svoje investicije. To je razlika. No i naša grupa je prepoznala ovu novost, pa smo u fondovskom dijelu biznisa razvili Genius, prvi domaći app za investiranje.

Kakve su vaše provizije, što o tome možete reći?

-One su ‘tailor made’ i ovise prvenstveno o aktivnosti klijenata i načinu trgovanja. Dovoljno smo veliki da pratimo svjetske standarde, a dovoljno mali da zadržimo tu razinu fleksibilnosti.