Ova osječka tvrtka vjeruje u zdravu hranu: Njihova prirodna alternativa pesticidima osvaja svijet

U posljednjih deset godina Viridisfarm razvio je proizvode za pospješivanje ekološke poljoprivredne proizvodnje i uzgoj životinja. Ove godine tvrtka je dobila novu vlasničku i upravljačku strukturu koja je spremna pokoriti inozemno tržište. Predsjednik Uprave Viridisfarma Željko Špoljarić ne krije velike ambicije, za FORBES Hrvatska ističe kako iduće godine očekuju rast od 250 posto

Osječki Viridisfarm razvio je proizvod koji je sasvim u duhu vremena. Proizvode prirodnu dohranu za biljke i životinje, koja pospješuje rast, smanjuje potrebu za uporabom pesticida i antibiotika te posve rezonira s današnjim tržištem okrenutim zelenom i održivom. Iz njihove je tvornice proizišlo moguće rješenje za izazove klimatskih promjena pogotovo suša, ali i ublažavanje posljedica stoljeća trovanja tla i lošeg ponašanja prema prirodi.

Samozatajna tvrtka posluje već niz godina, no hrvatsko tržište, osobito u segmentu poljoprivrede poprilično skeptično prema inovacijama. Gotovo sve što proizvedu u Viridisfarmu završi u nekim drugim zemljama. Imaju distributere u Njemačkoj, zemljama Beneluksa, Kini i Australiji, dok u Španjolskoj, Italiji, Srbiji, Čileu, Meksiku i Kanadi imaju svoje agente, a pregovori se vode s distributerima za Brazil, Argentinu i neke od zemalja Bliskog Istoka.

„U ovom trenutku imamo šezdesetak značajnih prilika širom svijeta. Na primjer, otvorili smo vrata tržišta u Uzbekistanu, Iranu, Saudijskoj Arabiji. U Kini i Australiji smo već dosta isporučivali, a pojavljuju se i novi upiti. Na Filipinima pregovaramo s proizvođačem ananasa koji ima plantažu na nevjerojatnih 80 tisuća hektara. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) izdala nam je odobrenje i tek bismo trebali ući na tržište SAD-a“, rekao je u razgovoru za FORBES Hrvatska Željko Špoljarić, predsjednik Uprave Viridisfarma koji je na čelo tvrtke došao u ožujku ove godine te je proizvodni pogon iz istarskog Potpićana preselio u Osijek.

Moraju biti strpljivi jer poljoprivredna proizvodnja ima svoje cikluse, klijenti prvo testiraju njihove proizvode pa ih naručuju tek za iduću sezonu. Realizaciju tih svih prilika koje su im sada na stolu očekuju od iduće godine, a tada bi ih mogle zasuti velike narudžbe.

„Do kraja ove godine možda nećemo postići neke velike rezultate jer još nije prava sezona, ali zato već u proljeće sljedeće godine očekujem vrhunski rezultat. Iduće godine mogli bismo imati rast prihoda od 250 posto“, ispričao nam je uz kavu u jednom zagrebačkom kafiću.

Spremni su za veliki rast, sada im je proizvodni kapacitet u jednoj osmosatnoj smjeni stotinjak tona proizvoda mjesečno. Povećanjem prodaje prvo će uvesti i drugu smjenu, a potom nabaviti i novi stroj. U njihovom pogonu koji se sastoji od automatizirane proizvodne linije sada zapošljavaju dvoje ljudi. No, otvarat će nova radna mjesta jer razvojem poslovanja rastu i potrebe za dodatnim kadrom.

ViridisFarm je, do ulaska novih suvlasnika i investitora imao financijskih poteškoća, no pažljivim upravljanjem financijama i snažnijom prodajom, one bi trebale biti stvar prošlosti. Prema podacima Fine, Viridisfarm je lani ostvario prihod od 66 tisuća eura i poslovao s minusom od 143 tisuće eura.

VAM tehnologija

Zasad dok još nije stigao boom potražnje kojem se nadaju fokusirani su na svoj proizvod na kojem već godinama predano radi osnivač tvrtke. Doktor znanosti Mirsad Sadiković posvetio je trideset godina života istraživanju koje je rezultiralo mikroniziranim, vibroaktiviranim prirodnim mineralima koji se koriste kao dodatak ishrani u poljoprivredi i stočarstvu. Jednostavnijim rječnikom, razvili su tehnologiju kojom su usitnili prirodne minerale na razinu ispod mikrona i u tom postupku ih ionizirali i vibroaktivirali.

Iako je u ovom poslu tek nekoliko mjeseci, Špoljarić vrlo plastično objašnjava u čemu je bit te VAM tehnologije, odnosno tehnologije vibroaktiviranih minerala kojom su podvrgnuli minerale kao što su zeolit, kalcit i guano.

„Mikronizacijom smo usitnili čestice tih minerala i do 0,2 mikrona omogućivši im da prodru u stanice, a vibroaktivacijom otvorili njihove kristalne rešetke što im olakšava spajanje s drugim elementima. Kako bi povećali njihova magnetična svojstva i višestruko povećali vjerojatnost vezivanja, čestice minerala smo ionizirali“, tumači direktor.

Pojašnjava kako su time postigli efekt infuzije koja prodire u stanice organizama što dosad nije bio slučaj. Minerali su uobičajenim tehnikama usitnjavanja ostajali veći od pet mikrona što im nije dozvoljavalo da prođu kroz staničnu membranu i prodru u citoplazmu stanica biljnih i životinjskih organizama. Samim time ni učinak njihovog djelovanja nije bio kakav je mogao biti jer velikim dijelom nisu uspijevali doći dalje od probavnog trakta i proširiti se po organizmu.

Ionizirane čestice zeolita i kalcita dobivaju jak negativni električni naboj. Stoga brzo prodiru u stanice životinje ili biljke i opskrbljuju ih nužnim mineralima. Istodobno, kao prirodni ionski izmjenjivači učinkovito “čiste” stanicu vežući pozitivno nabijene čestice raznih štetnih tvari poput toksina, teških metala i mikrobe unutar svoje rešetkaste strukture.

Rezultati istraživanja

„Pozitivni učinci naših proizvoda su dokazani raznim istraživanjima. Biljke su zdravije, plodovi veći, za njihov uzgoj najčešće nisu potrebni pesticidi ni umjetna gnojiva, a slično je i sa životinjama kojima je imunitet bolji, uglavnom nije potrebno koristiti antibiotike, a apsorpcija nutrijenata iz hrane je značajno bolja“, govori Špoljarić.

Navodi primjere istraživanja. U jednom je sudjelovalo 1.206 svinja podijeljenih u dvije skupine po 603. U skupini kod koje je korišten njihov proizvod VibroSORB – vibroaktivirani zeolit, smrtnost praščića je bila trostruko niža, kilaža svinja 4,8 tona veća, što je prosječno osam kilograma po jedinki, a svinje su trebale manje hrane i vode od svinja u kontrolnoj skupini te su postigle tovnu težinu gotovo mjesec dana ranije.

Pokazao nam je i nekoliko fotografija biljaka na kojima je korišten njihov VibroCALCITE. Glavice zelene salate su, kaže, bile 30 do 40 posto veće od onih uzgojenih na istom imanju koje nisu koristile tu dohranu. Među primjerima je i maslinik u kojem su plodovi mnogo veći nakon dohrane, kao i grožđe s iločkog područja, te kukuruza iz istraživanja Fakulteta Agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

„Konzumiramo hranu punu teških metala, mikroplastike i antibiotika što šteti našem organizmu, ali ne mora biti tako“, kaže Špoljarić. Obrazlaže i kako je došlo do razvoja ovakvog proizvoda koji se opire neekološkim tretmanima biljaka i životinja.

Radeći godinama na stočnoj hrani u Veterinariji Mirsad Sadiković je proučio dodatke stočnoj hrani i njihove mehanizme djelovanja – od pesticida do pojačivača rasta. Odlučio je pronaći prirodno rješenje koje neće imati štetnih učinaka na ljude, biljke i životinje.

Sadiković dolazi iz obitelji liječnika sa stoljetnom tradicijom. Među njima su bili i poznavatelji ljekovitog bilja i narodne medicine. O zdravoj prehrani i sprečavanju bolesti u knjizi „Narodno zdravlje“ još je 1928. godine pisao njegov djed Sadik Sadiković.

Nova uprava, nove prilike

Ove je godine u njegovu tvrtku uz Špoljarića ušlo još nekoliko investitora, među kojima je i nekoliko stranaca. No, uprava želi zadržati tvrtku u većinskom hrvatskom vlasništvu. Proizvodnja je krenula u Osijeku krajem lipnja, a otada se tvrtka primila i zanimljivog zadatka – vibroaktivacije guana, izmeta šišmiša i ptica iz Indonezije i Južne Amerike, koje je poznato i kao najkvalitetnije prirodno fosfatno gnojivo.

„Naš distributer iz Australije poslao nam je pet kontejnera guana na obradu VAM tehnologijom. Pet tona guana stoji oko pet tisuća eura. Našeg proizvoda je potrebno 128 kilograma,  što znači da umjesto pet tisuća eura, plati šesto eura našeg proizvoda i još dobije bolji rezultat“, smije se Špoljarić objašnjavajući kako upravo zbog toga pred sobom imaju izazovan zadatak probiti se kroz lobije koje je dosad stvorila kemijska industrija.

Karijerni put Željka Špoljarića poprilično je bogat i raznovrstan. Radio je u prodaji, menadžmentu, nabavi te financijama. Od pripravnika u osječkoj tvrtki MIO Standard u godinu dana postao je direktor uvoza i izvoza. Potom je vodio predstavništvo tvrtke Best Power Technology u Osijeku, no 1991. godine, početkom Domovinskog rata i Špoljarić se uključio u Hrvatsku vojsku kao dragovoljac. Nakon izlaska iz postrojbe, s kolegom je otvorio tvrtku za izvoz kože, a kad mu se otvorila poslovna prilika, sa suprugom je preselio u Zagreb. Promijenio je nekoliko poslova, između ostalog radio je u RIZ odašiljačima, Vipnetu, bio direktor nabave u Magmi, radio je još u nekoliko IT tvrtki odakle je prešao u Cisco gdje je ostao 15 godina. Na početku je posao obavljao iz Hrvatske, a potom je šest godina radio za Cisco Capital u Irskoj. Vratio se u Hrvatsku 2020. godine te godinu dana radio za prijatelja koji se bavi izgradnjom jahti u Kaštelima i nautičkim charterom. Nakon što mu je pomogao poslovanje dovesti u red, vratio se u Osijek i preuzeo upravljanje Viridisfarmom.

Najveće tržište

Međutim, još je veći izazov privoljeti hrvatske poljoprivrednike da uvedu inovaciju u svoje tradicionalne načine uzgoja.

„Naš je narod skeptičan jer su tijekom godina bili prevareni raznim čudotvornim rješenjima i kada im nudiš nešto što će im smanjiti troškove, a dati bolje rezultate, teško im je povjerovati. Hrvatska za rast naše tvrtke nije ključno tržište. Mi samo ne želimo da naša država bude na repu događanja, da zaostaje. Kupujemo češnjak iz Kine, pšenicu iz Ukrajine, a možemo ih proizvesti sami, zdravije, ekološki“, tumači naš sugovornik.

Najveće im je tržište Kina gdje dogovaraju otvaranje zajedničke tvrtke s partnerima, a uz predstavništvo, tamo bi imali i skladište. „Kad bismo pokrili samo pet posto kineskog tržišta, morali bismo raditi sa četiri stroja u dvije smjene“, ističe Špoljarić.

Planovi tvrtke

Uz planove za razvoj tržišta i povećanje kapaciteta proizvodnje kada za to dođe trenutak, u ViridisFarmu planiraju i nove proizvode. VibroSorbu za životinje koji se temelji na zeolitu, te VibroKalcitu i VibroFosfatu koji se koristi za dohranu biljaka, dodat će i VibroSilikat te VibroKalij.

No, pripremaju se i na idući korak – pripravu posebnih smjesa za određene poljoprivredne kulture. U dosadašnjem radu surađivali su s brojnim institucijama – Agronomskim fakultetom u Zagrebu, Fakultetom agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, zagrebačkim Veterinarskim fakultetom, Institutom Ruđer Bošković i drugima. No, u ovom će im planu pomoći stručnjaci s osječkog fakulteta.

„Oni će nam napraviti svojevrsnu ‘kuharicu’, napisat će nam koliko posto kojeg minerala je potrebno za uzgoj određene vrste biljaka jer nisu iste potrebe kukuruza, rajčice, pšenice i lubenice. I mi ćemo programirati računalni mješač minerala u omjerima idealnim za pojedine kulture te ih ponuditi tržištu“, otkriva planove Špoljarić.