Biometrijski nadzor građana donosi previše rizika za ljudska prava, upozora udruga Politiscope

Biometrijski nadzor probija se na mala vrata po cijelom svijetu s opravdanjem kojem se teško usprotiviti – očuvanjem nacionalne sigurnosti. Na javnim površinama u Srbiji postavljene su tisuće kineskih biometrijskih kamera, novinarsko istraživanje pokazuje kako ih je nabavila i hrvatska policija za nadzor granica. Ta je tehnologija moćna, ali zatire u ljudska prava i treba joj se oduprijeti sada dok je vrijeme, za Forbes Hrvatska kaže Duje Prkut, izvršni direktor udruge Politiscope

Biometrijska autentifikacija, osobito skeniranje lica, sve se više koristi za otključavanje zaslona ili pri korištenju nekih aplikacija na pametnim uređajima. Zanimljivo, povjerenje korisnika u sigurnost biometrijskih podataka koje dijele s tehnološkim tvrtkama pada. Prema nedavno objavljenom istraživanju GetAppa, postotak korisnika koji imaju povjerenja da se s njihovim biometrijskim podacima rukuje na siguran način pao je s 28 posto, koliko je iznosio ne tako davne 2022. godine, na svega pet posto njih ove godine.

Akcijski filmovi i serije sugeriraju kako privatnosti u javnom, pa ni u privatnom prostoru baš i nema. Pametni uređaji i razvoj tehnologije omogućili su da smo svi neprestano vidljivi te da ostavljamo digitalni trag što god radili, pa makar i šetali parkom s mobitelom u džepu. Kamere na ulicama već su postale uobičajen prizor, a vlade diljem svijeta razmatraju kako uvesti biometrijski nadzor. Uz neugodu što se nemamo gdje sakriti, takav nadzor donosi i potencijalne pravne neugodnosti.

“Korištenje tehnologije biometrijskog nadzora građana vuče za sobom toliko rizika za ljudska prava da je opravdano propitivati radi li se o alatima koji su u svojoj naravi nekompatibilni s vrijednostima modernog demokratskog društva. S jedne strane, svjedoci smo da se ova tehnologija koristi u uspostavljanju totalitarnog društva. S druge strane, primjena ovakvih tehnologija u modernim demokracijama koje se smatraju vladavinama prava, često rezultira povredama temeljnih ljudskih prava najranjivijih skupina u društvu. Usprkos ovome, biometrijska tehnologija se širi pod lažnim argumentom sigurnosti, koju navodno treba tražiti u kontinuiranom nadzoru građana na javnim površinama”, tumači Duje Prkut, izvršni direktor splitske udruge Politiscope koja se bori za zaštitu ljudskih i digitalnih prava.

U ponedjeljak, 29. travnja Prkut će moderirati predstavljanje globalne studije o biometriji Beyond the face – Biometrics and Society u zagrebačkoj Wespi u Green Goldu. Uz Politiscope, promociju organizira i beogradska SHARE Fondacija koja se bavi zaštitom digitalnih prava, a koja je i izdavač knjige. Nakon uvodnog predstavljanja izdanja, održat će se i panel rasprava o nedavno usvojenom Aktu o umjetnoj inteligenciji Europske unije, s osobitim naglaskom na reguliranje sustava umjetne inteligencije koji omogućuju masovni biometrijski nadzor građana.

Beyond the face – Biometrics and Society na 300 stranica opisuje biometrijsku tehnologiju, pravne okvire i primjenu u praksi. Knjiga u čijem su pisanju sudjelovali i Prkut i Duje Kozomara iz Politiscopea, donosi i komparativnu analizu zakona saveznih država u SAD-u, država članica EU, i drugih država u Africi, Aziji te Latinskoj Americi. “U sva tri poglavlja knjige razmatra se kontinuirano i neizbježno trenje između biometrijske tehnologije i ljudskih prava. Nastojali smo napraviti informativan i zanimljiv sadržaj za one koji žele znati više. Knjigu je preporuka za sve koji vole u novu temu zaroniti duboko”, komentira naš sugovornik.

Akt o umjetnoj inteligenciji

Branša je to u kojoj se vrte veliki novci. Tehnologija je dostupnija no ikad, a globalno tržište je ogromno. Na području Europske unije često se tema biometrijskog nadzora povezuje s migracijama u kontekstu sigurnosne prijetnje. Iako se o migrantima najčešće govori u tom smislu, ne treba zaboraviti kako su oni ranjiva skupina te kako se na našim granicama i na Mediteranu odvija humanitarna kriza.

“Upravo su migranti, osobe koje i inače imaju poteškoća u ostvarivanju svojih prava, zamorci na kojima se testira najnovija tehnologija biometrijskog nadzora. Ova pitanja su obavijena netransparentnošću jer se pitanje granica nalazi pod obručem nacionalne sigurnosti, za kojeg postoje brojne iznimke. Upravo je to slučaj s novim europskim Aktom o umjetnoj inteligenciji, kojim su predviđene iznimke od primjene za sva pitanja nacionalne sigurnosti”, naglašava Prkut.

Dodaje kako se predviđa da bi se Opća uredba o zaštiti osobnih podataka (GDPR) mogla pokazati korisnijom u zaštiti temeljnih ljudskih prava narušenih primjenom biometrijskog nadzora, negoli Akt o umjetnoj inteligenciji.

Reguliranje jednog takvog, složenog tehnološkog područja značajan je pomak, ali europske organizacije za zaštitu digitalnih prava jasno su izrazile rezerviranost prema finalnoj verziji Akta. Prema njima, nije učinjen dovoljno snažan iskorak u reguliranju umjetne inteligencije koja je visokorizična za ljudska prava, što posebno vrijedi za biometrijski nadzor građana. Tako, na primjer, nije uvedena potpuna zabrana tehnologije za prepoznavanje emocija. Direktor Politiscopea kaže kako bi brojna otvorena pitanja o primjeni Akta mogla biti razriješena tek s usvajanjem tzv. sekundarnog pravnog okvira koji se sastoji od “delegiranih“ i „provedbenih“ akata, koji se tiču brojnih specifičnih pitanja pokrivenih općim odredbama Akta o umjetnoj inteligenciji.

Lažno rješenje društvenih problema

Bitka za privatnost vodi se upravo sada. Uvođenje biometrijskog nadzora u funkciji nacionalne sigurnosti dobro je provjeren i vrlo prohodan put kojim su u povijesti već napravljeni brojni ustupci na štetu privatnosti građana.

“Već sada moramo voditi dužnu pažnju da se ova tehnologija ne nudi kao lažno rješenje složenih problema u društvu”, konstatira Prkut.

U susjednoj Srbiji, na javnim površinama diljem Beograda postavljene su tisuće kineskih biometrijskih kamera. Iako postavljene prije nekoliko godina, zahvaljujući zagovaračkim aktivnostima SHARE Fondacije, navedene kamere još uvijek nisu u funkciji, podsjeća. Predstavnici te organizacije Andrej Petrovski i Danilo Krivokapić bit će na promociji knjige u ponedjeljak.

Srbija nije jedini primjer pokušavaj uvođenja biometrijskog nadzora. O tome kako je Ministarstvo unutarnjih poslova u Hrvatskoj nabavilo biometrijske kamere za nadzor granice istraživao je Faktograf. No, nisu dostupni podaci kako se koristi ta tehnologija.

Najnoviji primjer dolazi iz Francuske. Kao domaćin ovogodišnjih Olimpijskih igara u toj su zemlji željeli uvesti biometrijski nadzor posjetitelja. Ipak, to se neće dogoditi s obzirom na pritisak javnosti i udruga. Međutim, pobjeda protivnika biometrijskog nadzora nije apsolutna.

U Francuskoj je izglasan zakon koji omogućuje automatizirani nadzor ponašanja građana na javnom prostoru, odnosno prikupljanje biometrijskih podataka koji omogućuju analizu obrazaca ponašanja promatranih posjetitelja i gostiju. Potreban je aktivan otpor u sprječavanju širenja ove tehnologije, smatra Prkut.