Kolaps skrbi za djecu u SAD: Sve više radnika radi kraće i zarađuje manje jer im nema tko čuvati djecu

Zahvaljujući donedavno neobjavljenim podacima američkog ministarstva rada, tvrtka KPMG sada može izvijestiti o tome koliko zaposlenika diljem SAD-a svakog mjeseca radi kraće jer nemaju nikoga tko im može čuvati djecu.

Postoji mnogo podataka o tome koliko je skrb o djeci skupa, utjecaju koji ima na budžete zaposlenih roditelja, karijere žena i vrijeme koje ljudi moraju potrošiti na pronalazak kvalitetnih opcija. Novi mjesečni indeks želi pokazati ne samo koliko majke i očevi financijski gube zbog tog problema, već i kvantificirati broj izgubljenih radnih sati i tako pokazati koliko tvrtke koje ne pružaju pouzdana rješenja gube na produktivnosti.

Tvrtka za profesionalne usluge KPMG nedavno je objavila “Indeks prekida rada roditelja”, proširivši tako donedavno neobjavljene statističke podatke koji navode gubitak radnih sati, kao i plaće na godišnjoj i životnoj razini, koje uzrokuju problemi s pristupom skrbi za djecu. Uz pomoć 12-mjesečnog prosjeka indeks također mjeri promjene u broju muških i ženskih zaposlenika od 2019. koji su izgubili radne sate ili se prebacili na rad na pola radnog vremena zbog nedostatka skrbi za djecu.

“Znamo da troškovi skrbi za djecu sprječavaju sudjelovanje na tržištu rada i da taj problem pogađa oba roda,” kaže Matthew Nestler, viši ekonomist u KPMG-u i autor indeksa. “Ali do koje mjere ti problemi utječu na zaposlenike u SAD-u?”

Veliki problemi za ukupnu ekonomiju

Indeks također kvantificira ukupne radne sate izgubljene jer su zaposlenici mijenjali svoje rasporede, što je ključna metrika u kvantificiranju gubitka produktivnosti tvrtki. Iako se produktivnost poslovnog sektora u drugom tromjesečju ove godine povećala za 2,5 posto, analiza ukupnog broja izgubljenih sati može pomoći da menadžeri bolje shvate utjecaj koji odsutnost radnika ima na njihov profit, kaže Nestler.

“Ovo je još jedan odličan skupo podataka koji ilustrira koliko kriza nedostatka dječje skrbi košta našu ekonomiju i što je u opasnosti ako tu krizu ne riješimo,” kaže Reshma Saujani, aktivistica u organizaciji Moms First.

Julia Coehn Sebastien, suosnivačica i izvršna direktorica platforme Grayce za pružanje skrbi koju poslodavci mogu ponuditi kao povlasticu, kaže kako poslodavci često nemaju kvalitetne podatke o svojim zaposlenicima koji su odgovorni za pružanje skrbi. Zbog toga “ne shvaćaju razmjre izazova” osim ako vidno ne primijete kako njihovi ljudi ne ostaju na poslu, objašnjava.

Razmjeri izgubljenih radnih sati nisu jedina stvar koju poslodavci previđaju. Zadatke odsutnih zaposlenika često moraju preuzeti njihovi kolege, što dovodi do povećanih stopa takozvanog burnouta. “Indeks je jasan način preko kojega kompanije mogu shvatiti pritiske na tržište rada,” kaže Nestler. “Gubitak radnih sati vrijedan je podatak za tvrtke jer kvantificira probleme sa skrbi za djecu s kojima se bore njihovi zaposlenici.”

Velikom većinom pogođene su žene

Godišnji troškovi skrbi za djecu u SAD-u sada čine više od prosječnih godišnjih najamnina u svim saveznim državama. KPMG procjenjuje kako oko 1,2 i 1,5 milijuna zaposlenika, od kojih su 90 posto žene, skraćuju radne sate ili u potpunosti izbivaju s posla svakog mjeseca zbog problema s pristupom skrbi za djecu. Taj gubitak, koji se na godišnjoj razini kreće od 26 milijuna do čak 1,4 milijarde radnih sati, izaziva ogroman pad zarade kućanstva. Indeks je otkrio kako gubitak samo jednog radnog sata tjedno rezultira godišnjim gubitkom od između 780 i 1.504 dolara.

Ovim problemom još uvijek su najviše pogođene žene u dobi od 25 do 44 godine: one čine čak 70 posto svih zaposlenika pogođenih troškovima skrbi za djecu, otkriva indeks. One su u rujnu ove godine činile 77 posto zaposlenika na puno radno vrijeme koji su morali skraćivati radno vrijeme zbog brige za djecu, iako je to pad u odnosu na rekorde iz 2006. godine. Taj pad objašnjava se višim sudjelovanjem muškaraca u odgoju djece.

Čak 90 posto zaposlenika koji rade na pola radnog vremena čine žene, stoji u indeksu.

“Žene ne mogu raditi bez pristupačne i dostupne skrbi za djecu i točka,” kaže Saujani.

Ipak, sve više i muškarci dijele taj problem. Oko 34 posto zaposlenika koji su ove godine morali smanjiti svoje radne sate i početi raditi na pola radnog vremena čine upravo muškarci. Iako je to mali postotak u odnosu na broj žena, broj muškaraca u ovoj kategoriji gotovo se udvostručio od rujna prošle godine na oko 40.000 prošlog mjeseca, pokazuje indeks KPMG-a.

Problemi su mnogo dublji

Istovremeno, indeks ne mjeri sav utjecaj koji na karijere, pogotovo žena, ima nedostatak kvalitetne i pristupačne skrbi za djecu, kaže Joseph Fuller, profesor menadžmenta u poslovnoj školi na Harvardu i jedan od voditelja inicijative za upravljanje budućnosti rada. Za one koji moraju smanjiti broj radnih sati zbog troškova skrbi za djecu, “korelacija nije samo to da zapnete na lošem poslu,” kaže on. “Kada ponovno dobijete posao, veliki su izgledi da će on biti neprivlačan, a nemate ni stavke u životopisu koje biste dobili da ste razvijali karijeru.”

Indeks pokazuje kako to nisu samo troškovi za pojedince, već i za biznise. Troškovi zamjene zaposlenika mogu biti tri do četiri puta veći od plaće radnika koji odlazi, pokazuju podaci SHRM-a. Ako poslodavci ne znaju da im ljudi odlaze zbog troškova skrbi za djecu i ne pitaju ih što žele dobiti od kompanije, kaže Fuller, proces zamjene bit će veliki trošak. “Ako ne tražite te podatke, uvijek završite šokirani.”

Novi indeks također otkriva kako je broj zaposlenika koji odlaze s tržišta rada zbog troškova dječje skrbi dosegnuo rekorde nakon pandemije koronavirusa: u rujnu ove godine, 1,6 milijuna ljudi je ili smanjilo broj radnih sati ili se prebacilo na rad na pola radnog vremena upravo zbog tog problema, kažu iz KPMG-a. To je oko 69 posto više u odnosu na prosjeke u istom mjesecu tijekom protekle četiri godine.

Ovogodišnji porast dijelom se objašnjava povećanjem radnika koji “dobrovoljno” smanjuju broj radnih sati i koji proživljavaju probleme s pronalaskom skrbi za djecu, kaže Nestler, ali propituke koliko su takvi rasporedi zaista “dobrovoljni”: “Do koje mjere je dobrovoljno ne raditi, raditi na pola radnog vremena ili smanjivati broj radnih sati jer nemate pristup skrbi za svoju djecu?”

Autor originalnog članka: Maria Gracia Santillana Linares, Forbes
Link: ‘Work Hours Lost By The Millions’: A New Index Is Tracking The Cost Of The Child Care Crisis
(Prevela: Nataša Belančić)