DOK-ING-ovo postrojenje za pretvaranje otpada u vodik testira se u Križevcima: Je li to rješenje i za druge gradove?
Hrvatska tvrtka DOK-ING razvila je prototip stroja koji bi joj mogao otvoriti vrata novog tržišta. On otpad pretvara u vodik, a u skoroj budućnosti bit će testiran u Križevcima.
Križevci su prvi grad koji će testirati prototip postrojenja hrvatske tvrtke DOK-ING koje termički obrađuje otpad i pretvara ga u vodik, uz pepeo i čađu kao nus-proizvode. Kako čađa ne izgara unutar reaktora, to postrojenje je gotovo da i ne proizvodi CO2 te je vrlo ekološki prihvatljivo.
Riječ je o prilično revolucionarnoj tehnologiji. Prema DOK-ING-ovim informacijama, takva vrsta postrojenja trenutno nigdje u svijetu ne postoji instalirana na komercijalnoj razini. Istraživanja i razvoj postoje, no idu u različitim smjerovima, jer postrojenje mora zadovoljiti stroge sigurnosne i tehničke zahtjeve te osigurati ekonomsku isplativost potencijalnom investitoru.
Navedeni stroj nije spalionica otpada, a upravo činjenica da jedino Hrvatska i Malta u Europskoj uniji nemaju spalionice otpada usmjerila je DOK-ING prema razvoju ove alternative. U toj tvrtki vjeruju kako završetkom cjelokupnog razvoja tijekom trogodišnjeg perioda osigurati vrlo dobru poziciju na tržištu i ostvariti značajan komercijalni uspjeh.
Križevci odvajaju otpad još od 2003. godine
Prototip postrojenja u Križevcima obrađivat će do jedne tone otpada dnevno i bit će prilagođeno za obradu otpadne plastike koju nije moguće mehanički reciklirati.
Na pitanje zašto su se odlučili baš za Križevce, direktorica programa energetike DOK-ING-a Danica Maljković za Forbes Hrvatska pojašnjava kako su oni izabrani zbog dobre komunikacije, podrške gradonačelnika Marija Rajna i činjenice da sustav odvojenog prikupljanja otpada postoji u nadležnosti lokalne tvrtke Komunalac još od 2003. godine. To znači da je on uhodan i pouzdan u smislu pretpripreme sirovine za željeni postupak.
Naime, upravo je pretpriprema sirovine vrlo bitna za uspješan proces i dugotrajnost samog postrojenja. Različiti otpadni materijali imaju različita fizikalno-kemijska svojstva, pa ih nije poželjno „gurati“ zajedno u postrojenje. Štoviše, ovisno o vrsti otpada, na postrojenju treba odraditi male modifikacije – prvenstveno na sustavu dobave materijala.
Kako Križevci već posjeduju sortirnicu otpada, Maljković pojašnjava kako je kod njih moguća vrlo visoka razina kontrole samih procesnih parametara. Konkretno, s visokom razinom pouzdanosti može se utvrditi što će ući u reaktor, a samim time i što će biti konačni produkti.
Iz grada Križevaca pojašnjavaju kako će komunalno poduzeće Križevci osigurati ljude i sirovine, a tvrtka DOK-ING tehnologiju. Obrađivat će se do maksimalno 350 tona otpada godišnje. Koristit će se ostatni nereciklabilni otpad nastao nakon sortiranja otpada, drveni otpad i miješani komunalni otpad. Navedeno postrojenje Križevci će nabaviti ovisno o dostupnim financijskim mogućnostima iz EU fondova.
Testiranje i u zadruzi u Čakovcu
DOK-ING-ov je svoj prototip postrojenja nazvao Looper. On je trenutno u završnoj fazi, a sufinancirali su ga Europski gospodarski prostor i Norveški financijski mehanizam (EEA and Norway Grants).
Još prije testiranja u Križevcima, u ožujku će startati testiranje prototipa u Socijalnoj zadrugi Humana Nova u Čakovcu. Navedena udruga bavi se recikliranjem tekstila, a osnovna zamisao tog projekta jest termički obraditi otpadni tekstilni materijal koji se ne može reciklirati.
Zbrinjavanje tekstila jedan je od gorućih problema u gospodarenju otpadom s obzirom na to da je potencijal mehaničkog recikliranja izrazito malen, dok je njegova energetska vrijednost prilično značajna. Kod postojećih sustava gospodarenja otpadom tekstil vrlo često završava na odlagalištima otpada ili se spaljuje u spalionicama s vrlo niskom efikasnošću, što rezultira značajnim gubitkom resursa, istovremeno uzrokujući ekološke probleme.
Energetski potencijal otpada se u DOK-ING-ovom postrojenju iskorištava njegovom pretvorbom u sintezni plin visoke ogrjevne vrijednosti uz određeni udio krutog ostatka, ali u visoko učinkovitom procesu. Sami produkti procesa mogu koristiti za proizvodnju energije ili novih materijala, istovremeno reducirajući masu i volumen otpada koja se treba zbrinuti na samom kraju.
Što sve može preraditi DOK-ING-ovo postrojenje?
Konačni cilj DOK-ING-ovog projekta je razviti postrojenje koje može obrađivati razne vrste nereciklabilnog otpada. To mogu biti plastika, tekstil, otpadna biomasa ili mulj s pročistača voda – vrsta otpada za čiju su preradu najviše interesa pokazali hrvatski gradovi.
Glavni produkt procesa je sintezni plin bogat vodikom. Vodik se dalje može koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije ili izdvajati iz sastava sinteznog plina i koristiti za sintezu drugih kemijskih spojeva i proizvodnju sintetskih goriva.
Nus-produkti procesa su kruti ostaci koji dolaze u formi pepela i čađe. Pepeo je inertni mineralni ostatak koji se dalje može koristiti u građevinskoj industriji kao punilo ili sastojak prilikom proizvodnje primjerice opeke ili crijepa. Također, ako i ne postoji potreba ili interes za korištenjem pepela, s obzirom na to da je on u potpunosti inertiziran u postupku uplinjavanja, može se sigurno odložiti na odlagalište otpada. S druge strane, čađa koja dolazi u formi gotovo čistog ugljika može se dalje koristiti kao sirovina za proizvodnju guma, pigmenata, građevinskoj industriji i slično.
Najveća prednost fizičkog izdvajanja čađe leži u činjenici da se na taj način prevenira nastanak emisija CO2 s obzirom na to da se ne dopušta njezino izgaranje unutar reaktora. Štoviše, ovakav način izdvajanja čađe sugerira da je ovaj postupak ujedno i svojevrsna tehnologija izdvajanja i spremanja ugljika (eng. Carbon capture and sequestration). Ovo posljednje može biti od posebnog značaja za potencijalne kupce postrojenja koji u ovom trenutku moraju plaćati za ispuštene emisije stakleničkih plinova kroz ETS sustav. Kod DOK-ING-ovog postrojenja tih emisija nema, a samim time smanjuju se operativni troškovi i ubrzava povrat investicije.
30 do 60 kilograma vodika po toni otpada
Ovisno o vrsti ulaznog otpada može se dobiti između 55 do 75 posto sinteznog plina u odnosu na inicijalnu masu, dok ostatak završi u krutom ostatku. Kod plastike ili tekstila, količine sinteznog plina su veće, dok su kod obrade mulja s pročistača vode mase pepele i sinteznog plina u podjednakim omjerima. Kod otpadne plastike može se dobiti i do 60 kilograma vodika na jednu tonu obrađenog materijala, dok je kod mulja to oko 30 kg po toni.
Kao što je naširoko poznato, skladištenje i transport vodika predstavlja najveći izazov za njegovo značajnije korištenje na globalnoj razini. Upravo iz tog razloga, DOK-ING-ov cilj je instalacija takvih postrojenja u blizini mjesta gdje će se proizvedeni vodik koristiti kako bi se minimizirali gubici prilikom njegova transporta. Najveći potencijal za njegovu primjenu postoji u industriji kao energent ili sirovina, a opće je poznato da se njegova primjena i nevelike razmatra u transportu, posebice za dostavna i teretna cestovna vozila, ali i brodove pa čak i u zrakoplovstvu
