Ovo su brodice koje proizvode mali hrvatski brodograditelji
Visoke trošarine prepolovile su broj malih hrvatskih brodograditelja prije 15 godina. No, oni koji su preživjeli danas dobro funkcioniraju. U tome im pomaže i turizam, s obzirom da na hrvatskom tržištu osim građana brodice kupuju stranci i iznajmljivači.
Sajam Nautika koji se od 14. do 18. veljače održava na Zagrebačkom velesajmu privukao je niz izlagača, a među njima i predstavnike malih hrvatskih brodogradilišta.
Većina njih brodove prodaje na hrvatskom tržištu koje je posljednjih 15-ak godina imalo izazovnih trenutaka, no sad se čini stabilnim. Tome doprinosi i turizam, jer su osim hrvatskih građana koji gumenjake, brodice i glisere nabavljaju za sebe tu i oni koji ih kupuju zbog chartera, kao i stranci koji ih drže u hrvatskim marinama.
Trošarine su uništile male brodograditelje
Jedan od upućenijih u tematiku je Branimir Matijaca, koji je 2009. godine pokrenuo manifestaciju Dani hrvatske male brodogradnje. Danas se taj događaj naziva Croatia Nautic Show i više nije ograničen samo na domaće brodograditelje. U vrijeme kad se prvi put održavao na tržištu je bilo registrirano oko 80 firmi i obrta koji su se bavili proizvodnjom plovila. Matijaca kaže da ih je danas barem duplo manje. Najviše im je naštetila kombinacija krize i visoke trošarine koju je kao odgovor na krizu (privremeno) uvela država, a jednako je obuhvaćala luksuzna kao i obična plovila. Greška je poslije ispravljena obračunavanjem trošarine na osnovu snage motora, no šteta je bila nepopravljiva.
U Zagreb je došao promovirati svoj sajam koji će se ove godine održati od 18. do 21. travnja u Kaštelima. Polovica od desetak domaćih brodograditelja koji će doći na njegov sajam izlažu i na Nautici.
Po potrebi i s motorom na struju
Marsel Brkić iz Pule vlasnik je obrta Leidi koji brodice proizvodi od 2005. godine. Krenuo je s modelom Leidi 490, a dimenzije su postepeno rasle. Na sajmu je premijerno predstavio svoju najveću brodicu – deset-metarski Leidi 990.
On ima 18 zaposlenih koji godišnje izgrade 18 do 20 brodova. Kaže da konstatno rastu, a polovicu brodova prodaju na hrvatskom, a polovinu na inozemnom tržištu.
Leidi 990 s PDV-om košta 320.000 eura, a svi modeli – pa tako i taj na krovu imaju ugrađene solarne panele koji osiguravaju struju od 220V. Motori su ipak dizelski, iako je i tu prilagodljiv, pa će na jesen za jednog početi graditi verziju broda s električnim motorom.
Namjerno u oluju
Među većim domaćim brodovima su i oni koje radi Terra Nauta. Na njihovom štandu bio je Damir Opsenica iz tvrtke Paspartu Yachts koja zastupa više proizvođača.
Terra Nauta prije 15-ak godina je započela s modelom Terra Nauta 40, a na sajmu je izložila Terru Nautu 30. Riječ je o brodici dužine nepunih 10 metara čija cijena bez PDV-a iznosi 274.800 eura.
Terra Nauta godišnje radi šest manjih i jedan veći brod i svi se bez problema prodaju. Oko 80 posto ostane na hrvatskom tržištu, a ostatak na stranim tržištima.
Opsenica hvali maritimne sposobnosti broda i pokazuje snimku izlaska vlasnika škvera Darka Valentića brodom na more u olujnim uvjetima. Nakon što je arhitekt Srđan Đaković dizajnirao Terru Nautu 30, Valentić ju je niz puta dizao iz mora i dodatno usavršavao kako bi dobio brod još boljih svojstava.
Tradicija stara 88 godina
Najdužu tradiciju od hrvatskih izlagača ima Pičuljan. Mario Pičuljan, sin vlasnika brodogradilišta, pojašnjava kako je s tim poslom krenuo njegov pradjed još 1936. godine. Od tada se puno toga promijenilo, a o snazi brenda danas osim izgleda broda puno govori i vrhunski dizajniran prostor na sajmu.
„Ne ponosimo se samo poviješću, nego gledamo i unaprijed“ – kaže Mario Pičuljan misleći pri tome na razvoj tehnologije i brodova. Oni proizvode malo luksuznije poludeplasmance (plovila čiji trup predstavlja kompromis između dobrih maritimnih svojstava i mogućnosti glisiranja, op. FH) dužine sedam do 12 metara.
Imaju oko 50 zaposlenih, a godišnje prodaju oko 10 brodova, većinom na hrvatskom tržištu. Ističe kako su specifični po tome što imaju i brodogradilište i marinu te na jednom mjestu nude proizvodnju, podršku, servis i marinu.
Njihov novi model Squama 21 iza kojeg stoji tvrtka Pičuljan pronautic košta od 55.000 eura na više, ovisno o opremi.
Prodajno dobra zima
Od onih koji proizvode brodice s kabinama tu je još Arba Nautika. Oni su na tržištu prisutni od devedesetih, a u ponudi imaju nekoliko modela. Arba 500 – pasara s kabinom možda je i najprodavanija mala barka u Hrvatskoj – kaže njihov direktor Goran Popara. Ističe i njihov drugi dobro prodavani model – Arbu 555 – dužu verziju bez kabine. Zajedno s motorom i PDV-om, ove dvije brodice koštaju 18.000 odnosno 22.000 eura.
Godišnje prodaju oko 30 svojih modela brodica, a 80 posto programa prodaju u Hrvatskoj. Kaže kako zimi obično ne prodaju puno brodova, ali je ova zima bila izuzetak.
Dobro opremljeni gumenjaci
Igor Meštrović vlasnik je i direktor u tvrtki Bura gumenjaci. Kao što samo ime kaže, njihov program sastoji se od gumenjaka i RIB-ova, odnosno gumenjaka s tvrdim dnom. Modeli im imaju od dva pa sve do deset metara dužine. Od 2007. godine do danas proizveli su ih više od 2000 komada. Bave se i ugradnjom motora, a nude i servis. Bura ima 20-ak zaposlenih, i u pravilu proizvede 100 do 200 gumenjaka godišnje, od kojih 60 do 70 posto proda na hrvatskom tržištu.
Kaže da su cijenama daleko od zapadne konkurencije. Osam-metarski model Bura 80 Step opremljen motorom, winchom (vitlom), frižiderom, navigacijom, ozvučenjem i tendom s PDV-om košta 90.000 eura. Prema njegovim riječima, kvalitetniji su od najbliže konkurencije koja isto nudi za 110.000 eura.
Gumenjake prodaje i tvrtka Barracuda brodovi. Njihovi su dužine 4,70 do 6,50 metara, a godišnje prodaju 15 do 30 komada. Startali su 2005. godine, a njihov direktor Danijel Petrak kaže da su jedva preživjeli razdoblje s visokim trošarinama. Barracuda 5,30 košta oko 35.000 eura, no cijena ovisi i o opremljenosti. Imaju osam zaposlenih, no planiraju povećanje proizvodnje i gradnju nove hale.
Kolika je korist od sajma?
Na pitanje koliku korist mali hrvatski brodograditelji imaju od zagrebačkog sajma Nautika, mogu se čuti različiti odgovori, ali čest zaključak je da na njemu moraju biti „kako netko ne bi pomislio da ih nema“.
Petrak kaže kako nastup na sajmu je značajno više marketinški nego prodajni događaj. Meštrović kaže kako su im za marketing od sajma važnije preporuke, a Pičuljan da im je cilj potencijalne kupce ugostiti u brodogradilištu, kako bi napravili probnu vožnju i vidjeli gdje je sve počelo.
Ipak, svi (koji dolaze na sajam) se slažu da je to najjači događaj te vrste u Hrvatskoj i da im donosi korist neke vrste. One koji nisu prisutni možda obeshrabruje cijena nastupa, za koju jedan od izlagača kaže da je prevelika.
