Odlazak ministra koji će ostati zapamćen jer je spomenuo „predatore“, a onda – zašutio
Davor Filipović odlazi s mjesta ministra i vraća se na Ekonomski fakultet uz tvrdnje da nije znao što je radio njegov savjetnik Jurica Lovrinčević, i smatra da je puno toga učinio časno i na ponos hrvatskog naroda, no njegov slučaj otvara mnoga pitanja na koja (još) nismo dobili odgovore iz Vlade
„Štitit ću građane od predatora kojima je Hrvatska bankomat“, rečenica je po kojoj će se vjerojatno najdulje pamtiti mandat prilično kratkotrajnog ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića. Spomenuo je „predatore“ nakon prilično dugotrajnih manevara oko ulaska turskog investitora Yildirim i pregovora oko nove metodologije za izračun cijene plina koju je tada pripremala HERA. Najavljenom modelu usprotivio se najveći hrvatskih dobavljač plina, PPD u vlasništvu Pavla Vujnovca, jer su smatrali da bi država trebala obeštećivati dobavljače plina kojima bi zbog te metodologije nastala šteta; a i u slučaju Petrokemija jedna je od zainteresiranih strana bila tvrtka PPD, kao suvlasnik Terra mineralna gnojiva (tvrtke koja je bila većinski vlasnik Petrokemije), a ujedno i njen dobavljač plina, te se iste sekunde počelo potezati po medijima pitanje: je li „predator“ iz Filipovićevog nastupa Pavao Vujnovac?
Davor Filipović se nakon toga povukao, redovno bi se u javnim nastupima izvlačio kad bi novinari tražili pojašnjenje tko je predator, a on bi ponavljao da „je sve rekao“. Iako nikada nije ništa eksplicite rekao, od tog trenutka bilo je jasno da se otvorila fronta između jakog, do tada nedodirljivog, energetskog lobija Pavla Vujnovca i ministra gospodarstva i održivog razvoja, koji je, po svemu sudeći pokušavao „ovladati“ resorom koji mu je dodijeljen, uvesti reda ili nešto transparentnije standarde. Poznato je da je njegovo Ministarstvo zagovaralo obeštećenje dobavljačima plina jedino ako pokažu račune, po tzv. slovenskom modelu, odnosno, da se dokumentira po kojoj je cijeni plin nabavljen ako se traži obeštećenje.
A onda je buknula afera Plin za cent: saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot je javno iznio tvrdnje da se pod kapom HEP-a gomila plin, a potom prodaje vrlo jeftino najjačim privatnim dobavljačima. Ubrzo se saznalo da je u lipnju 63 posto tog vrlo jeftinog plina kupio PPD, a na javnoj sceni se odvijala borba između tadašnjeg šefa HEP-a Frane Barbarića i ministra gospodarstva Davora Filipovića o tome tko je za to znao, tko je prešućivao, je li netko nekoga trebao alarmirati itd. Vrhunac borbe odvijao se pred saborskim Odborom za gospodarstvo, gdje su potvrđene sve ranije iznesene sumnje o gomilanju jeftinog plina u HEP-u, povoljnoj prodaji i – prouzročenoj financijskoj šteti za HEP – ali nitko do sada za taj slučaj nije odgovarao, samo su počeli izvidi DORH-a. Zbog Plina za cent nije pao Frane Barbarić, ali niti Filipović.
Smijenjen brže nego što je Horvat natjeran na ostavku
Premijer inzistira da ga smjenjuje zbog zapovjedne odgovornosti jer je njegov savjetnik Jurica Lovrinčević – sudeći po navodima tjednika Nacional i snimkama njegovih razgovora s novinarom Mreža TV – isplaćivao enormne iznose novca toj lokalnoj televiziji, a onda je i tražio da se dio tog novca „dislocira“. Lovrinčević u svom šturom pisanom priopćenju daje naslutiti da će se braniti da nije bilo za njega, a za koga je bilo – valjda će utvrditi istraga.
No, ono što je ostalo bjelodano, a i sam je premijer potvrdio – iz Ministarstva i dijela državnih institucija koje su vezane za Ministarstvo, Jurica Lovrinčević je bez ikakvih prepreka „sređivao“ uplate Mreži TV, a spominju se i dogovori s drugim medijima za promociju, odnosno, sređivanje „bolje slike“ o ministru Filipoviću. Večernji list je nakon Nacionala objavio još neke screenshotove prepiske novinara Mreža TV s Mostovim Nikolom Grmojom, iz kojih proizlazi da je novinar ono što bi saznao od Lovrinčevića dalje slao Grmoji, a za premijera je to, sudeći prema njegovom istupu, bila kap koja je prelila čašu.
Činjenica da je, možda, savjetnik jednog njegovog ministra, slao informacije jednom novinaru, a on potom oporbi, i to upravo Mostu, njegovim „crnim neprijateljima“ – za premijera je bilo presudno da se odluči na rekordno brzu smjenu Davora Filipovića.
Ako bismo mjerili u satima, Filipovića je brže smijenio nakon objave u novinama nego što je smijenio ministra Darka Horvata kojeg su uhitili i odvezli u pritvor. Zapravo, uhićenom Horvatu se dopustilo da sam podnese ostavku, a Filipovića je „dekapitirao“ premijer osobno.
Ali ako pogledamo malo dublje, evidentno je da nam je slučaj smjene ministra Davora Filipovića, ministra koji je prvo objavio „lov“ na predatore, a onda se suzdržano povukao, otkrila mnogo toga i o funkcioniranju Vlade i stranke na vlasti, ali i da nam je premijer Andrej Plenković propustio odgovoriti na mnoga pitanja koja se nameću.
Slučaj zastrašujućeg modela plaćanja Mreže TV sada već bivšeg savjetnika ministra, Jurice Lovrinčevića, ali i spominjanja drugih medija – u kojima će on platiti glancanje slike ministra Davora Filipovića, a dio novca isplaćenog iz „bankomata“ koji je u ovom slučaju on kontrolirao, nesumnjivo otvara i pitanje je li to praksa koja već duže vrijeme traje uhodanim stazama, pa je savjetnik Lovrinčević pokušao samo kopirati neke druge koji to već čine. Javna je tajna da je poduzetnik kojeg se najviše sumnjičilo da je on „predator“ iz Filipovićeva nastupa kroz brojne tvrtke koje kontrolira jedan od najvećih oglašivača na hrvatskoj medijskoj sceni. Što ako njegovi operativci i savjetnici isto tako nazivaju medije, marginalne ali i one koje se još smatra uglednima, i naručuju tekstove ili glancanje imidža – ali ih nitko nije uspio snimiti? Ili se to smatra normalnim i prihvatljivim jer se radi o privatnim kompanijama? No, što ako se tako doprinosi iskrivljavanju slike u medijima i proizvode manipulativni medijski sadržaji koji značajno utječu na javno mnijenje u Hrvatskoj?
A što ako se i u drugim ministarstvima radi slično?
Osim toga, što ako se i iz drugih ministarstava tako naručuju medijske operacije? A tu je i pitanje kako je moguće da jedan savjetnik može upravljati tako velikim iznosima javnog novca. Je li moguće da to nitko „iznad“ nije morao potpisati, da se to nikome nije trebalo obrazlagati? Da je to samo tako prolazilo pod normalno? Davor Filipović je na press konferenciji nakon smjene rekao da je „možda“ morao znati, da je možda nešto propustio, ali neovisno o tome zvuči nevjerojatno da jedan savjetnik u bilo kojem ministarstvu može tako raspolagati „lovom“ – kako je rečeno u snimci koju je objavio Nacional.
Činjenica je da DORH preuzima slučaj Lovrinčević i Mreža TV, ali nije li i premijer Andrej Plenković mogao i trebao naručiti analizu kako se u Vladi, svim ministarstvima i državnim tvrtkama, raspolaže novcem koji se, evidentno, slijeva u odabrane medije? Ili postoje nevjerojatni kanali kojima se to može neometano odvijati.
Novinarske udruge i svi kojima je stalo do borbe protiv korijena korupcije u Hrvatskoj odavno propituju modele prelijevanja novca iz Vlade i vladinih institucija i razotkrivanje slučaja Mreža TV je prilika da cijela Vlada, ali i državne tvrtke – pa i HEP – počnu biti mnogo transparentniji oko prezentacije podataka o tome u koje medije i zašto uplaćuju enormne iznose.
Premijer Plenković sada se suočio s dva vrlo bolna razotkrivanja. Saznalo se kako se pokušava javnim novcem upravljati dijelom medija, ali i sa činjenicom da jedan njegov ministar očito nije uspijevao s njime riješiti probleme koje je zapažao. A njegov je savjetnik odlučio tražiti alternativne puteve. Suočavan s napadima iz podzemlja i on je izgleda krenuo tražiti rješenja „podzemnim metodama“.
Premijer Plenković, međutim, propustio je odgovoriti i pojasniti je li on ikada razgovarao s Davorom Filipovićem o devijacijama na koje je on šifrirano pokušavao ukazivati. Je li mu dao povjerenje ili mu je rekao – pusti to Davore, nije to tvoj level. Po svemu sudeći, Filipović je bio i ostao odgurnut, a sada je i posve maknut, jer su, izgleda, “predatori” iz njegove priče mnogo jači i uspješniji igrači od njega samoga.
Filipović je na svojoj oproštajnoj press konferenciji nabrajao što se sve poboljšalo u njegovo vrijeme, ali neovisno o tome može se konstatirati: u energetici ostaje sve po starom. A njegov nasljednik sigurno neće krenuti putem sređivanja i povećanja transparentnosti koju je ambiciozno najavljivao Filipović nakon što je preuzeo resor.
