Američka policija može osobi zaplijeniti svu imovinu bez obrazloženja. Ovaj čovjek se tome usprotivio
Zvuči kao scenarij hollywoodskog filma: Jedan veteran bori se protiv programa “oduzimanja imovine građanima” koji lokalnoj i državnoj policiji omogućuje zaplijenu imovine – čak i kada osoba nije prekršila nikakav zakon.
Ovo nije film, već stvarna priča čiji rasplet još uvijek traje na sudovima savezne države Nevade.
U veljači 2021. godine, umirovljeni marinac Stephen Lara vozio se iz grada Lubbocka u Teksasu do Portole, malenog kalifornijskog gradića u blizini Nevade gdje su njegove kćeri živjele s bivšom suprugom. Početkom pandemije koronavirusa, 42-godišnji Lara dobio je otkaz na svom poslu administratora bolničkih sustava u Kaliforniji i preselio se u Lubbock kako bi uštedio nešto novca i kupio kuću.
Lara je ovom rutom vozio vrlo često i za njega je to postala rutina. Ovog puta zaustavila ga je policijska patrola u Nevadi, navodno zato jer se nije dovoljno udaljio od kamiona kojeg je pretjecao na autocesti. Nije dobio kaznu, čak ni upozorenje, a kamoli neku oštriju sankciju poput uhićenja ili optužbe za kršenje zakona.
Životna ušteđevina u plastičnoj vrećici
Svejedno, taj kratki razgovor završio je tako što su policajci zaplijenili njegovu ušteđevinu – nekih 86.900 dolara u gotovini koju je imao u plastičnoj vrećici svezanoj gumicama – i poslali ju saveznoj Agenciji za suzbijanje droga (DEA) za potencijalno “oduzimanje imovine građana”. To znači da savezna policija ima pravo zadržati njegov novac, iako Lara nije optužen ni za što, i od tog iznosa policijskoj patroli dati 69.520 dolara jer su ga oni pronašli.
Više od pola godine kasnije, Lara je svoj novac dobio natrag, ali tek nakon što je Institut za pravdu (IJ), libertarijanski neprofitni odvjetnički ured koji se bori protiv, kako kažu, zlouporabe ovlasti, tužio DEA u njegovo ime. IJ ga još uvijek pravno predstavlja, i to pro bono, a Lara je od sudova u Nevadi zatražio da presude kako ustav savezne države, koji štiti privatnu imovinu, brani policijskim patrolama u Nevadi da sudjeluju u “ravnopravnoj raspodjeli” programa oduzimanja imovine koje vodi savezna vlast. Gotovo sve američke savezne države to čine.
Ranije ove godine, Lara je pobijedio na prvom stupnju, kada je sudac odbacio zahtjev policijske patrole da se tužba odbaci. Suđenje počinje sljedećeg lipnja. Ako Lara pobijedi, to bi moglo stvoriti vrlo važan presedan i pokrenuti slične tužbe i u drugim saveznim državama.
Između 2000. i 2019. godine, IJ kaže kako su savezna tijela za provedbu zakona državnim, lokalnim i plemenskim policijskim agencijama poslale 8,8 milijardi dolara dobivenih od zapljene imovine.
Kada je Laru zaustavila policija, on je pomislio da bi to moglo biti zato jer nešto nije bilo u redu s njegovim unajmljenim automobilom – možda su istekle registarske oznake. Policajac mu je pristojno objasnio da “iako se čini da vozite sigurno”, policija je pokrenula kampanju podizanja svijesti o manje poznatim kršenjima prometnih propisa, a Lara je, kako je objasnio, vozio preblizu kamiona dok ga je pretjecao.
Policajac je tada od Lare zatražio da izađe iz vozila. On je to i učinio, surađujući s policijom tijekom čitavog razgovora. Mišićavi veteran ratova u Afganistanu i Iraku policajcu je objasnio zašto je putovao i gdje je služio kao marinac. Sve to je vidljivo na snimkama policije koje je IJ dobio zahtjevom za podatke.
Kada je razgovor djelovao kao da je pri kraju, policajac je Laru upitao ima li u automobilu oružje, eksplozive ili drogu, i Lara je rekao da nema – što je i bila istina – dodajući: “Ne koristim drogu.” Potom je policajac pitao ima li u automobilu veliku svotu novca i Lara je odgovorio da ima, objasnivši kako nema povjerenja u banke.
Čim je to čuo, policajac je pitao smije li pretražiti automobil. Lara je pristao i policajci su uz pomoć službenog psa pregledali vozilo. Nisu pronašli drogu niti oružje, ali pronašli su vrećicu s novcem, točno kako je Lara i rekao.
Zbog nepovjerenja u banke, Lara je svoju ušteđevinu čuvao u gotovini gotovo cijeli život. To nije baš toliko neobično. Nacionalna anketa iz 2021. godine pokazala je da 14 posto američkih kućanstava koriste alternativne načine čuvanja novca (dakle ne samo banke), a još 4,5 posto uopće ne koristi banke. Stope i jedne i druge skupine mnogo su više kod crnačkog ili latinoameričkog stanovništva (Lara je latinoamerikanac). Istraživanje je otkrilo kako je glavni argument onih koji novac ne drže u bankama upravo nepovjerenje.
Nakon što bi dobio plaću, Lara bi podigao novac i stavio ga u vrećicu. Pored nje je čuvao ispise o povlačenju sredstava iz kojih je izvor novca bio jasno vidljiv. Objasnio je kako je novac ponio sa sobom jer su njegovi roditelji otputovali za vikend i nije želio ostaviti toliki iznos u praznoj kući.
Prelaženje granica saveznih država s velikim iznosima novca u gotovini nije protuzakonito, što je i sam policajac priznao tijekom razgovora. Iako Lara nije prekršio nijedan zakon, a policajci u njegovom automobilu nisu pronašli nikakve zabranjene supstance ili predmete, na teren je izišao narednik policijske patrole i, nakon konzultacija s DEA-jem, naredio da se novac zaplijeni. “Ako se radi o legalnom novcu, moći ćete to dokazati ispisima iz banke i vratit će vam novac, ali ja mislim da je ovo zarada od preprodaje droge,” rekao je narednik. “Dokaz” za to bila je činjenica da je službeni policijski pas onjušio novac, ali činjenica je da većina novčanica u cirkulaciji u SAD-u na sebi ima tragove droge.
“Uzimate novac mojoj djeci. Uzimate im hranu iz usta,” prosvjedovao je Lara.
Kod zapljene imovine vlada ne mora dati nikakav dokaz
Policajci su mu rekli da može ići – bez novca. Budući da ne vjeruje bankama, Lara nema kreditne kartice. U džepu jakne imao je samo par dolara i morao je zamoliti brata da mu prebaci nešto novca kako bi mogao stići na odredište.
Kada se vratio kući, nazvao je broj za DEA ispisan na računu koji su mu dali policajci, pretpostavljajući – kao što mu je i bilo rečeno – da će ga brzo dobiti natrag, čim se dokaže da je kod njega legalno.
Prema zakonu o zapljeni imovine, vlada može zaplijeniti i zadržati vaše stvari ako samo sumnjaju da su one povezane s nekim zločinom. Najluđe je to što vlada za to ne mora ponuditi nikakav dokaz, niti je uvjet da se vlasnika optuži za neki zločin.
U travnju 2021., Lara je od DEA-ja dobio obavijest da agencija namjerava zaplijeniti njegovu imovinu i da ima rok od 35 dana za formalni prosvjed. Dva tjedna kasnije, Lara je napisao pismo agenciji i zatražio da mu se vrati novac. Procedure nalažu da vlada ima 90 dana da ili vrati imovinu, pokrene proces oduzimanja na sudu ili otvori kazneni proces. Usprkos činjenici da je vlada službeno priznala kako je zaprimila pisani zahtjev za povratom novca, taj rok od 90 dana došao je i prošao, a vlada nije učinila ništa.
U tom trenutku Lara je bio primoran podnijeti tužbu. Tužbe mogu biti skupe – pogotovo na saveznom sudu. IJ, koji se fokusira na zlouporabu ovlasti, kaže kako se u prosjeku tijekom oduzimanja imovine ljudima zaplijeni samo 1.276 dolara, dok angažiranje odvjetnika košta najmanje dvostruko više. Rezultat? Većina ljudi nikada ne dobije svoju imovinu natrag.
No Larin slučaj izgledao je toliko suludo da je IJ preuzeo slučaj besplatno i podnio tužbu protiv DEA 31. kolovoza 2021. godine – više od šest mjeseci nakon što je Lari oduzet novac. Odmah sljedećeg dana, DEA je pristala Lari vratiti novac, i to s kamatama, kaže odvjetnik IJ-a Benjamin Field, jer “nikada nisu imali nikakav razlog da ga zadrže.
Sve to navodi na pitanje: Zašto bi policijska patrola u Nevadi zaplijenjeni novac predala agenciji ako nisu imali osnove za podizanje kaznene optužnice?
Odgovor je proces poznat kao “usvajanje”, a uveden je u sklopu zakona o suzbijanju zločina 1984. godine. Kada državne, lokalne ili plemenske agencije za provedbu zakona zaplijene imovinu – bio to novac, automobili ili nešto drugo – za koju sumnjaju da bi mogla biti povezana sa zločinima, mogu ju predati DEA-i ili nekoj drugoj saveznoj agenciji za provedbu zakona i pustiti njoj da odradi pravni posao oduzimanja imovine. Ako savezna agencija na kraju zadrži novac, lokalnoj ili državnoj agenciji koja ga je zaplijenila može dati do 80 posto iznosa. Taj proces naziva se “ravnopravnom raspodjelom”.
Nakon što je javnost počela više pažnje obraćati na čitav ovaj proces i što “ravnopravna raspodjela” znači za motive policije, glavni državni odvjetnik Eric Holder 2015. je godine – za vrijeme administracije predsjednika Obame – značajno ograničio slučajeve u kojima agencije mogu zaplijeniti novac i vratiti postotak nižim instancama. Ipak, Holderove restrikcije poništio je dvije godine kasnije njegov nasljednik Jeff Sessions, kojeg je imenovao Donald Trump. Godine 2019., savezne agencije “zaradile” su 334 milijuna dolara u ovim procesima. IJ tvrdi kako takva struktura motivira lokalnu policiju za oduzima imovinu čak i bez stvarnih dokaza o kriminalnim radnjama.
U Larinom slučaju, policijska patrola Nevade mogla je zaraditi 69.520 dolara od čitave priče.
Raširenost problema
Gotovo svaka američka savezna država ima ovakav program. Iako se zakoni razlikuju od jedne do druge, većina slijedi sličan okvir i ne zahtjeva uvjerljive dokaze o bilo kakvom zločinu.
Lara u tužbi podnesenoj u kolovozu 2021. godine traži da sud odluči kako zakon savezne države ne dopušta ovu “ravnopravnu raspodjelu” i usvajanje te da mu dodijeli odštetu i sudske troškove.
Odvjetnik IJ-a Field se nada kako se percepcija javnosti mijenja i za sobom povlači i promjene zakona: neke savezne države provele su reforme, a četiri – Maine, Nebraska, New Mexico i Sjeverna Karolina – ukinule su čitavu praksu.
Ipak, problemi nisu nestali. Jedan od njih je da zakonski okvir iznimno otežava bilo kome da se bori protiv oduzimanja imovine. “Sustav je napravljen tako da se ljudi protiv njega ne mogu buniti,” kaže on.
Nije se lako usprotiviti. Nakon što mu je vlada oduzela novac, Larin život – i planovi da kupi kuću u blizini svojih kćeri – dugo je bio na čekanju. Na kraju se ipak uspio preseliti u Kaliforniju, gdje sada žive njegova bivša supruga i djeca.
Autor originalnog članka: Kelly Phillips Erb, Forbes
Link: The Cops Seized His $86,900 Life Savings For No Reason. They Picked The Wrong Marine
(Prevela: Nataša Belančić)
