Je li 10 centi dovoljno da građani izaberu GPZO? Ili je to referendum za ili protiv gradske vlasti?
HERA je za javnu uslugu odredila cijenu od 52,2 eura po megavatsatu za tarfini model TM2, a GPZO nudi za isti tarifni model 52,1 eura po megavatsatu. To je iznos bez PDV-a, ali i bez državne subvencije. Zagrepčani, međutim, na osnovu toga mogu odlučiti žele li za uštedu od par eura godišnje ostati kod GPZO-a u tržišnoj usluzi, ili u javnoj usluzi kod Međimurje-plina
Kao što su zagrebačke vlasti, odnosno Gradska plinara Zagreb-Opskrba (GPZO) ranije najavljivali, tržišna cijena opskrbe plinom od 1. listopada za kućanstva u Zagrebu, Velikoj Gorici i Zaprešiću je niža od od one koju će, prema odluci Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), na istom području nuditi Međimurje-plin kao opskrbljivač u javnoj usluzi.
Radi se o razlici koja će se na računima za plin vidjeti kao “nekoliko eura na razini godine”, kako je na konferenciji za novinare u ponedjeljak rekao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Što znači 10 centi po megavatsatu
Konkretno, HERA je za javnu uslugu odredila cijenu od 52,20 eura po megavatsatu (odnosno 0,0522 eura po kilovatsatu za tarfini model TM2), a GPZO nudi za isti tarifni model 52,10 eura po megavatsatu (0,0521 eura po kilovatsatu). To je iznos bez PDV-a, koji za plin iznosi 5 posto, ali i iznos bez državne subvencije.
Koliko će Vlada odlučiti ove zime subvencionirati plin, to je još uvijek nepoznanica, pa spomenuti iznosi nisu i konačne cijene po kojima ćemo doista plaćati plin od 1. listopada. No, koliko god iznosila državna subvencija, ona bi se trebala jednako primijeniti na cijenu koju će u javnoj usluzi građanima Zagreba, Velike Gorice i Zaprešića nuditi Međimurje plin, a u tržišnoj GPZO, pa se dvije ponude mogu uspoređivati.
Pitanje je stoga je li razlika od 10 centi po megavatsatu dovoljna da se građani odluče da umjesto javne usluge izaberu tržišnu i na taj način ostanu korisnici GPZO-a (koji je trenutno još uvijek javni opskrbljivač, ali u listopadu tu ulogu od njega preuzima Međimurje-plin)? Je li to zapravo svojevrsni “referendum” o podršci gradskoj tvrtki, ili aktualnoj gradskoj vlasti?
Odgovor, očito, neće trebati dugo čekati. Ponuda GPZO-a kućanstvima će, kako je objavio Tomašević, vrijediti do 23. rujna, a nakon toga se sastavlja popis korisnika koji će ostati u javnoj usluzi i taj se pospis šalje Međimurje-plinu.
Ponuda do 23. rujna
Dakle, tko na zagrebačkom području do 23. rujna ne potpiše zahtjev za promjenu (s javne usluge GPZO-a na tržišnu uslugu GPZO-a) i k tome s tom tvrtkom iz sastava Zagrebačkog holdinga potpiše ugovor o opskrbi, automatski će prijeći “u ruke” Međimurje-plina.
Ta čakovečka tvrtka je, podsjetimo, proljetos pobijedila na natječaju za opskrbljivača u javnoj usluzi koji je raspisala HERA, a to se počinje primjenjivati od 1. listopada na području Zagreba, Velike Gorice i Zaprešića i tada će nuditi korisnicima svoje ugovore. GPZO je pak prinuđen ići u tržišnu utakmicu i nada se da će privući dovoljan broj korisnika sa cijenom plina nižom par eura godišnje.
Pitate se kako sad GPZO može ponuditi nižu cijenu, a proljetos su izgubili na natječaju? (Svoju maržu su pritom ostavili istu jer, kako je rekao Tomašević, njeno spuštanje bi vodilo tvrtku u minus.) Objašnjenje je da su uspjeli u međuvremenu na tržištu nabaviti plin po povoljnijoj cijeni.
Ima li tu ipak rizika za građane koji se odluče na “dobri stari” GPZO?
Tomašević je izjavio da će u tržišnoj usluzi ista cijena vrijediti do 1. listopada iduće godine (za one koji do 23. rujna prihvate ponudu), kao i da GPZO “ne može ne pružati uslugu opskrbe”. Prevedeno, cijena u ugovorima nije predviđena kao promjenjiva, pa tu ne može biti nikakvog iznenađenja u smislu poskupljenja (a očito ni pojeftinjenja, dođe li kojim slučajem do smanjenja nabavne cijene plina na europskom tržištu).
Velika nepoznanica
Što se tiče sigurnosti pružanja usluge, odnosno stabilnosti poslovanja GPZO-a (nakon što je izgubio siguran posao javne usluge), kao i količina nabavljenog plina, o tome detalji nisu u ponedjeljak iznošeni, osim da se “u ovom trenutku ne razmatraju otkazi” i da “GPZO ne može uskratiti isporuku plina”. Naravno, velika je nepoznanica – koliko će kućanstava pristati na ostanak kod GPZO-a – dio je poslovnog rizika koji su preuzeli, ali očito smatraju da mogu uspjeti. Ponude šalju, kažu, na sve korisnike osim onih koji su im ostali dužni i onih koji troše simbolično (prazni stanovi).
Naravno, ni čakovečka javna tvrtka Međimurje-plin nema trenutno jasnu sliku o tome koliko će krajnjih kupaca imati u javnoj usluzi sada kad preuzima zagrebačko područje. Kad smo ih pitali o nabavljenim količinama plina, odgovorili su nam početkom kolovoza da su „potrebne količine plina osigurali, odnosno ugovorili s dobavljačima plina, uz 20 posto odstupanja na godišnjoj razini za određeni dio količina, čemu treba dodati i skladišne kapacitete, odnosno količine plina koje imamo osigurane u skladištu“.
U obje tvrtke je, stoga, zagrebački teren sada označen kao upitnik.
Recimo na koncu i to da ukoliko bi se nekim neočekivanim lošim spletom okolnosti dogodilo da tvrtke na tržištu ne bi mogle opskrbljivati kupce plinom (te su situacije propisane Zakonom o tržištu plina), mora postojati zajamčeni ospkrbljivač. Doduše, na natječaj koji je ljetos raspisala HERA za razdoblje do 1. listopada 2024. do 30. rujna 2027. godine nije se nitko javio, ali ona će nekoga ipak morati odrediti. Od ožujka 2022. godine do kraja rujna ove godine je zajamčeni opskrbljivač HEP-PLIN.
