Ovaj milijarder iz industrije piva želi potpuno preobraziti Filipine

Konglomerat San Miguel za hranu i piće milijardera Ramona Anga mijenja se u giganta za infrastrukturu.

Otvorna fotografija internetske stranice tvrtke San Miguel, najpoznatije po svom 134 godine starom istoimenom brendu piva, ne prikazuje pivovaru, već autocestu koja na 39 kilometara spaja Manilu s obližnjim provincijama na sjeveru i jugu. Upravo to je najveći ulog ovog stoljetnog konglomerata. Pod predsjednikom Ramonom Angom kompanija se pozicionirala kao graditelj nacije s ambicioznim planovima za infrastrukturu, dobivanjem ugovora za zračne luke, cesta s naplatom cestarine i elektrana. Tempo je furiozan.

U ožujku je tvrtka dobila 2,9 milijardi dolara vrijedan ugovor za obnovu i upravljanje zastarjelom zračnom lukom NALA (Ninoy Aquino International Airport) u Manili, koja je najvažniji ulaz u čitavu zemlju. Istovremeno se gradi nova zračna luka Bulacan, nekih 40 kilometara od glavnog grada. U istom mjesecu je San Miguel Global Power Holdings najavio trostrano partnerstvo s tvrtkama Aboitiz Power i Meralco PowerGen za razvoj 3,3 milijarde dolara vrijednog postrojenja za ukapljeni prirodni plin u provinciji Batangas, južno od Manile.

Ovakva poplava projekata od San Miguela je stvorila najzaduženiju kompaniju na Filipinima – 2023. godine dug joj je iznosio 26 milijardi dolara. Omjer duga i kapital iznosi 2,2, što je dvostruko više od najvećih konglomerata u zemlji, pokazuju podaci Bloomberga.

Ipak, Ang – najveći pojedinačni dioničar kompanije i jedan od najbogatijih ljudi na Filipinima (3,8 milijardi dolara) – nije obeshrabren. “San Miguel ima financijske kapacitete za izvođenje tih projekata,” rekao je tijekom dvosatnog intervjua u sjedištu tvrtke u financijskom okrugu Ortigas, istočno od Manile. “Naši investicijski planovi podržani su snažnom bilancom,” inzistira.

Za 70-godišnjeg Anga ova promjena smjera prilika je da učvrsti svoju ostavštinu – giganta za hranu i piće preoblikuje u giganta za infrastrukturu koji Filipine mijenja doslovno iz temelja. U sljedećih pet godina, Ang je namijenio kapitalne izdatke od 1,4 bilijuna pesosa, od čega će 86 posto, ili 1,2 bilijuna pesosa, ići u proširenje infrastrukturnog traga kompanije.

Najveći cilj ove vizije – u zemlji gdje rupe u infrastrukturi prema Asian Development Banku predstavljaju ogroman izazov – je pojačati gospodarski rast Filipina, kaže, i privlačenje stranih investitora i turista. To će poboljšati potrošnju i pojačati originalni biznis San Miguela – hranu i piće. “Kada je naše gospodarstvo snažno,” kaže Ang, “Kada više Filipinaca dobro živi, svi naši biznisi imaju koristi.”

Pivo San Miguel praktički je sinonim za Filipine, a sustav distribucije proteže se po svakom kutku nacije. Prva pivovara osnovana je davne 1890. godine dok su Filipini još bili španjolska kolonija, a tijekom proteklog desetljeća tvrtka je ušla i u sferu hrane i pakiranja. Ang se kompaniji pridružio 1998. godine kao potpredsjednik za vrijeme vodstva bivšeg predsjednika kompanije Eduarda Cojuangcoa Jr.-a, a upravo on je vodio ekspanziju kompanije u preko deset novih industrija, uključujući rafiniranje nafte, energiju, željeznicu i cement.

Godine 2009., San Miguel je krenuo u svoje prve projekte cesta s naplatom cestarine i elektrana, a sljedeće godine preuzeli su većinski udio u Petronu, najvećoj rafineriji nafte na Filipinima po prihodima. Otada su godišnji prihodi porasli osam puta, od 174 milijarde na 1,4 bilijuna pesosa prošle godine. Većina ove diverzifikacije došla je od novca iz sektora hrane i piva, kaže John Gatmaytan, predsjednik Luna Securitiesa iz Manile. “Ang je odradio odličan posao koristeći taj temelj za ulazak u druge biznise. San Miguel je preuzeo financijski zahtjevne i dugotrajne projekte koji su ključni za razvoj Filipina.”

San Miguel je proteklih sto godina rastao na prodaji piletine i piva, a sada se uhvatio u koštac s osnovnim potrebama nacije: cjenovno pristupačnom električnom energijom, boljim cestama, modernim zračnim lukama i putničkim vlakovima. “Ako gledate posljednjih 30 ili 40 godina, investicije u ove ključne industrije bile su spore,” kaže Ang. “Zato smo zaostajali za usporedivim državama jugoistočne Azije.

Uzmimo za primjer električnu energiju: američki tehnološki giganti Amazon, Google i Microsoft ulaži milijarde dolara u podatkovne centre u Indoneziji, Maleziji, Singapuru i Tajlandu. Filipini nisu na tom popisu jer je tamo struja skupa, naglašava ekonomist Euben Paracuelles koji radi u japanskoj brokerskoj tvrtci Nomura u Singapuru. Po cijeni od 0,17 dolara po kilovat-satu, cijena električne energije za kućanstva među najvišima je u regiji, pokazuju podaci Statiste.

Kako bi povećali opskrbu jeftinijom i čišćom energijom, San Miguel modernizira svoje postojeće elektrane s ukupnim kapacitetom od 6.595 megavata. Novi zajednički poduhvat za LNG dodat će još 2.500 megavata u ukupni kapacitet zemlje od 28.000 megavata, a uz to će osigurati, objašnjava Ang, “ne samo pouzdanu, već i efikasnu energiju za mnoge Filipince.”

San Miguel je već sad najveći upravitelj cesta s naplatom cestarine u zemlji po prihodima, ali u narednih 5 godina Ang planira izgraditi još 1.100 kilometara novih cesta koje će spajati centar Manile s udaljenim provincijama. To će skratiti vrijeme putovanja do glavnog grada i udvostručiti postojeću mrežu autocesta u kompaniji. Predloženo spajanje San Miguelovog biznisa za autocese s ogrankom Metro Pacific Investmenta, Metro Pacific Tollways, još bi povećao kombinirano poslovanje grupe u Indoneziji, Filipinima i Vijetnamu. “Trebali bismo moći raditi zajedno,” rekao je o partnerstvu s Angom Pangilian, predsjednik Metro Pacifica. “Nadam se da ćemo iskoristiti snage i postići ono što svi želimo.”

“Da bismo dosegli brojku od 30 milijuna turista godišnje, treba nam nova zračna luka i trebamo riješiti problem prometa.”

Što se zračnih luka tiče, Filipini zasad nisu uspjeli stvoriti dobar prvi dojam za posjetitelje. NAIA u Manili redovito završava na popisima najgorih zračnih luka u Aziji. Prošle godine je Filipine posjetilo manje od 6 milijuna turista, dok je Singapur te godine posjetilo 13 milijuna, a Tajland 28 milijuna ljudi, pokazuju podaci vlade. Ironično je to što je zemlja bila pravi magnet za turiste u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća. Tada su posjetitelje u zemlju najviše privlačili redom sunce, pijesak i San Miguel. “Da bismo dosegli brojku od 30 milijuna turista godišnje,” kaže Ang, “treba nam nova zračna luka i trebamo riješiti problem prometa.”

Ang je prijedlog za novu zračnu luku u Bulacanu iznio 2017. godine, uz ideju da ona može dočekati 100 milijuna putnika godišnje. Odobrenje za izgradnju i upravljanje zračnom lukom na 50 godina dobio je 2020. godine. Očekuje se da će nova zračna luka biti otvorena 2028. godine, a nalazit će se blizu industrijskog parka, rezidencijalnih područja, golf-terena i trkališta. Očekuje se da će industrijski park odvući dovoljno tvrtki koje prevoze teret zrakom od stare zračne luke kroz koju je prošle godine prošlo 45 milijuna putnika.

Ang inzistira da je zemlja dovoljno velika – i ima dovoljno veliku potražnju – za dvije međunarodne zračne luke. Uz prihode od upravljanja zračnom lukom, San Miguel računa i na izvor prihoda od maloprodaje, logistike, opskrbe gorivom i prilika za razvoj nekretnina. “Odabiremo projekte koji dobro odgovaraju našem trenutnom portfelju i stvaraju sinergije s drugim biznisima,” dodaje.

Dolazak do zračne luke – ili bilo koje druge lokacije u Manili – potpuno je drugi problem. Privatni developeri surađuju s vladom na izgradnji sustava željeznice u i oko glavnog grada koji bi zaobilazili zloglasne gužve na cestama. Očekuje se da će prva dionica pruge od 22 kilometra, koja spaja provinciju Bulacan s gradom Quezon, biti otvorena sljedeće godine. Otvorenje 2022. je bilo odgođeno zbog pandemije i kašnjenja izazvanih pregovaranjem o zemljištu s postojećim zemljoposjednicima. U prvoj godini poslovanja, Ang očekuje da će nova linija prevoziti 300.000 putnika dnevno, kao i da će taj broj u 10 godina uslijed širenja porasti na 850.000 dnevno.

Ti dugotrajni infrastrukturni projekti izazvali su zabrinutost investitora zbog duga i njegovog utjecaja na zaradu kompanije. U prvom tromjesečju 2024. godine neto dobit San Miguela prepolovila se na 8,9 milijardi pesosa u usporedbi s istim periodom godinu ranije, uglavnom zbog gubitaka na deviznoj razmjeni

“San Miguel ima iznimo veliku izloženost dugu u dolarima, među najvećima na Filipinima,” kaže Ian Garcia, analitičar u AP Securitiesu u Manili. “To je dvostruki udar za dionice – slabiji pesos i veće kamatne stope.” Dionice se još nisu oporavile na pretpanedmijske razine, a čak 46 posto su manje od rekordnih 183,70 pesosa iz kolovoza 2019. godine.

Ang samo odmahuje rukom. “Ne gledamo cijenu dionica jer nemamo namjeru prodavati dionice,” kaže on, dodajući da ga mnogo više zanima poboljšanje tijeka novca. On više voli promatrati EBITDA (zarada prije kamata, poreza, deprecijacije i amortizacije) kojeg planira udvostručiti do 2028. godine. Također je uvjeren da će u istom tom periodu San Miguel ostvariti dvoznamenkasti rast prihoda i dobiti.

“Profit je važan… ali nikada nije bio jedina motivacija kompanije.”

Iako je još uvijek snažno uključen u poslovanje kompanije, Ang je počeo planirati nasljednike. U lipnju je njegov najstariji sin, 44-godišnji John Paul koji je ranije vodio Eagle Cement, promaknut na poziciju izvršnog direktora za poslovanje kako bi Angu pomogao voditi kompaniju. “Neću biti manje aktivan,” objašnjava Ang, dodajući kako bi želio vidjeti dovršenje najvećih infrastrukturnih projekata kompanije prije nego ode u mirovinu.

Mehanički inženjer po struci, Ang si ne može pomoći, već stalno traži nove tehničke izazove. Trenutno proučava hvatanje ugljika i podzemno skladištenje emisija. Također procjenjuje projekt rudarenja bakra na jugu Filipina koji bi mogao postati najveći rudnik u zemlji. “Prirodno mi je da učim kako da stvari funkcioniraju bolje,” kaže on, “da osmišljavam rješenja za probleme.”

Izvan biznisa, Ang ima još jednu misiju: čišćenje prljavih rijeka centra Manile i obližnjih provincija Bulacan i Laguna. Od 2020. godine San Miguel je uložio oko 20 milijardi pesosa za smanjenje poplava uklanjanjem 6 milijuna tona mulja i otpada. Ang čak razmišlja o prikupljanju kišnice koju bi ubacivao u vodonosnike i spriječio potonuće tla.

“Profit je važan jer nam omogućava da investiramo u nove projekte, ali to nikada nije bila jedina motivacija kompanije,” zaključuje Ang. “Naš fokus je na pokretanje gospodarskog rasta, osnaživanje lokalnih industrija i kreiranje radnih mjesta.”

Autor originalnog članka: Ian Sayson, Forbes; Jonathan Burgos, Forbes
Link: This Billionaire Beer Baron Wants To Rebuild The Philippines
(Prevela: Nataša Belančić)