Ova tvrtka iz Švedske želi dominirati privatnim kapitalom u Aziji i Europi

Oboružana s čak 50 milijardi dolara slobodnog kapitala, švedska privatna investicijska tvrtka EQT vjeruje kako može postati vodeća kompanija za preuzimanja u Aziji i Europi, i sve to iako nema interesa za sve snažniji sektor privatnih kredita.

Conni Jonsson odrastao je na farmi u ruralnoj Švedskoj, muzeći krave i radeći na polju. Očekivao je kako će jednog dana u Stockholmu studirati poljoprivredu i proširiti obiteljski biznis. Kada su mu loši rezultati na ispitima ugasili te nade, pomirio se sa studijem računovodstva i financija na Sveučilištu Linkoping, nekih 160 kilometara od glavnog grada.

Za njega je to bio potpuno novi svijet, ali Jonsson do danas tvrdi kako je za njegov budući uspjeh zaslužna upravo ta perspektiva autsajdera. EQT je osnovao 1994. godine i pretvorio ga u najveću tvrtku privatnog kapitala u Europi, koja sad upravlja s 248 milijardi dolara imovine. Poput drugih osnivača u tom sektoru, i Jonsson je milijarder čije bogatstvo se procjenjuje na 1,7 milijardi dolara. Svim novim analitičarima u tvrtci još uvijek pokazuje fotografiju sebe kao 16-godišnjaka, kako na traktoru prevrće sijeno.

‘Trebamo biti vodeći u Europi i Aziji’

“Došao sam iz ničeg i nisam mogao propasti jer nisam mogao pasti niže,” kaže Jonsson, naglašavajući kako ga naprijed vode prilagodljivost i kreativnost. “Bio sam hrabriji od drugih i s vremenom sam postao dovoljno samopouzdan da progovorim, da budem iskren i izravan, dok su drugi bili uglađeniji.”

Jonsson, danas 64-godišnjak, 2014. godine je s pozicije izvršnog direktora postao predsjednik, a još uvijek je upravljački partner. Ambicije su mu veće od nikad. Od inicijalne javne ponude tvrtke 2019. godine, imovina je porasla šesterostruko, osnažena i prikupljanjem sredstava i akvizicijama. Tvrtka je 2021. godine za 1,9 milijardi dolara kupila američkog nekretninskog developera Exeter Property Group kako bi proširila svoje poslovanje u SAD-u i ojačala svoj ogranak za investiranje u nekretnine, koji se uglavnom fokusira na industrijska postrojenja. Naredne godine kupili su Baring Private Equity Asia, kojeg predvodi milijarder Jean Salata iz Hong Konga, za 7,5 milijardi dolara. EQT još uvijek traži prilike, a želi smanjiti jaz do američkih teškaša poput Blackstonea i KKR-a.

“Trebali bismo biti vodeći u Aziji, vodeći u Europi i u top pet u SAD-u u svim područjima gdje ulažemo,” inzistira Jonsson.

Inspiracija iz SAD-a

Iako su mu inspiracija u početku bile velike američke tvrtke kao što su Blackstone, Apollo i KKR, EQT se sada s njima natječe za poslove. Jonssonov put započeo je 1987. godine, tri godine nakon što je završio fakultet. Zaposlio se kao istraživač za Investor AB, holding kompaniju za poznatu švedsku obitelj bankara, industrijalista i političara Wallenberg. Wallenbergovi su ga poslali u New York 1989. godine kako bi radio iz tamošnjeg ureda i povezao se s Wall Streetom. To je bila godina kada je KKR otkpio RJR Nabisco za 31 milijardu dolara i kada su takve priče bile tema svih razgovora. Jonsson je uronio u svijet bankara s Wall Streeta koliko god je mogao, proučavajući kako su etablirane tvrtke za preuzimanja Warburg Pincus i AEA Investors izgradile svoje biznise.

Rani dani tvrtke

Nakon povratka u Švedsku počeo je svoje šefove uvjeravati da podrže sličnu tvrtku za preuzimanja i u Europi. On i izvršni direktor Investor AB-a, Claes Dahlback, tadašnjem su obiteljskom patrijarhu Peteru Wallenbergu predložili osnivanje EQT-a. Nakon početnog nećkanja, Investor AB je pristao izdvojiti tvrtku uz dodatnu podršku AEA Investorsa i SEB-a. Investor AB još uvijek je vlasnik oko 15 posto udjela u EQT-ju, koji sada vrijedi oko 5 milijardi dolara.

EQT je tijekom prvih deset godina uglavnom poslovao u Švedskoj i drugim nordijskim zemljama, nakon čega se proširio u Njemačku. Jedan od prvih poslova u toj zemlji bio je onaj za Tognum, proizvođača teških dizelskih motora, koji su kupili od Daimlera 2006. godine za 1,9 milijardi dolara u dugu i kapitalu. Napisali su ček od samo 180 milijuna dolara prema tadašnjem tečaju. Nakon samo 16 mjeseci restrukturiranja upravljačkog tima i moderniziranja biznisa, EQT je kompaniju izveo na burzu u srpnju 2007. godine, prikupivši 2,8 milijardi dolara, i preostalih 22 posto udjela prodao natrag Daimleru godinu dana kasnije za 900 milijuna dolara. Na kraju su Jonsson i njegovi partneri zaradili više od 15 puta više od inicijalnog ulaganja, i to za samo dvije godine.

“Krenuli smo vrlo polako i metodično, no s vremenom me sve više impresionirala Connijeva intuicija. Kada smo kupili Tognum bio je dovoljno hrabar da poveća cijenu koju smo ponudili,” kaže Dahlback, Jonssonov mentor u Investor AB-ju i savjetnik za nekoliko fondova EQT-ja. “To je bio jedan od najboljih poslova koje je EQT ikada sklopio.”

Rast samopouzdanja i pogled ka Indiji

Taj uspjeh Jonssona je uvjerio kako bi EQT-jev pristup mogao funkcionirati i van Švedske, a tvrtka nije prestala sa širenjem ili prikupljanjem sve više sredstava. Njihov deseti vodeći fond prošle je godine zatvoren s kapitalom od 22,5 milijardi dolara, a cilj za sljedeći azijski fond, BPEA IX, iznosi 12,5 milijardi dolara. Raniji fondovi, sedmi i osmi vodeći (koji su u potpunosti investirani) ostvarili su godišnje povrate od 20 posto, dok je prvih pet infrastrukturnih fondova također zabilježilo interne stope povrata od 11 do 22 posto.

Tvrtka pogotovo cilja na Indiju, najmnogoljudniju zemlju svijeta i najbrže rastuće veliko gospodarstvo. Tamo su posljednjih godina javna tržišta aktivnija od onih u SAD-u i Europi. Izišli su iz strukture tvrtke Coforge za IT usluge 2023. godine za 2,2 milijarde dolara, četiri godine nakon kupnje, a u studenom na burzu poslali tvrtku za tehnologiju zdravstvene skrbi Sagility India Limited, prikupivši 250 milijuna dolara u inicijalnoj javnoj ponudi.

“Europa ima dobru budućnost, kao i SAD, ali svjetlija budućnost je, gledano u kratkom i srednjem roku, u Aziji,” kaže Jonsson. Izvješće iz sredine prošle godine pokazuje kako EQT ima 50 milijardi dolara slobodnog kapitala.

‘Mi ne kupujemo papir, mi kupujemo kompanije’

Dionice EQT AB-ja, kojima se trguje na burzi Nasdaq Stockholm, porasle su u prve dvije godine na tržištu za 500 posto, ali su polovicu vrijednosti izgubile u teškoj 2022. godini. Otada su se oporavile rastom od 43 posto, ali u tom periodu nisu uspjele dostići mnoge konkurente. To je uvelike zato jer EQT odbacuje poslovanje u sve većem sektoru privatnih kredita koji je pogurao tvrtke poput Apolla ili Ares Managementa. Blackstone je u kreditnim sredstvima nagomilao 432 milijarde dolara, a specijalisti poput Aresa i Blue Owla ostvaruju ogromne uspjehe uslijed visokih kamatnih stopa i atraktivnih dvoznamenkastih prinosa.

EQT je krenuo u suprotnom smjeru. Svoj mali kreditni biznis prodali su 2020. godine Bridgeportu. Jonsson za tom odlukom ne žali i nema želje da biznis vrati natrag.

“Ako kompaniji ne ide, a vi ste zajmodavac ili manjinski investitor, tu ne možete ništa,” kaže Jonsson. “Mi smo vlasnici. Mi ne kupujemo papir, mi kupujemo kompanije.”

Slabe regulacije i nelikvidnost

Zajmoprimci se sve češće okreću privatnim zajmodavcima umjesto bankama u potrazi za fleksibilnošću i bržim pristupom kapitalu. Ovdje postoji i mnogo manje regulatornih ograničenja nego što zahtijevaju banke, što je trend koji Jonsson gleda s velikim oprezom. Već sada Međunarodni monetarni fond poziva na oštrija pravila o izvještavanju i upozorava na nelikvidnost fondova privatnih kredita.

“Kupuju osiguravajuća društva, a onda vlastiti novac ulažu u upravljanje imovinom,” kaže Jonsson, referirajući se na tvrtke Apollo i KKR koje u svojem portfelju imaju velike osiguravateljske kuće. “Je li to sukob? Ja bih rekao da jest, a oni koji za to plaćaju su osiguranici.”

Ovo je veliko upozorenje za konkurente EQT-ovog ogranka za preuzimanja, od kojih je većina nahrupila u slabo regulirani sektor privatnih kredita vrijedan 2 milijarde dolara. Jonsson, kao dijete s farme, jako dobro zna: žanjete ono što ste posijali.

Autor originalnog članka: Hank Tucker, Forbes
Link: Inside $250 Billion EQT’s Plan To Dominate Asian And European Private Equity
(Prevela: Nataša Belančić)