O gradnji najveće solarne elektrane u Hrvatskoj i stihiji u sektoru govori direktor Acciona Energije
Kako idu pripreme za početak gradnje najveće sunčane elektrane u Hrvatskoj snage 150 megavata, SE Promina, te što se zbiva u hrvatskom sektoru elektroenergetike, u kojem kaže da se “sve događa stihijski”, za FORBES Hrvatska govori Aljoša Pleić, direktor Acciona energija global Croatia, podružnice goleme španjolske tvrtke koja po Europi gradi solarne i vjetroelektrane, te zamjenik predsjednika Udruženja obnovljivih izvora energije pri HGK
Podružnica španjolske kompanije Acciona Energia u Hrvatskoj će potkraj godine početi u dalmatinskom zaleđu u Šibensko-kninskoj županiji graditi najveću solarnu elektranu u Hrvatskoj, što je investicija veća od 100 milijuna eura. Istodobno, završit će gradnju dviju vjetroelektrana, VE Opor i VE Boraja II, te će biti spojene na mrežu. O tome kako izgleda ulazak u finiš operacije goleme solarne elektrane, ali i o ključnim zbivanjima i problemima u sektoru obnovljivaca u Hrvatskoj, razgovarali smo s Aljošom Pleićem, direktorom podružnice španjolske Accione, koji je ujedno i zamjenik predsjednika Udruženja obnovljivih izvora energije pri HGK.
U kojoj je fazi projekt Solarne elektrane Promina?
-Dobili smo lokacijsku dozvolu i trebamo predati zahtjev za građevinsku, a plan je da u zadnjem kvartalu ove godine počnemo s radovima i sve završimo u 2027. godini, uključujući i 400 kilovoltnu trafostanicu. SE Promina snage 150 megavata je najveći projekt takve vrste u ovom dijelu Europe, ne samo u Hrvatskoj. HEP upravo kreće s izgradnjom upola manje sunčane elektrane, a trenutno je to u Hrvatskoj najveći projekt solarne elektrane, pri čemu oni ne moraju graditi novu trafostanicu nego se spajaju na postojeću, od Vjetroelektrane Korlat.
Trafostanica nam je – najveća koja se gradi u Hrvatskoj nakon skoro 40 godina – značajan dio cijelog zahvata, za što je trebalo provesti postupak procjene utjecaja na okoliš i ishoditi rješenje o prihvatljivosti za okoliš te sve potrebne dozvole i suglasnosti operatera prijenosnog sustava, HOPS-a.
Gradit ćete na državnom zemljištu. Jeste li već potpisali ugovor o služnosti i pravu građenja te na koliko godina će vrijediti?
-Upravo pripremamo zahtjev prema Ministarstvu poljoprivrede. Vrijedit će tako dugo dok će projekt, odnosno elektrana raditi. Projekt se predviđa na 30 godina, a onda će se donijeti odluka o daljnjem radu ili ‘re-poweringu’.
Znači SE Promina bi trebala biti u funkciji 30 godina?
-Računa se da u tom razdoblju ne bi trebale biti potrebne nikakve značajne izmjene, tipa da se moraju promijeniti svi paneli ili inverteri. Mora se elektranu održavati, ali 30-ak godina je predviđen njen životni vijek.
Nedavno je kod Obrovca, kako se čini zbog snažne bure, nastradala jedna solarna elektrana, paneli su porazbacani i potrgani. Bilo je i slučajeva da su razbijeni od tuče. Koliki je rizik da vam se tako nešto dogodi? Kako stvari stoje s osiguranjem?
-Bilo bi suludo ne osigurati se, a osiguranja propisuju određene uvjete. To je sastavni dio troška projekta. Kod solarne elektrane kod Obrovca se iz snimki objavljenih u medijima vidi da nije bila iščupana ili iskrivljena konstrukcija nego paneli, pa su možda bili neadekvatno pričvršćeni. Mi na Promini već pet godina imamo mjernu meteo-stanicu i znamo kakve vjetrove i vremenske uvjete tamo imamo te će sukladno tome elektrana biti i projektirana. Mjereni su svi atmosferski uvjeti, od temperature preko količine kiše, sunca, refleksije do vjetra, to je danas standard. Jer, ako za tako veliki projekt, koji će proizvoditi preko 300 gigavatsati električne energije godišnje, imate gubitak ili povećanje proizvodnje od 1-2 posto zbog tih uvjeta na terenu, to znači puno. Na Promini, u dalmatinskom zaleđu, uvjeti su idealni. Naravno, uvijek ima vjetra, ali i dobro je da ga ima jer ujedno hladi panele.
Jeste li ih već nabavili? Čiji su?
-Još ne, ali bit će to neki od vodećih svjetskih proizvođača, a to su Kinezi. Oni drže 95 posto tržišta. Europski proizvođači uglavnom ne rade za ovako velike projekte, za solarna polja s panelima koji imaju površinu od 2,5 četvorna metra. Sada krećemo u proces ugovaranja opreme i izvođača. Takav projekt još nitko u Hrvatskoj nije radio, a mi želimo angažirati u njemu što više domaćih tvrtki na svim radovima. Interesa ima dosta.
Jeste li uz solarnu elektranu planirali i bateriju?
-Da, ali nakon što završimo elektranu i trafostanicu. U Hrvatskoj sada nije spojena na elektroenergetsku mrežu niti jedna velika baterija, a tek za godinu ili dvije će se kod nas značajno razviti tzv. tržište pomoćnih usluga. Sukladno tome ćemo i odrediti dimenziju baterije, budući da će ona prvenstveno služiti elektroenergetskoj mreži. Razmišljamo o stotinjak megavatsati baterije, a prostor i odobrenja za nju postoje. Bit će odmah do trafostanice, blizu velikog prijenosnog kapaciteta mreže koja će ju puniti viškovima električne energije i uzimati energiju iz nje po potrebi. No, oko baterija trenutno imamo problem s regulativom, ne može ih se tek tako izgraditi i priključiti, pa uskoro idu u javnu raspravu zakonske izmjene o obnovljivim izvorima energije koje će to riješiti.
Kakva su vam iskustva s novom garniturom u Ministarstvu gospodarstva vezano za energetiku? Što možete reći o potezima ministra Ante Šušnjara i što bi trebalo slijediti?
-Iskustva su iznimno pozitivna, no problem je s onim što je ta ekipa naslijedila. Napokon je, nakon što se to čekalo dvije godine, otvoren natječaj za popunjavanje mjesta u Upravnom vijeću Hrvatske energetske regulatorne agencije, HERA-e, i to je najvažniji potez koji je ministar mogao povući. A što se stanja u sektoru električne energije tiče i kako dalje, mogu reći da je do sada izdano toliko energetskih odobrenja za projekte da se oni ne mogu tek tako priključiti na mrežu. Hrvatska nije velika zemlja, a mi imamo par tisuća megavata u projektima koji čekaju da budu provedeni. To nije realno. Mislim da je tu napravljena greška; već je odobreno više projekata nego što se strateški očekuje da će ih biti do 2030. godine, prema Nacionalnom klimatskom planu.
Je li to razlog što je norveški Statkraft, a prije i francuski Neoen odustao od Hrvatske?
– Ne ulazeći u dubinu i razloge najave odlaska i prodaje portfolia, a Statkraft nije jedini, rečeno je kako je neizvjesnost i nesigurnost sigurno vodeći razlog za odluke o napuštanju Hrvatske. Bojim se da će ovakvih primjera biti još, a to nije dobra poruka ne samo sektoru već cijelom gospodarstvu i općenito investitorima u Hrvatskoj.
Najviše se priča o tome da brojni projekti čekaju da HERA donese odluku o naknadi za priključak na mrežu.
-Investitori čekaju ugovore o priključku na mrežu, a HERA prije toga treba donijeti odluku o iznosu naknade. HERA pak nema ljude i odluka o iznosu naknade se tako čeka već skoro tri godine, ili 900 dana. Na ovo smo kao Udruženje obnovljivih izvora energije pri HGK upozoravali više puta u zadnje dvije godine i kroz Stajališta, odnosno Position Paper za OIE. Što je prolazilo više vremena, gomilalo se više projekata. No, nije problem samo u naknadi. HOPS mora optimizirati mrežu za sve te silne projekte s energetskim odobrenjima. Od 1. do 15. svibnja im je došlo skoro 2700 megavata zahtjeva za novi priključak, te je HOPS sada zaustavio sve daljnje aktivnosti na tim zahtjevima dok HERA ne donese naknadu.
Pazite, HOPS mora razraditi kako će se i gdje svi ti projekti priključiti na elektroenergetsku mrežu, nije energetika za velike projekte zezancija. Sve to i košta, netko razvoj merže mora platiti. Kako? To je stvar političke odluke. Dio moraju platiti proizvođači, dio država, putem EU fondova ili kako već, a dio moraju i potrošači kroz mrežarinu.
Što se projekata na čekanju tiče, treba imati na umu da im se energetska odobrenja izdaju na određeni rok, pet ili sedam godina, a nekima je već prošlo i tri godine otkako su ih ishodili. Neki su se već praktički trebali početi graditi, a oni još nemaju niti naknadu za priključak i riješenu prihvatljivost za okoliš, što su ključni uvjeti za izgradnju. Tek temeljem nje bi mogli potpisati ugovor o priključenju s HEP-om ili HOPS-om, a onda ići u ishođenje ostalih dozvola.
I što sada slijedi? Što će se graditi?
– Gradit će oni projekti koji su već prije dobili dozvole, a ovi što čekaju će vjerojatno i dalje biti u zastoju dok se ne vidi kolika će biti naknada i kako će to utjecat na dinamiku. Neki će tada odustati, nekima će energetska odobrenja i isteći, a za njihovo izdavanje su investitori platili operateru tržišta energije, HROTE-u, desetke milijuna eura.
S druge strane, treba znati da se tu ukupno radi o većem kapacitetu projekata nego što Hrvatskoj treba. Zar bi to sve trebalo izgraditi? Za koga, tko će to trošiti? Dobar dio domaćih tvrtki je već izgradio svoje solarne elektrane i tako optimizirao potrošnju. Imamo i ograničene prekogranične kapacitete, ne možemo samo reći: sve ćemo to prodati npr. Italiji. Kad bi se svi ti projekti i izgradili, mreža bi ih morala isključivati jer bi bilo previše proizvodnje, a to je onda problem.
Glavna je poruka oko svega da se u energetici mora strateški planirati, za što je odgovorno Ministarstvo gospodarstva, a do sada mi nismo imali strateško planiranje, pogotovo ne u elektroenergetici. Sve se događa stihijski.
Moglo bi se reći da je to posljedica učestalog mijenjanja ministara, a mnogo toga u sektoru na neki način je bilo u rukama državnog tajnika za energetiku, tada Ive Milatića?
-Sigurno da je. Pa promijenila su se četiri ministra gospodarstva u zadnje tri tri godine.
| Koji još zadatak čeka kompletirani sastav HERA-e? -Treba prihvatiti 10-godišnji plan razvoja HEP-a i HOPS-a. No, pitanje je kako mogu napraviti plan razvoja mreže i ulagati u skladu s njime kad ne znaju koji od projekata ide dalje, odnosno koji će se spajati na mrežu? To je zakon spojenih posuda. |
Ima li sada projekata koji se kvalificiraju za sustav poticaja proizvodnje električne energije koji HROTE može nuditi kroz tržišnu premiju? Bila su samo dva natječaja, a na onom prošlog ljeta je vaša SE Promina bila među devet dobitnika.
-Nema dovoljno spremnih projekata. HROTE je prije tri godine dobio 800 milijuna eura odobrenog programa EU-a za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije tržišnom premijom, ali projekt se može prijaviti samo ako ima energetsko odobrenje i ugovor o priključenju. Dakle, HROTE ima program, može provoditi natječaje, ali nema za koga. Od predviđenih 2000 megavata oni su u dva natječaja do sada ugovorili oko 500 megavata, pri čemu je SE Promina ugovorila 150 megavata.
Problem je uvijek isti: u zakonu je dio o natječajima bio napisan za organski rast, dakle za situaciju u kojoj svake godine imate po par stotina megavata projekata koji traže energetsko odobrenje, a onda HROTE raspiše natječaj za tržišnu premiju gdje oni međusobno konkuriraju ponuđenom cijenom za električnu energiju koju će proizvoditi. Da je tako bilo iz godine u godinu, da smo imali postepeni organski rast, mi bi sada imali predviđenih 2000 megavata u planu za izgradnju. Umjesto toga, imamo nagomilano na tisuće megavata projekata s energetskim odobrenjem koji čekaju i onima koji niti ne mogu dobiti energetsko odobrenje
A Hrvatska istodobno i dalje uvozi električnu energiju.
-Problem je tu struktura proizvodnje i potrošnje električne energije, pa se zna dogoditi da izvozimo jeftino, a uvozimo skupo. Energija ima svoj financijski tok i svoj konvencionalni tok. Mi nemamo u državi one koji bi ‘pojeli’ tu energiju kad je imamo viška i kad je jeftina proizvodnja, pa smo je tada prisiljeni izvesti. S druge strane, uvozimo je kada nam najviše fali, u ljetnoj špici. Tada najviše trošimo. Izgradili smo puno kapaciteta u vjetroelektranama, ali ne i u solarnim elektranama, što je trebalo ići paralelno, pa ljeti onda nema dovoljno električne energije, pogotovo ako je hidrološka situacija loša za proizvodnju u hidroelektranama.
Rekao bih to ovako: loše je kad vidite da smo nešto više električne energije uvezli nego izvezli, ali još je gore kad vidite da smo uvezli nekoliko puta skuplje nego što smo izvezli. U konačnici su financije problem.
Kako izgleda struktura elektroenergetskog sustava u Hrvatskoj sada?
-Podaci HOPS-a nam kažu da je ukupno proizvodnih kapaciteta u pogonu 6244 megavata, od čega na fosilna goriva (plin i ugljen) 2200 megavata, otprilike toliko su i hidroelektrane, vjetar je 1190 megavata, a sunce 475 megavata. Ostalo je biomasa, bioplin i geotermalna energija. Lani se očekivalo, kako je objavio HOPS, dodatnih 400 megavata solara. Ukupno, dakle, oko 2000 megavata vjetra i solara.
