Urbane farme iznenađujuće su štetne za klimu: Znanstvenici savjetuju kako smanjiti emisije ugljika
Voće i povrće uzgojeno na urbanim farmama, mjestima koja se često reklamiraju kao zdravija i održivija, često sadrži više ugljika od konvencionalno uzgojene hrane, pokazuje istraživanje objavljeno u časopisu Nature Cities. Istraživanje navodi koje usjeve i metode urbani poljoprivredici diljem svijeta mogu koristiti kako bi njihove prakse bile zdravije za okoliš.
U prosjeku voće i povrće uzgojeno na urbanim farmama ima čak šest puta veći ugljični otisak od proizvoda uzgojenih tradicionalnom poljoprivredom, pokazala je studija koju su na uzorku od 73 urbane farme i vrta proveli istraživači na sveučilištu Michigan.
Svaka porcija voća i povrća uzgojenog na taj način u prosjeku stvara oko 500 grama ugljičnog dioksida, u usporedbi s oko 70-80 grama po porciji tradicionalno uzgojenih namirnica, otkrili su istraživači.
Znanstvenici tvrde kako je njihova studija prva koja na velikom uzorku proučava ovu sve popularniju praksu od koje sada dolazi većina usjeva u urbanim područjima. Većina ranijih istraživanja fokusirala su se na tehnološki napredne i energetski intenzivne metode poput staklenika na krovovima ili vertikalnih farmi, a ne na male farme koje usjeve uzgajaju na otvorenom.
Ipak, neki usjevi još uvijek su blizu tradicionalnim poljoprivrednim proizvodima, kažu znanstvenici. Za primjer navode rajčice, koje se tradicionalno uzgajaju u staklenicima, i šparoge koje relativno kratko traju i često se dostavljaju zračnim putem.
Povećati upotrebu kišnice
Analiza 17 lokacija koje su bile zdravije za okoliš od tradicionalne poljoprivrede identificirala je nekoliko načina na koje bi urbani poljoprivrednici mogli biti kompetitivniji, kažu istraživači. Jedan od njih je produljenje životnog vijeka infrastrukture poput izdignutih gredica ili spremišta, budući da se u komercijalnoj poljoprivredi ista oprema često koristi desetljećima, što smanjuje emisije ugljika.
Urbani poljoprivrednici također bi mogli ponovno iskoristiti ostatke građevinskog materijala ili koristiti kišnicu koja smanjuje ugljični otisak, dodaju.
“Većina posljedica po klimu koje su rezultat aktivnosti na urbanim farmama donosi od materijala iskorištenih za njihovu gradnju,” kaže Benjamin Goldstein, jedan od voditelja studije i vanredni profesor u školi za okoliš i održivost u Michiganu. “Te farme uglavnom su aktivne tek nekoliko godina ili desetljeće, što znači da se materijali ne koriste efikasno, čime se povećava emisija stakleničkih plinova. Konvencionalna poljoprivreda, s druge strane, vrlo je efikasna i s njom se teško natjecati.”
Važnost izbora usjeva
Goldstein za The Hill kaže kako izbor usjeva također vrlo važan za određivanje koliko je neka farma zdrava za okoliš. Objašnjava kako su po ovom kriteriju najkompetitivniji usjevi poput rajčica ili šparoga koji se mogu iskoristiti za “širenje na slične usjeve.” Drugi usjevi koji se uzgajaju u staklenicima poput rajčica uključuju krastavce, salatu, paprike, špinat i jagode, a i oni mogu biti kompetitivni za urbane poljoprivrednike, kaže. Mahune i bobičasto voće, koje se također često prevozi zračnim putem, također su dobar izbor, dodaje.
Iako istraživači kažu kako njihova otkrića mogu služiti kao prijedlog koraka koji se mogu poduzeti kako urbana poljoprivreda “ne bi potkopala napore urbane dekarbonizacije,” naglašavaju kako ova praksa ima mnoge druge koristi – velika većina ispitanih urbanih poljoprivrednika prijavljuje kako im je ova praksa poboljšala mentalno zdravlje, prehranu i društveni život. Drugi stručnjaci naglašavaju kako urbana poljoprivreda može, između ostalog, obogatiti lokalne ekosustave povećanjem biološke raznolikosti, stvaranjem otpornijih sustava opskrbe hranom, poboljšanjem kvalitete zraka i održavanjem niže temperature u gradovima.
Autor originalnog članka: Robert Hart, Forbes
Link: Urban Farming Has A Shockingly High Climate Cost – Here’s How Growers Can Bring Carbon Down, According To Scientists
(Prevela: Nataša Belančić)
