Upoznajte bostonskog milijardera koji gradi vojsku robotskih građevinskih radnika
John Fish izgradio je Suffolk, najveću tvrtku za izvođenje radova na sjeveroistoku SAD-a, na leđima radnika. Sada sve ulaže u budućnost kojom vladaju robotski radnici i AI nadzornici.
Prosinačko je jutro, debelo ispod nule, a John Fish stoji na rubu 33. kata tornja South Station Tower, nedovršenog nebodera u centru Bostona. Prstom upire u crveni kran koji kroz hladni zrak prenosi metalne panele i objašnjava kako ga planira automatizirati.
“Na kranu je kamera koja registrira sve informacije o pokretima,” kaže Fish. “Kako možete u satu prenijeti više materijala na siguran način? Moramo biti jako, jako oprezni.”
Nešto niže, na živahnijem 14. katu, Fish preko buke pneumatskih čekića objašnjava kako robotska revolucija mijenja gradilišta: Suffolk uvodi strojeve od pola metra visine (nešto poput minijaturnih tenkova) koji se kreću po gradilištu i printaju planove i tlocrte za radnike, ubrzavajući tako izgradnju i smanjujući broj grešaka. “Uvodit ćemo ih na sva gradilišta,” kaže Fish.
On se obogatio gradeći nebodere sve od Massachusettsa do Kalifornije. Njegovo bogatstvo iznosi 2,3 milijarde dolara, zahvaljujući njegovom 100-postotnom udjelu u tvrtci Suffolk koja je u posljednjih 20 godina u SAD-u izgradila preko 14 milijuna četvornih metara komercijalnih nekretnina, uključujući hotele u Los Angelesu i Miamiju.
Fish sada želi unijeti velike promjene u 2,1 bilijun dolara vrijednu industriju koja mu je donijela ogromne uspjehe. Odjel Suffolk Technologies gradi nove softvere fokusirane na građevinu, dok grana za investiranje kupuje udjele u desecima ambicioznih građevinskih tech startupova koji rade sve od 3D printanja zidova do proizvodnje čistih prenosivih generatora.
“Naša industrija jedina je na svijetu u kojoj je u posljednjih 50 godina produktivnost pala, umjesto da je porasla,” kaže Fish. “Sjetite se Empire State Buildinga. Izgrađen je 1930-ih i izgradnja je trajala 14 mjeseci. Danas bi trajala pet godina.”
Zašto je to tako? Mnogi u ovoj industriji ne žele imati ništa s robotikom ili umjetnom inteligencijom. Izvođači radova, podizvođači, sindikati i multimilijarderske menadžerske tvrtke koje upravljaju gradilištima “usvojili su analogne načine rada,” stoji u izvješću McKinseya. “Tehnologija se u ovoj industriji prihvaća vrlo sporo i to će vjerojatno ostati tako u doglednoj budućnosti. Na kraju krajeva, ovo je tržište rada,” kaže Brent Thielman, analitičar u D.A. Davidsonu koji se bavi inženjerstvom i građevinom.
Robotski radnici
Na svijetu “radi” nekih četiri milijuna robota, pokazuju podaci Međunarodne federacije robotike. Većina njih sastavlja elektroniku, kućne aparate i automobile, no neki od njih posao su pronašli i na neobičnijim mjestima.
Konobar
| IME: Makr Shakr 3.0 | PROIZVOĐAČ: Makr Shakr | CIJENA: 115.000 dolara | PROSJEČNA PLAĆA LJUDSKOG KONOBARA: 34.490 dolara |
Kuhar
| IME: Flippy | PROIZVOĐAČ: Miso Robotics | CIJENA: 48.000 dolara godišnje | PROSJEČNA PLAĆA LJUDSKOG KUHARA: 31.000 dolara |
Svećenik (za sprovode)
| IME: Pepper | PROIZVOĐAČ: SoftBank Robotics | CIJENA: 442 dolara | PROSJEČNA PLAĆA LJUDSKOG SVEĆENIKA: Do 2.000 dolara |
Čuvar
| IME: Knightscope K5 | PROIZVOĐAČ: Knightscope | CIJENA: <9 dolara/sat | PROSJEČNA PLAĆA LJUDSKOG ČUVARA 16 dolara/sat |
Tržište rada u građevini već jako dugo se muči s privlačenjem radnika. Godine 2022. bilo je najviše oglasa za posao u građevini u čak 23 godine, otkad udruga Associated Builders and Contractors (ABC) vodi statistiku. I troškovi rastu: plaće u građevini između 2012. i 2022. godine u SAD-u su porasle za 34 posto, dok su cijene materijala porasle za gotovo 40 posto od početka 2020. godine. Fish je uvjeren kako su roboti ključni za rješavanje problema nestašice radnika i smanjenje troškova. Dovođenje robota na lokacije nije jednostavno: oni će privući pažnju regulatora, skepsu klijenata, financijske pritiske i otpor ljudskih radnika. No Fish inzistira kako je to nužno, bez obzira na prepreke.
Druga polovica jednadžbe su podaci. Fish kaže kako Suffolk već sada ima vlastiti “specijalni recept”, nakon deset godina ulaganja u analitiku. Tvrtka ga koristi za praćenje napretka i upravljanje troškovima na nekih stotinjak aktivnih građevinskih zemljišta. Kako bi još pojačali taj recept, u Suffolku svoju zaradu ponovno ulažu u nove tehnologije i proizvode koje razvijaju pod Suffolk Technologiesom, osnovanim 2019. godine. Fish je jedan proizvod (softver za procjenu troškova Ediphi) razvio u posebnu kompaniju, a planira to učiniti i s još jednim alatom (imena Edge, za planiranje na lokaciji) ove godine.
Istovremeno, Fish razvija i veliki portfelj startupova povezanih s građevinskim sektorom. Od svog osnivanja, Suffolk Technologies uložio je preko 50 milijuna dolara u više 50 tvrtki među kojima su i Rugged Robotics (proizvođač gorespomenutih minijaturnih tenkova), Canvas (robot koji ubrzava instalaciju suhozida), Augmenta (alat generativne umjetne inteligencije koji skicira dizajn zgrade) i, najvažniji, OpenSpace. Taj AI startup pretvara videosnemke u virtualna gradilišta koja se mogu istraživati na daljinu, a nedavno mu je vrijednost procijenjena na oko 900 milijuna dolara.
Oko pola kompanija u portfelju Suffolka sudjelovalo je u godišnjem šestotjednom akceleratorskom programu tvrtke. Prošlog ljeta tvrtka je prikupila 85 milijuna dolara od vanjskih investitora, plus još 25 milijuna od samog Fisha, kako bi financirali još startupova i ponovno investirali u one koji najviše obećavaju.
To je simbiotski odnos. Kompanije iz portfelja imaju priliku eksperimentirati na gradilištima Suffolka i razvijati odnose s podizvođačima, a Suffolk dobiva udio i uvide u najnovije razvoje tehnologije u građevini. “Želimo biti začetnik razgovora o tome kako se mijenja svijet građevine,” kaže Fish.
To je pametno, jer se sektor trenutno nalazi u prijelomnom trenutku. Eksplozija rada na daljinu stvorila je velike probleme tradicionalnim komercijalnim nekretninama, osakativši potražnju za uredskim zgradama u centrima gradova koje su prije pandemije bile glavni biznis za Suffolk. “Komercijalni sektor trenutno je okrenut naglavce,” kaže Fish. “Nitko više ne gradi uredske zgrade.”
Kako bi nadoknadili praznine izazvane ovim usporavanjem, Suffolk se okrenuo drugim projektima poput podatkovnih centara, zračnih luka, bolnica i postrojenja za medicinska istraživanja, kasina i vladinih projekata. Fish se nada kako njegova tehnologija može pomoći Suffolku sastaviti jeftinije ponude za projekte koji mogu biti dovršeni ranije s manje prekoračenja rokova.
Fish je odrastao u ovom biznisu. Njegov pokojni otac, Edward Fish, vodio je tvrtku Peabody Construction, izgrađenu na temeljima lokalnog biznisa kojeg je 1891. godine pokrenuo Edwardov djed. Kao tinejdžer, Fish i njegov brat Ted pratili su svog oca u posjetima građevinskim zemljištima i učili obiteljski zanat. “Želio je da budemo radnici i učimo iz temelja,” prisjeća se Fish. “Moj tata uvijek je naglašavao vrijednost novca. To mi je urezano u mozak.”
Fish pati od disleksije i zbog toga se mučio u školi, ali bio je odličan sportaš i igrao je američki nogomet na sveučilištu Bowdoin, gdje je diplomirao politologiju. Početkom 80-ih vratio se u obiteljski biznis, a to je bilo pravo vrijeme. Tvrtka Peabody zapošljavala je isključivo radnike koji su bili u sindikatima i pritisak su joj stvarali izvođači koji su zapošljavali slabije plaćene nesindikalne radnike. Fish stariji zato je osnovao Suffolk, odvojenu kompaniju koja je zapošljavala nesindikalne radnike, a svog sina je postavio da vodi kompaniju. Kako je Suffolk rastao, počeo je biti konkurencija Peabodyju kojeg je vodio Ted. “Moj otac nas je natjerao da se neko vrijeme nadmećemo,” kaže Ted Fish. Ted i John danas su bliski, iako se Ted prisjeća kako je John bio “žestoki suparnik” dok su se borili za projekte. “Ne želite da vam on bude suparnik,” kaže. Peabody Construction ugašen je 2007. godine, a Ted sada upravlja građevinskom tvrtkom imena Roundhill.
John Fish devedesetih je osvojio ključnog klijenta: magnata staračkih domova Abea Gosmana koji je u to vrijeme bio na Forbesovom popisu najbogatijih 400 ljudi u Americi. Njegovo bogatstvo iznosilo je gotovo 500 milijuna dolara 1996. godine (danas je to gotovo milijarda dolara). “On me zbilja uzeo pod okrilje” prisjeća se Fish, koji je s vremenom za Gosmana izgradio preko 100 staračkih domova i centara. Mnogi od njih bili su u Kaliforniji i na Floridi, što je Suffolku pomoglo da raste na nacionalnoj razini i otvori nove urede u Los Angelesu i Miamiju.
Onda je došla 2008. godina.
“Izgubili smo preko 50 posto biznisa u roku od četiri sata,” kaže on. “Stizali su mi pozivi, jedan za drugim: ‘Posao se neće nastaviti, skinite radnike s projekta.'” Krah je bio “jasan poziv da se moramo trgnuti. Morali smo osmisliti mnogo jasnije prijedloge vrijednosti od svojih konkurenata.”
Počeo je prikupljati informacije na gradilištima kako bi bolje mjerio efikasnost, zaštitu na radu i troškove. Jit Kee Chin, koja ima doktorat iz fizike s MIT-ja, a radila je i u McKinseyu, Suffolku se pridružila 2017. kako bi pokušala razmrsiti sve te silne podatke – i vidjeti kako ih iskoristiti. “Bila sam prvi direktorica za podatke u građevini, barem koliko ja znam,” kaže ona.
Sada su sve te brojke smještene na upravljačku ploču koja u stvarnom vremenu prati aktivna gradilišta tvrtke. Na gradilištu kao što je South Station Tower, nadzornik unosi podatke u tablete i prati operativne metrike, kao i one za budžet, raspored i zaštitu. “Možemo vidjeti probleme prije nego do njih i dođe,” kaže Kelsey Gauger, koji nadgleda 17-člani tim u centru u Roxburyju koji pomalo podsjeća na nešto iz CIA-e. “Možemo poslati resurse, preplaviti projekt i dati im podršku.”
Što je sljedeće? Još mnogo robota. Fish planira uložiti milijune dolara u centar za robotiku Suffolka, koji s izgradnjom kreće ovog proljeća u Roxburyju. Postrojenje će biti igraonica za kompanije Suffolkovog portfelja i lokacija za razvoj vlastite tehnologije. “Netko se dosjeti rješenja, mi ga možemo isprobati tamo i onda ga prenijeti na gradilišta,” objašnjava on.
Dok na gradilištu South Station Towera ljudski radnik pažljivo navigira kranom, Fish opušteno razmišlja o budućnosti u kojoj će strojevi zamijeniti barem dio radnika. “Negdje se mora popustiti,” kaže on. “Mora se postići veća efikasnost.”
Autor originalnog članka: John Hyatt, Forbes
Link: This Boston Billionaire Is Building An Army Of Robot Construction Workers
(Prevela: Nataša Belančić)
