Boksač Canelo Álvarez, peti s Forbesove liste najplaćenijih sportaša, otkriva svoj novi poslovni cilj
Nakon što je nagomilao bogatstvo od 275 milijuna dolara kao jedan od najboljih boksača svijeta, 33-godišnji meksički prvak još jednom je ušao u ring, ovaj put poslovni
Na svom ranču u predgrađu Guadalajare u Meksiku, najslavniji meksički boksač Saúl Álvarez smjestio se u kožni stolac pored tepiha od zebrine kože. Iza njega je ogroman prozor s pogledom na komad zemlje gdje može jahati nekog od svojih tridesetak konja. Oni su smješteni u staju pored velike skulpture konja i paunova koji pozdravljaju posjetitelje na glavnom ulazu na posjed. I stražnji ulaz je poprilično impresivan: Mercedes-AMG G 65 čeka da ga odveze do obližnjeg golf terena kroz divovska metalna vrata koja podsjećaju na nešto iz Jurskog parka, a njegovi zaposlenici dolaze i odlaze u automobilima na kojima stoji nadimak po kojemu je univerzalno poznat: Canelo.
Álvarez je peti na ovogodišnjem Forbesovom popisu najplaćenijih sportaša. Prije poreza je zaradio 110 milijuna dolara tijekom 12 mjeseci do kraja svibnja ove godine. On je jedan od tek 15 sportaša koji su ostvarili deveteroznamenkastu zaradu u samo godinu dana otkad je Forbes počeo sastavljati ovaj popis 1990. godine. Pridružio se velikanima poput Rogera Federera, Lionela Messija i Cristiana Ronalda. Álvarez zapravo tek jednom borbom može stići na pola puta do tog cilja: zarađuje oko 1.4 milijuna dolara po minuti u meču od 12 rundi. Forbes procjenjuje da je 33-godišnji boksač u svojoj karijeri prije poreza zaradio 600 milijuna dolara. Kada Álvarez kaže da kod boksanja “nije stvar u novcu”, djelomično je to zato jer Álvarezu novac ne treba.
“Volim sve u tom sportu,” kaže on. 18 godina nakon početka karijere, na licu nema niti jedan ožiljak. “Volim svoju rutinu. Volim trenirati. Volim biti u teretani, sparring, prehranu – sve.”
Álvarez je svoju mantru NO BOXING, NO LIFE (bez boksanja nema ni života) istetovirao na lijevu nadlakticu, a toliko je discipliniran da je u teretanu redovito išao i tijekom svog medenog mjeseca. Ta karijera je teška, nema sumnje, no ovdje je riječ o boksaču koji je odrastao u ruralnoj zajednici i boksao se za 40 dolara po meču, koji je slomio desni palac u drugoj rundi meča 2016. i svejedno ga završio nokautom, koji je morao pregovarati s otmičarima da puste njegova brata u tjednu borbe za prvaka 2018. godine. Uz sve to, što je malo treninga u zoru?
“Tada sam se osjećao živim,” Álvarez kaže prisjećajući se borbi protiv legendarnih suparnika poput Floyda Mayweathera 2013. (kada je izgubio) i Gennardiya Golovkina (2017. i 2022.). U svojoj karijeri imao je i mnogo borbi koje su otišle do 12. runde, iako mnogi njegovi kolege preferiraju stati nakon desete. “Zato sam i tu, da se dovedem u rizik, da pred sobom imam izazov,” kaže on.
Ovih dana Álvarez traži nove izazove, ovaj put izvan boksačkog ringa, a to znači bildanje poduzetničkih mišića. Ima novi cilj koji bi možda mogao biti teži od postajanja velikana boksa: “Želim biti milijarder,” kaže on, ne trepnuvši.
Samo četiri sportaša ikada su uspjeli nagomilati deseteroznamenkasto bogatstvo, a samo dvojica od njih – košarkaš LeBron James i golfer Tiger Woods – to su uspjeli postići tijekom aktivne sportske karijere. Michael Jordan i Magic Johnson milijarderi su postali dugo nakon što su napustili NBA. Forbes procjenjuje kako Álvarezovo bogatstvo iznosi najmanje 275 milijuna dolara.
To je naročito impresivno kada se uzme u obzir da je njegovo poslovno carstvo još uvijek u povojima. Tijekom protekle dvije godine, Álvarez je pokrenuo lanac od pet benzinskih pumpi na zapadu Meksika imena Canelo Energy, kao i povezani lanac 20 dućana imena Upper. Također je nedavno predstavio VMC, koktel u limenci baziran na tekili, i brend Yaoca koji proizvodi sportska pića i dodatke prehrani. U svom portfelju on već ima pothvate iz svijeta boksa i zabave (Canelo Promotions i Canelo Espectáculos), aplikaciju za fitness (I Can), liniju odjeće kroz svoj online dućan Canelo Store i El Pastor Del Rica, taqueríju koju je otvorio zajedno s bratom u Guadalajari, a koja će se uskoro otvoriti i na drugoj lokaciji u San Diegu.
Kobinirani prihodi ovih biznisa su maleni – iznose manje od 50 milijuna dolara – Forbes procjenjuje i da je njihova ukupna vrijednost također ispod 50 milijuna dolara. Ipak, neki od njih imaju ogroman potencijal i ubrzano rastu. Álvarez je VMC predstavio u suradnji s meksičkim proizvođačem žestica Casa Lumbre, a za brend Yaoca je surađivao s meksičkim poduzetnikom José Carlosom Montibellerom. Osim toga nije imao vanjske investitore, a 100-postotni je vlasnik svojih drugih kompanija.
“To mi je jako važno jer sam došao iz ničega,” kaže Álvarez, govoreći i svojim ambicioznim ciljevima. “Nisam išao u školu. Ponosan sam da mogu pokazati drugima, drugoj djeci, i mojoj djeci, da možete postići sve, čak i ako krenete od nule.”
Álvarez je najmlađe od osmero djece, a odrastao je u gradiću Juanacatlánu nekih 30-ak kilometara od Guadalajare. Prvi dodir sa svijetom biznisa ostvario je preko svog oca, koji je prodavao sladolede. Kao sedmogodišnjak, Álvarez je počeo raditi za svog oca i pokazao se kao dobar prodavač. “Možda zato jer imam crvenu kosu pa bi žene govorile da sam sladak,” kaže Álvarez sa smiješkom. Njegova svijetla kosa – zaista neuobičajena pojava u Meksiku – donosila mu je i probleme. Kada bi mu se djeca rugala, mladi Álvarez njihove uvrede bi naplatio šakama.
Pronašao je bolji način ispucavanja viška energije upravo u boksu kao 10-godišnjak. Njegov najstariji brat Rigoberto profesionalni je boksač. Tri godine kasnije, Rigoberto ga je doveo u teretanu Eddyja Reynosa i njegova oca koji su razvili Álvarezove boksačke vještine, ali i dali mu nadimak koji mu je odgovarao: Canelo, što je španjolska riječ za cimet. Álvarez je u svijet profesionalnog boksa ušao kao 15-godišnjak, odustavši od škole kako bi se fokusirao na boks i prodaju sladoleda, što je radio još dvije godine. Posao je postao veći financijski imerativ nakon što je kao 17-godišnjak dobio prvu kćer. Danas ima dvije kćeri i sina.
“Prvi milijun sam zaradio kad sam imao 20 godina,” kaže Álvarez. “Tada sam shvatio da želim zaraditi još.”
Álvarez nije fizički impozantan – mjerenje prije njegove posljednje borbe pokazalo je visinu od 171.4 centimetra – no on je ubojiti udarač i majstor taktike. U karijeri je pobijedio u 60 mečeva – i to 39 nokautom – a izgubio samo dva. U svojoj kategoriji, on je neosporni prvak. Prvak je i na društvenim mrežama: na Instagramu ima 16.7 milijuna pratitelja, više od bilo kojeg drugog boksača njegove generacije. Álvarez je rasprodavao arene u Las Vegasu (i bilo gdje drugdje gdje se odlučio boriti) preko 10 godina, a njegove borbe donose odličnu zaradu i u plaćanju za televizijske prijenose. “Taj tip bez problema može donijeti 500.000, 700.000, 800.000, milijun kupnji televizijskog prijenosa,” kaže Eddie Hearn, predsjednik Matchroom Boxinga koji je promovirao šest Álvarezovih mečeva prije nego što su se razišli ranije ove godine. “Ljudi u svijetu boksa to zbilja ne mogu postići u Americi, izvan iznimnih mečeva.”
Meksiko je zemlja s dugom i bogatom boksačkom tradicijom, a Álvarez je nacionalni heroj. “Vidio sam Michaela Jordana u Chicagu, Dereka Jetera u New Yorku, Toma Bradyja u Bostonu, ali ništa od toga nije ni blizu ovome,” kaže njegov agent Mike Fonseca. Kada je Álvarez prošle godine u Guadalajari priredio rođendansku zabavu za jednu od svojih kćeri, pojavilo se oko 20.000 ljudi, procjenjuje Carlos Bremer, predsjednik tvrtke za financijske usluge Value Grupo Financiero, Álvarezov prijatelj i poslovni mentor. Opisujući sličnu scenu na vaganju u svibnju kada su se deseci obožavatelja okupili u nadi da će vidjeti svog junaka, Hearn kaže: “To je kao da se družite s članom Beatlesa – totalni pandemonij.”
Mnogi sportaši zadovoljni su ako mogu brzinski zaraditi postavljanjem svog lika na neki proizvod, kakav god on bio. Álvarez nije takav – on je oduvijek pažljivo birao sponzorstva, a trenutno ima samo jednog velikog sponzora: radi se o ugovoru s pivovarom Anheuser-Busch čija se godišnja vrijednost procjenjuje na 2 milijuna dolara. Álvarez nije uvijek niti lice vlastitih biznisa. Preferira kupcima ostaviti da nagađaju.
Na primjer, njegov lanac dućana naziva se Upper što je skraćenica za “uppercut”, a prodaju ekskluzivnu liniju kave imena Santos, što je Álvarezovo pravo ime. Njegovi kokteli u limenci na pozadini imaju njegovu sliku i potpis, no na prednjoj strani limenci stoje slova VMC, koja znače “Viva Mexico, Cabrones” – što on uzvikuje nakon svojih pobjeda.
Álvarez također priznaje da zna biti i sentimentalan, čak i po pitanju ulaganja. Prošle godine je kupio autobusnu liniju na kojoj je nekoć prodavao sladolede, a sada želi otvoriti vlastiti lanac prodavaonica sladoleda u SAD-u.
Ipak, ovo nije tek hir. Riječ je o ozbiljnim biznisima koji ne zarađuju mnogo, i to u zemlji gdje zarada po glavi stanovnika iznosi manje od 14.000 dolara godišnje. Dobra strana je da, ako Álvarez uspije, njegov biznis bi mogao vrijediti daleko više od tipičnog sponzoriranja. “Mogao bi svake godine zaraditi par milijuna dolara sponzoriranjem nekog brenda ili bi mogao izgraditi biznis i brend koji može prodati za 300, 400 ili 500 milijuna dolara,” kaže Fonseca.
Álvarez je biznis počeo shvaćati ozbiljno u kasnim dvadesetima, vidjevši oko sebe sportaše koji su završili ni sa čim. Njemu bliski pojedinci jednoglasno ga hvale zbog mudrosti koju je izbrusio tijekom karijere. Guillermo Orozco, njegov rođak i direktor tvrtke iza Canelo Energyja i Uppera, kaže kako se Álvarez kreće “kao da su mu noge od olova” – polako, ali sigurno. Trebalo mu je tri godine da otvori prve benzinske pumpe i dvije godine da isplanira svoj lanac dućana.
Álvarez je vrlo vješt u stvaranju odnosa s bitnim ljudima, a dobro upija savjete. Uz Bremera, njegovi mentori uključuju i najbogatijeg čovjeka u Meksiku, milijardera Carlosa Slima, kao i Olegarija Vázqueza Rañu, osnivača meksičkog konglomerata Grupo Empresarial Ángeles. Svakog dana – “doslovno svakog dana,” naglašava Álvarez, pregledava izvješća o svim svojim kompanijama. Kaže kako mu nije problem za to odvojiti vrijeme jer trenira oko pet sati dnevno.
“Uključen sam u svaki biznis koji imam, u svaki korak,” kaže on.
VMC je savršena kombinacija trendova na tržištu. Tekila i unaprijed pripremljeni kokteli sva su najbrže rastuća segmenta industrije žestica, a Latinoamerikanci – ciljana demografska skupina – sada čine gotovo petinu populacije SAD-a. Brend se prodaje u oko 12.000 dućana u Meksiku i oko 6.000 dućana u pet američkih saveznih država. Dobavljač alkohola za Modesto u Kaliforniji, Spirit of Gallo, kaže kako je VMC vrlo brzo postao sedmi najprodavaniji brend u Kaliforniji u svojoj kategoriji. Godinu dana nakon što je VMC stigao na police, Forbes procjenjuje da je prodaja premašila milijun dolara.
Álvarezovo carstvo također donosi i mnogo prilika za unakrsnu promociju. Njegovi dućani Upper prodaju koktele VMC i sportska pića vrenda Yaoca, kao i Canelo odjeću, a često se nalaze odmah pored pumpi Canelo Energy. Ipak, Álvarez se suočava i s popriličnim izazovima. Industrija goriva u Meksiku je pod velikom regulacijom, a zapreke u izdavanju dozvola znače da ponekad treba godinu dana za početak izgradnje nove pumpe. Álvarez je podigao prašinu prije dvije godine kada je samouvjereno izjavio novinaru Grahamu Bensingeru da Canelo Energy planira otvoriti stotinu novih lokacija, no odgode i neuspješni pregovori znače da lanac sada planira otvoriti tek pet do deset novih pumpi godišnje.
Iako Álvarez vjeruje da proširenje može financirati uglavnom iz zarade od boksa i ponovno uloženi profit, rast nije jeftin. Trošak otvaranja nove benzinske pumpe u Meksiku iznosi između jednog i dva milijuna dolara, kaže analitičar Zoltán Ruzsbaczky iz britanske konzultantske tvrtke Wood Mackenzie. A margine su iznimno uske: neto zarada predstavlja 2.1 posto ukupnih prihoda na američkim pumpama 2021. godine, a brojka je podjednako depresivna i za dućane: 2.2 posto, pokazuju podaci istraživačke tvrtke IBISWorld.
Tu je i konkurencija. Teškaš iz sektora dućana OXXO u Meksiku ima preko 21.000 lokacija, dok ih Upper ima tek 20. Pemex, državna tvrtka za gorivo, imala je monopol nad benzinskim pumpama u zemlji do 2016., a još uvijek ima preko 7.000 lokacija – preko polovice ukupnog broja u Meksiku, pokazuju podaci tvrtke Wood Mackenzie. I međunarodni giganti su se pojavili u Meksiku nakon liberalizacije tržišta. ExxonMobil je otvorio preko 500 lokacija, a Shell više od dvije stotine.
Ipak, Álvarez je navikao na borbu s većima od sebe. Potražnja za gorivom u Meksiku raste, a taj trend, kaže Wood Mackenzie, nastavit će se i nakon 2040. godine. Iako veličina i kontrola nad proizvodnjom nafte Pemexu daju neupitnu prednost pri postavljanju cijena, manji lanci nisu nužno osuđeni na propast.
Izvan svojih kompanija, Álvarez investira i u rezidencijalne i komercijalne nekretnine, uključujući hotele, a on i Orozco kažu kako bi se željeli početi baviti industrijalnim transportom otvaranjem centara za punjenje. Nadaju se da će izgradnja početi unutar sljedećih godinu i pol dana. Usprkos Álvarezovoj poznatoj pažljivosti, Fonseca kaže kako razmišljaju o naoko beskonačnom popisu prilika za sponzorstva i licenciranje svega, od automobila, preko prtljage, do donjeg rublja. “Zamislite samo Canelo bokserice,” kaže Fonseca.
Opet valja ponoviti: Álvarez ne treba novac. No dok govori o potencijalnom umirovljenju iz svijeta boksa unutar sljedećih četiri ili pet godina, on priznaje da se voli natjecati u svemu što čini.
Prvi milijun sam zaradio kad sam imao 20 godina. Došao sam iz ničeg i zaradio milijun dolara i tada sam shvatio da želim još,” kaže. “Nikada nisam zadovoljan. Čak ni sada.”
Autor originalnog članka: Brett Knight, Forbes
Link: Canelo Álvarez Flexes His Business Muscle
(Prevela: Nataša Belančić)
