Ovaj poduzetnik se bacio u prodaju strojeva koji ‘probavljaju’ otpatke hrane
Sven Darrer postao je prije godinu i pol zastupnik stranih tvrtki koje proizvode strojeve za aerobnu razgradnju biootpada od hrane u otpadnu vodu, što za hotele, domove za starije, bolnice i dječje vrtiće sufinancira Fond za zaštitu okoliša. Kako kaže u razgovoru za FORBES Hrvatska, ostaci hrane koji se ubace u te strojeve razgrade se u roku tri do 24 sata, ovisno o vrsti hrane, uz pomoć mikroorganizama i biočipova
Slučajno sam krenuo u taj projekt, kaže nam zagrebački poduzetnik Sven Darrer, dok razgovaramo o tome kako je prije godinu i pol postao zastupnik tvrtki koje proizvode strojeve za aerobnu razgradnju biootpada od hrane u otpadnu vodu, a koje nudi hotelima, restoranima, bolnicama, domovima za starije i dječjim vrtićima.
Naime, prije toga deset se godina kretao uglavnom u sektoru turizma jer izdaje vodiče i karte „Hello Zagreb“ i „Hello Croatia“ različitih dalmatinskih gradova, pa je iza njega već 70 izdanja, a zastupa istrane tvrtke iz područja farmacije i ljekovitog bilja. Sada pak, uz sve to, domaćim menadžerima entuzijastično objašnjava kako mogu efikasno eliminirati otpad od hrane i pritom značajno smanjivati emisiju CO2 i metana te doprinositi očuvanju okoliša.
Inspirirali ga neugodni mirisi, muhe i štetočine
Malo neobičnu, ali uspješnu najnoviju biznis kombinaciju objašnjava nam ovako: „Turističke vodiče i karte dijelimo besplatno gostima u Zagrebu i na Jadranu u hotelima i turističkim uredima, pa sam tako, a i kroz jedrenje koje volim i nautički turizam, uočio veliki broj smeđih kanti i kontejnera s biootpadom iza restorana, hotela, konoba, pa i u marinama, a dok čekaju na kamione da ih odvezu na otpad oko njih se šire neugodni mirisi, vrte muhe, pa i razne štetočine. Istraživao sam i došao do toga da postoji napredniji način zbrinjavanja otpada od hrane, odnosno uređaji za sprečavanje nastanka biotpada.“
U stručnim se krugovima te uređaje naziva aerobni digestori jer uz pomoć mikroorganizama, biočipova i kisika razgrađuju otpad od hrane.
Darerr je svakom slučaju imao šaroliku poslovnu karijeru i prije ulaska u poduzetničke vode, budući da je radio kao direktor ili voditelj prodaje u kompanijama koje sežu od shopping centara Importanne i Cvjetni u Zagrebu preko Mars Medie i Business.hr-a do prodaje u autokućama poput Eurolinea i Tomić&Co. Sva ta znanja sada koristi u obiteljskoj tvrtki Darrer, a ujedno je ove godine završio i stručni prijediplomski studij poduzetništva na Veleučilištu Rijeka. U završnom se radu, kaže nam, pozabavio istraživanjem te rješenjima za gospodarenje otpadom, fokusirajući se pritom na nautički turizam. Kako konstatira, jedan od zadataka menadžmenta u marinama je da osiguraju adekvatno upravljanje zbrinjavanjem biootpada, ali sada „postoji nedostatak razvijenosti poslovne filozofije, infrastrukture i pridržavanja propisa“, te bi trebalo početi s edukacijom i pilot-projektima.
Veliki potencijal, ali…
To što je u Hrvatskoj još uvijek novost, aerobni digestori, dio je globalne industrije koja postoji 20 godina. Darrer je zastupnik tvrtki koje proizvode te strojeve, američko-korejske (ExBio) i kanadske (Orca), a smatra da za njih u Hrvatskoj postoji potencijalno veliko tržište samo što to trenutno to mnogi u hotelijerstvu i ugostiteljstvu još ne prepoznaju. Postoji, odgovara nam, barem još jedna domaća tvrtka koja na tržištu nudi slične strojeve, a pozitivno je što je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od prošle godine počeo sufinancirati njihovu nabavu. Dosad se to odnosilo na domove za starije, bolnice i dječje vrtiće, a u tijeku je natječaj za hotele.
“Svi koji imaju kuhinje i pripremaju velike količine hrane za svoje goste ili štićenike mogu koristiti te strojeve. Ponosni smo na naše prve kupce”, kaže Darrer, pa nabraja da su među njima dubrovački Hotel Lero te Hotel Palace Dubrovnik iz grupacije Adriatic Luxury Hotels kao i Aminess Khalani Hotel iz Makarske, ali i niz domova za starije i nemoćne iz Osijeka, Rovinja, Korčule, Konavala i Zagreba, te bolnice – Opća i županijska bolnica Vinkovci i Specijalna bolnica za produženo liječenje Duga Resa. “Trenutno smo u završnim pregovorima i pripremama za isporuke strojeva za nekoliko dječjih vrtića, kao i poznatih hotelskih lanaca”, napominje Darrer. Takvi uređaji, samo daleko manjih kapaciteta, postoje i za kućanstva, ali njih još, kaže, nisu počeli prodavati.
Ostaci hrane koji se ubace u stroj razgrade se u roku tri do 24 sata, ovisno o vrsti hrane (ribi, tjestenini, riži i kruhu treba 3-5 sati, mesu 4-7 sati, voću 8-16 sati, a školjkama 12-24 sata, kao i nekom korijenastom i zelenom povrću), a tekućina koja nastane u procesu može se, tumači, sigurno ispustiti u kanalizaciju. Prije toga prolazi kroz filtere.
„To sve funkcionira otprilike kao želudac. U stroju su enzimi koje ubacimo pri njegovom puštanju u pogon, kao i biočipove. Enzimi traju do godinu dana, kada ih treba zamijeniti, a biočipove nakon otprilike 1,5 do 2,5 godine“, kaže Darrer, dodajući da enzimi (mikroorganizmi) i biočipovi (nositelji mikroorganizama koji biološki razgrađuju otpadnu hranu) dolaze zajedno s uređajima. „Nakon što se u stroj prestane ubacivati ostatke hrane, mikroorganizmi u njemu žive otprilike još mjesec dana“, kaže.
Edukacija u Seulu
Što je od ostataka hrane dozvoljeno ubacivati? Praktički sve, osim kostiju (riblje mogu), mliječnih proizvoda i ulja. Darrer je o svemu tome bio na edukaciji u Seulu, kaže nam, gdje se proizvode strojevi ExBio. Pokazuje pritom i cijeli popis europskih direktiva, odluka te hrvatskih zakona koji reguliraju to područje kod nas.
Na natječaju Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za nabavu uređaja za sprječavanje nastanka biootpada (otpada od hrane) u hotelima u dokumentaciji se kaže da se takvim uređajima smatraju dehidratori i digestori. Njihovom se nabavom „smanjuje količina biootpada koji se odlaže na odlagalište te se daje doprinos učinkovitom gospodarenju otpadom u skladu s načelima održivog razvoja i zaštite okoliša“. Taj je natječaj vrijedan 200 tisuća eura, što je, ocjenjuje Darrer, relativno malo.
Bi li takvi strojevi, pitamo ga, mogli rješavati probleme s biootpadom cijelog grada? Teoretski da, smatra, jer ih ima i golemih, koji prerađuju 30 tona hrane, a stoje nekoliko milijuna eura, no on osobno nema baš takvih prodajnih ambicija, dodaje uz smijeh. Iz gradova ga dosad, kaže, nitko i nije kontaktirao.
