Nakon što je Mario Mamić priznao da je izvlačio novac iz Dinama, donosimo njegov biznis profil

Ljudi Laura Šiprak 17. pro 2024. 11:38
featured image

17. pro 2024. 11:38

Mario Mamić je poslovanje prebacio u BiH, gdje su mu pobjegli otac Zdravko i stric Zoran. Vlasnik je tvrtke koja se bavi savjetovanjem, menadžmentom u sportu, nekretninama. Za Zdravkom Mamićem su u BiH došle i Marijeve sestre koje se uz pomoć oca bave solarnom energijom. Zbog njihove izgradnje trafostanica, morao je intervenirati i Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

”Smatram se krivim za kaznena djela koja mi se stavljaju na teret optužnicom. Ne sporim činjenične navode, a s Dinamom sam postigao dogovor.” Ovo je u ponedjeljak izjavio Mario Mamić nakon čitanja izmijenjene optužnice na Županijskom sudu u Osijeku. Mariu se, kao i ocu Zdravku i stricu Zoranu sudi zbog udruživanja u zločinačko udruženje s ciljem da se preko nezakonitih poslovnih transakcija iz Dinama na ime fiktivnih posredovanja u transferima igrača izvuče novac. Točnije, USKOK smatra da su tako izvukli 18,8 milijuna eura, a Mario se nagodio s tužiteljstvom pa priznao da je ovim malverzacijama oštetio Dinamo za 2,3 milijuna eura koje Dinamo traži natrag. Mario Mamić se obvezao da će novac vratiti klubu u roku od dva i pol mjeseca. No čime se sve Mamić junior bavi?

Nogometni biznis pod USKOK-ovim skalpelom

Mario je rođen 1982., a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegov otac Zdravko je imao firmu MSA International koja se bavila zastupanjem igrača. 2006. godine, tvrtka je izbrisana iz sudskog registra jer je protiv pravila Fife da dopredsjednik kluba (što je bio Zdravko Mamić) bude i agent igračima. Tad Mario otvara tvrtku ASA International koja se bavi istim poslom. Kako piše Nacional, Mario je tada zastupao brojne Dinamove nogometaše kao što su Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Luka Modrić, Šime Vrsaljko, Ognjen Vukojević. Lovrena je prodao u Lyon 2010. godine, a transfer je bio oko devet milijuna eura. U većini transfera u ime kluba pregovarao je Marijev otac Zdravko, što su potvrdili brojni djelatnici kluba. Upravo zato Dinamo nije HNS-u prijavljivao nikakve posrednike pri transferima, da bi potom na ime posrednika bili isplaćeni deseci milijuna kuna. Godine 2017. saznalo se za provizije pri posredovanje u iznosu od čak 85 milijuna kuna, što je te bila jedna od krupnijih točaka optužbe u tada podignutoj USKOK-ovoj optužnici. Prema dokazima koje je USKOK pronašao, ispalo je da je Mario Mamić ilegalnim radnjama zaradio 7,127.767.68 eura, 500.000 funti i 200.000 američkih dolara. Sve na računima offshore kompanija.

Tvrtke u inozemstvu

Jedna od tih kompanija bila je Real Sport Management Limited registrirana u Londonu, na čiji račun je u ime posredovanja kod transfera igrača isplaćeno 3,2 milijuna eura. Istražitelji su tako otkrili i da je Mario Mamić s tog računa u gotovini podigao 42 tisuće eura, prebacio 50 tisuća eura na privatni račun suoptuženog Damira Vrbanovića, oko milijun eura prebacio je za plaćanje na račune raznih pravnih i fizičkih osoba, a 1,8 milijuna eura je prebacio na račun tvrtke Prestige Services Group Limited, po čijem je računu bio ovlašten i Zoran Mamić. Tu je i tvrtka Rasport Management AG iz Švicarske. Tamošnje vlasti su navele Maria Mamića kao stvarnog vlasnika, no on je tvrdio da je samo konzultant. Međutim, švicarske vlasti nisu samo dokazale da je on vlasnik, već i da tvrtka nije postojala u trenutku sklapanja ugovora o transferima, već je registrirana 30-ak dana nakon sklapanja ugovora, u travnju 2008. godine. Dinamo je uplatio dogovoreno, nakon čega je Mario podigao 364 tisuće eura. 294 tisuće je prebacio na svoj privatni račun, 243 tisuće na račun strica Zorana, a 38 tisuća na račun Damira Vrbanovića. Oko pola milijuna eura je prebacio na tvrtke Play Pro Limited i Aznavur Management Inc., a ostatak je koristio za razne troškove, među kojima je i kupnja automobila.

Poslovi u BiH

Nakon što je uhićen skupa s ocem, stricem i Vrbanovićem, branio se sa slobode jer su platili jamčevinu. Otac i stric su pobjegli u BiH i dan danas su na tjeralicama koje je izdala hrvatska policija. I Mario je svoje poslovanje prebacio u BiH pa je tako registriran kao vlasnik tvrtke Sport Servis MM sa sjedištem na adresi Hrašljani 102. Ta tvrtka je došla pod povećalo javnosti 2016., kad je SIPA, Državna agencija za istrage i zaštitu BiH, na zahtjev USKOK-a, obavila pretrese u Tomislavgradu i Ljubuškom. Izuzeli su poslovnu dokumentaciju, i provjerili tri bankovna računa: onaj od Maria, poslovni račun tvrtke i račun Marka Kravića, njegovog bivšeg šogora i odgovorne osobe u tvrtki.

Podaci o tvrtki Maria Mamića, Izvor: Acta.ba

Na istoj adresi, registrirana je i tvrtka Villa Pro d.o.o. Prema javno dostupnim podacima na servisu Akta, vlasnik je Mario Mamić, a direktor Marko Kravić. Tvrtka je osnovana 2020. godine s tisuću maraka početnog kapitala. 2021. i 2022. je imala dobit od oko 2 milijuna makara, a 2023. godine to skače na oko četiri milijuna maraka. Na stranicama tvrtke stoji da se bave nekretninama, uvozom i izvozom, menadžmentom, savjetovanjem i posredovanjem u sportskim transakcijama i brendiranjem.

Podaci o tvrtki Maria Mamića, Izvor: Acta.ba

Mamić stariji se bacio u solare

Zdravko Mamić tvrdi da na računima nije imao ni centa, a silno je htio započeti život u Bosni i Hercegovini. Nitko s njim ni njegovim bratom nije htio poslovati niti su mogli otvoriti račun u banci. No Mamići su se snašli. ”Sa mnom nitko neće raditi jer je to reputacijski rizik. Došao sam sa svojom kćeri koja ima 26 godina, preselila se u BiH i postala rezident, u jedan grad u BiH kod jednog vlasnika banke i rekao da sam reputacijski rizik, on je rekao da ga nije briga za to i da sam ja njemu privilegija. Na kraju je dao kredit od 22 milijuna maraka mojoj kćerki! Drugi čovjek, koji mi je posudio šest milijuna maraka, sad je partner u tvrtki s mojim kćerima. U međuvremenu se i druga kći doselila u BiH. Taj čovjek kreditira svoju kompaniju, ulaže u razvoj, a moje kćeri su dioničari. Ja tu formalno pravno ne mogu ništa, samo sam savjetnik”, rekao je 14. prosinca na Face TV-u Zdravko Mamić.

Zdravko i Zoran Mamić u BiH; foto: ELVIS BARUKCIC / AFP / Profimedia

Kćer u pitanju je Iva Mamić, a vlasnica je tvrtke ‘Plavo sunce d.o.o.’, kao i tvrtki ‘IM sunce’, ‘Zidinsko sunce’ u kojem je suvlasnica s rođakom Mirom Mamićem te ‘Ecco solar energy’ koju dijeli s Renatom Koraćem. Tu je i tvrtka ‘Majsko sunce’ čija je direktorica i najveća ulagačica Mamićeva nova partnerica Jelena Planinić. ‘Plavo sunce d.o.o.’ je dobila energetske dozvole za izgradnju 10 solarnih elektrana, a ugovor o koncesiji za obavljanje elektroprivredne djelatnosti potpisan je prije godinu dana s Vladom Hercegovačko-neretvanske županije. Ugovor je vrijedan oko 172.598 konvertibilnih maraka, te je sklopljen na 30 godina. No ne prolaze im svi poslovi bez problema. Kako piše hercegovina.info koja se ekstenzivno bavi Mamićevim poslovanjem, dio trafostanica je ilegalno izgrađen, pa je morao reagirati čak i Ustavni sud BiH.

Grade bez građevinske dozvole

Mamićeve firme dobile su koncesije za gradnju solarnih postrojenja na šumskom državnom zemljištu na području Slipčića. Pretvorbom šumskog državnog zemljišta u građevinsko, Grad Mostar, na čelu s Mariom Kordićem, izdao je potrebne dozvole. Ustavni sud BiH proglasio je ovakve pretvorbe državnog šumskog zemljišta neustavnim i naložio ministarstvima poljoprivrede FBIH i županija da ponište sva takva rješenja. Hercegovačko-neretvanska županija još nije usvojila prostorni plan za elektroenergetska postrojenja, pa nije moguće da su Mamići dobili građevinsku dozvolu niti odobrenje za priključenje na mrežu od strane Elektroprijenosa. I sam Mamić je za Face TV potvrdio da nemaju građevinsku dozvolu. ”Imam jedan projekt za koji ima sve dozvole…Ne ja, poduzeće moje kćeri. Sve dozvole – uporabnu, okolišnu i dozvolu za rad – a onda se ne može priključiti na trafostanicu jer javno tijelo, a to je županija, županijsko ministarstvo ne daje građevinsku dozvolu javnom poduzeću, za trafostanicu koja je već izgrađena. Trafostanica je izgrađena i plaćena od strane moje kćeri, a priključenjem prelazi u vlasništvo javnog poduzeća. Radi se o 6 milijuna maraka. Oni ne daju svom javnom poduzeću. To je kao da vi ne date svom djetetu ono što mu pripada. Pišljiva građevinska dozvola za 20 kvadrata trafostanice”.