Petrinja Chicken Company: Prijetnja hrvatskom peradarstvu ili prilika za zapuštenu regiju?

Razgovarali smo s Andriijem Matiukhom, vlasnikom FavBet grupe – hrvatskoj javnosti poznate po biznisu s kladionicama, i njegovim menadžerskim timom, o ambicioznom projektu izgradnje farmi pilića u Sisačko-moslavačkoj županiji, imamo i odgovore iz županije i općine Lekenik o očekivanjima oko investicije, a od Dražena Čurila iz Poljoprivredne komore Hrvatske saznali smo zašto on smatra da će ova investicija prouzročiti ozbiljne štete hrvatskom peradarstvu

Sisačko-moslavačka županija još uvijek se oporavlja od potresa koji je devastirao Petrinju, Glinu i druge gradove i sela u Baniji. No, dok i dalje čeka završetak obnove oštećenih i porušenih kuća i povratak normalnog života, skoro tri godine od potresa, ova županija trebala bi uskoro dobiti ozbiljan ekonomski stimulans. Dogodine bi, naime, trebala početi izgradnja velike farme pilića, najveće u Hrvatskoj i jedne od najmodernijih u Europi, s inovativnim dizajnom koji maksimizira efikasnost i minimizira otpad. Proizvodit će, prema planu, više od 100 tisuća tona piletine godišnje i zapošljavati 3500 ljudi.

Hrvatska mi je dom, ovdje se osjećam kao kod kuće.

Andrii Matiukha

A iza ovog ambicioznog projekta stoji malo poznata tvrtka Petrinja Chicken Company (PCC), čiji vlasnik je ukrajinski poduzetnik Andrii Matiukha. Ovaj Ukrajinac s hrvatskom adresom najpoznatiji je javnosti kao vlasnik FavBet grupe koja drži istoimene online i fizičke kladionice, kao i nekoliko casina i automat-klubova u Hrvatskoj. PCC je tvrtka kćer njegovog Renaissance Capitala, krovne tvrtke koja je osnovana prošle godine i koja je registrirana za “djelatnosti holding-društva”, a koja ima i tvrtke kćeri Renaissance Bioenergy i Renaissance Real Estate.

Impresivna najava projekta bila nam je poticaj da na tu temu razgovaramo s Oleksiyem Shevchenkom, voditeljem projekta PCC, kao i sa samim vlasnikom, Matiukhom. Razgovoru je prisustvovao i Dmitry Ivanov, operativni direktor i član uprave.

“Sam živim u Hrvatskoj već šest i pol godina. Hrvatska mi je dom, ovdje se osjećam kao kod kuće”, obrazložio nam je ovaj ukrajinski poduzetnik zašto baš Hrvatska. “Još 2018. godine smo pokušali pronaći zemljište u drugim dijelovima Hrvatske. Tada nismo uspjeli, ali kasnije, kad je krenula korona, nastavili smo potragu. Onda se dogodio potres i odlučili smo da je Sisačko-moslavačka županija najbolje mjesto kako bi se podigla razina razvoja te županije”, kaže.

Centralna lokacija kod Lekenika

Unatoč imenu tvrtke, centralna lokacija za proizvodnju neće se nalaziti kod Petrinje, već kod Lekenika, mjesta u Sisačko-moslavačkoj županiji. No, ta će lokacija na 30 kilometara od Zagreba, predviđena za proizvodnju stočne hrane i preradu peradi, biti samo jedna u nizu diljem Sisačko-moslavačke županije, objasnio nam je Shevchenko. Otkupili su privatno građevinsko zemljište u poslovnoj zoni u općini Lekenik, koja im je pritom pružila potporu. Otkrio nam je da su prvobitno imali ponudu da otkupe državno zemljište u Petrinji, ali su se odlučili za privatno zbog veće brzine i jednostavnosti.

“Imam iskustva s velikim poslovanjem u Hrvatskoj, a veliko poslovanje vuče za sobom i društvenu odgovornost. Baš zbog toga smo se odlučili za Sisačko-moslavačku županiju koja je pretrpjela potres i kojoj je potrebna obnova i razvoj”, tvrdi Matiukha.

Neće biti otpada, planiramo sve prerađivati 100 posto.

Oleksiy Shevchenko

“Za proizvodnju stočne hrane i preradu peradi kupili smo zemljište kod jednog vlasnika, za tov pilića smo kupili zemlju od puno malih vlasnika. To je dugotrajni proces, imamo zemljišni odjel unutar PCC-a koji se time bavi. Nekoliko parcela je finalizirano, a druge su u procesu kupnje”, govori nam Shevchenko i otkriva da imaju u planu 16 lokacija, od Lekenika do Topuskog.

“Lokacije za tov pilića su raštrkane zbog optimalne biološke sigurnosti, minimalnog utjecaja na okoliš i udaljenosti od kuća. Zbog toga prije kupnje radimo prethodnu ocjenu”, dodaje.

Pri tome se, navodi, primarno vode standardima okolišnog, društvenog i korporativnog upravljanja poznatijim pod kraticom ESG (Environmental, Social, Governance). ESG je, kao set mjerila društveno i ekološki odgovornog upravljanja koje se uzimaju u obzir pri investiranju u tvrtke, sve je popularniji u Europskoj uniji, ali i šire, kao dopuna pukim financijskim pokazateljima kojima se investitori inače vode.

“Više od obične farme”

“ESG je glavni aspekt kroz koji gledamo i određujemo svoju ekološku, socijalnu i druge politike”, napominje Shevchenko. Ukupna površina svih objekata ovog impozantnog postrojenja, za koje naglašava da je više od obične farme, bit će 350 do 400 hektara. To će biti najveći pogon za proizvodnju piletine u Hrvatskoj i najveći u Europi dizajniran po načelu kružnog gospodarstva. Osim pilećeg mesa, planira se i proizvodnja stočne hrane, kao i organskog gnojiva.

“Neće biti otpada, planiramo sve prerađivati 100 posto. Sav biološki otpad prerađivao bi se u bioplin, a kupili smo i najmoderniju japansku tehnologiju za preradu gnojiva fermentacijom koje dalje planiramo prodavati”, izlaže Shevchenko: “Imamo inkubator, tov pilića, proizvodnju stočne hrane, otpad od tova pilića ide u fermentaciju za proizvodnju organskog gnojiva, imamo i preradu peradi od koje otpad isto ide u bioplinsko postrojenje, te proizvodnju koštanog brašna za vanjske potrošače, za hranu za svinje.”

“Sklopili smo ugovor s najvećim i najmodernijim proizvođačem opreme na svijetu, s kojim idemo u proces projektiranja. U iduće dvije godine donijet će se nova europska direktiva o humanom odnosu prema životinjama, a mi već implementiramo njene norme”, ističe ukrajinski direktor. Iako smo pitali, ime ovog partnera ipak ne želi otkriti u ovoj fazi procesa.

“Na 20 metara od mjesta proizvodnje nema ni mirisa, zahvaljujući specijalnim filtrima i procesu fermentacije. A osim minimalnog utjecaja na okoliš, koncentrirani smo na maksimalnu energetsku efikasnost”, tvrdi. Usto se planiraju pridržavati svih normi biološke sigurnosti, kažu. Prema normama EU-a, držat će maksimalno 12 do 16 pilića po metru kvadratnom, što znači da će se moći normalno kretati, a svaki će peradarnik imati svoj prozor s prirodnim svjetlom i zrakom.

“Moramo poštivati sve norme EU-a jer nam je reputacija izuzetno bitna. Naši proizvodi će zbog toga biti malo skuplji od ostalih, ali bitno nam je da se zadrži kvaliteta”, sumirao je Matjuha (Matiukha) svoju poslovnu strategiju, zbog čega i računa na inozemna tržišta na kojima je cijena viša. Usprkos takvim standardima, ukrajinski direktor je uvjeren da će moći osigurati konkurentnu cijenu, zahvaljujući energetskoj efikasnosti i optimizaciji proizvodnog procesa.

Dok je Matiukhi ovo prvi poljoprivredni projekt, Shevchenko je već vodio dva slična u Ukrajini i Kazahstanu. Onaj u Ukrajini bio je veći, ali ovaj će biti po modernijim standardima, i po humanom tretmanu životinja i po energetskoj efikasnosti i smanjenju emisija C02. Zbog toga planiraju ugraditi i solarne panele na krovišta objekata za vlastite energetske potrebe.

Početak gradnje 2024., početak proizvodnje 2025. ili 2026.

PCC je trenutno u fazi finaliziranja projektnih radova, a izgradnju planiraju početi krajem proljeća ili početkom ljeta sljedeće godine, s tim da će izgradnja trajati oko dvije godine.

“Projekt ide u dvije faze. Kapacitet prve će biti 100 tisuća tona piletine godišnje. U drugoj fazi će ići na 150 tisuća tona. Proizvodnja će početi krajem 2025., početkom 2026. godine. Kroz dvije godine počet ćemo s drugom fazom”, kaže nam Shevchenko.

“U Hrvatskoj planiramo prodavati maksimalno 10 do 15 tisuća tona pilića godišnje. Hrvatska već ima domaće proizvođače, ali i puno uvoza i jednu od najviših cijena piletine. Naš plan je smanjiti taj uvoz. Za hrvatske potrošače će biti dobra veća konkurencija među proizvođačima”, pojašnjava. Ipak, glavninu proizvoda misle izvoziti u ostatak EU, arapske zemlje i Kazahstan.

Konkretno, 10 posto bi se plasiralo na hrvatsko tržište, 30 posto na europsko, 30 na arapske zemlje, u skladu s islamskom halal praksom, a 30 posto u zemlje Azije, prvenstveno Kinu, precizirao je Matiukha. Strategija brenda za plasman proizvoda se još uvijek razrađuje. Kroz godinu dana obrtaj pilića trebao bi iznositi oko 80 milijuna.

Dosad uloženo 25 milijuna eura, ukupna vrijednost 570

Vrijednost projekta u prvoj godini je 570 milijuna eura. U tu investiciju nije uključeno bioplinsko postrojenje kao obnovljivi izvor energije za farmu, ali ni solarni paneli koji će biti instalirani na krovovima peradarnika, ukupne snage 70 MW. Povrat uloženog trebao bi biti ostvaren za 7 do 9 godina.

Dijelom ga je financirao investitor Matiukha osobno, koji nam je rekao da je “dosad uloženo oko 25 milijuna eura, što uključuje kupovinu zemljišta i održavanje cijelog projektantskog tima, odnosno projektne radove koji su dosad izvršeni”. “Ostali dio, što je standardno kod projektnog financiranja ovakvoga tipa, osigurat će se uz podršku institucionalnih i privatnih investitora. Tu u prvome redu, naravno, mislim na Europsku banku za obnovu i razvoj, Europsku investicijsku banku, pa i Hrvatsku banku za obnovu i razvoj, kao i određene fondove na međunarodnom tržištu kapitala”, objasnio je.

“Naravno, interes nam je koristiti i raspoložive EU programe sufinanciranja, ako će biti oportuni obzirom na karakter našega projekta”, navodi Matiukha i dodaje da kroz europske banke i fondove planiraju privući “60 do 70 posto investicija”.

Na sastanku s Ministarstvom rada uvjerili su ih, kaže nam Shevchenko, da će zapošljavati domaće zaposlenike, a izgradit će i dvije stambene zgrade za 800 radnika koji će moći doći živjeti i raditi iz drugih krajeva Hrvatske. Blizina Zagreba, Velike Gorice i Siska i dobra prometna povezanost, autocestom i željezničkom prugom, također je prednost ove lokacije.

“Zato smo izabrali Sisačko-moslavačku županiju, zbog kadrovskog potencijala. Imali smo sastanak s načelnicima svih općina, od Topuskog do Lekenika i rekli su nam da je glavni problem što nema radnih mjesta”, prepričava Shevchenko i zahvaljuje na potpori županu Ivanu Celjaku i gradonačelnicama Siska, Petrinje i ostalim uključenim predstavnicima.

“Svjesni smo da ovakvog projekta dosad nije bilo u Hrvatskoj i zato su oni izuzetno iznenađeni kada im o njemu govorimo. Često napominju da tamo nema poslovne infrastrukture, od struje i vode do plina, i jasno nam je da se takve stvari ne mogu riješiti vrlo brzo te da je za to potrebno određeno vrijeme. Mi smo tu da se borimo sa svim izazovima”, poručuje Matiukha.

PCC planira zaposliti čak 3500 ljudi, a Shevchenko vjeruje da će ih moći sve pronaći u Hrvatskoj, ako im pruže dovoljno privlačne uvjete: “U radijusu 60 kilometara imamo Zagreb koji s okolicom ima milijun ljudi, cijelu Sisačko-moslavačku županiju, dio Karlovačke županije, ukupno do milijun i pol ljudi.”

Usto, lokalno stanovništvo ima tradiciju bavljenja poljoprivredom, a mogu računati i na lokalne dobavljače stočne hrane, budući da će im za potrebe farme trebati dobavljači s ukupno 20 tisuća hektara zemlje. I Matiukha kaže da se nada da će uspjeti pronaći svu potrebnu radnu snagu u Hrvatskoj te da će svoje potrebe za stočnom hranom, prije svega kukuruzom, pa suncokretom i sojom, u najvećoj mjeri zadovoljiti kod lokalnih poljoprivrednika s kojima su spremni potpisati dugoročne ugovore. Ipak, svjestan je da će dio stočne hrane vjerojatno morati uvoziti iz zemalja poput Rumunjske i Bugarske, pošto je hrvatska ratarska proizvodnja ograničena.

Najvažnije tvrtke Andrija Matiukhe	Favbet	Favorit Sportska Kladionica	Svijet zabave Jedan	Globus Expert
Prihodi	774.378	3,53 milijuna	5,83 milijuna	492.696
Dobit	25.752	– 6,63 milijuna	– 5,73 milijuna	– 1,21 milijuna
Aktiva	57,6 milijuna	3,71 milijuna	6,81 milijuna	8.74 milijuna
Kapital i rezerve	588.833	– 21.81 milijuna	-15,91 milijuna	– 5.38 milijuna
Dugoročne obveze	6.56 milijuna	22.9 milijuna	2.07 milijuna	8.86 milijuna
Broj zaposlenih	0	211	111	0
Tvrtka osnovana	2015.	2001.	2007.	2014.

Utjecaj rata u Ukrajini

Na pitanje zašto se odlučio preorijentirati s igara na sreću, po kojima je dosad bio najpoznatiji, ukrajinski investitor nam odgovara da se njegove firme bave različitim vrstama poslovanja, ne samo igrama na sreću.

“Ali ako govorimo o rokovima i veličini investicije, da, ovo će biti moja najveća investicija u Hrvatskoj”, napominje Matiukha, koji priznaje da je rat u Ukrajini imao veliki utjecaj na njegovo poslovanje.
“U ovom trenutku još postoje pitanja o tome kakav je ovo projekt. Ali nadam se da kad bude realiziran, da će ljudi biti zadovoljni i ponosni na njega, pogotovo u Sisačko-moslavačkoj županiji, prije svega jer će se mnogi moći zaposliti tamo. I hrvatsko tržište će dobiti zdravu konkurenciju, ali mi ćemo zauzimati samo oko 15 posto tog tržišta”, naglasio je.

Zanimljivo je da u isto vrijeme, osim Matiukhe, još jedan ukrajinski investitor najavljuje izgradnju vlastite megafarme – i to također u Sisačko-moslavačkoj županiji. Riječ je o Juriju Kosiuku, vlasniku ukrajinskog peradarskog giganta MHP, inače trećeg najvećeg u Europi po godišnjem broju zaklane peradi (492 milijuna), prema podacima Poultry International.

A MHP grupa je već ušla na hrvatsko tržište preuzimanjem drugog najvećeg domaćeg proizvođača piletine, Perutnine Ptuj-Pipo iz Čakovca 2019. godine. Od tada je ova hrvatsko-slovenska tvrtka povećala ukupnu godišnju proizvodnju sa 80 na 121 tisuću tona mesa. Najveći proizvođač piletine u Hrvatskoj je inače Koka, članica Vindija grupe, čiji je godišnji obrtaj 22 milijuna pilića.

Kosiuk najavljuje da će njegov projekt proizvodnje piletine na nizu lokacija u Banovini biti vrijedan više od 500 milijuna eura i zaposliti 1500 ljudi, uz obrtaj od 25 milijuna komada peradi godišnje.

Dražen Čurila: Ne vidim koristi za Hrvatsku

Ukupan uvoz piletine i drugog mesa peradi u Hrvatsku u svibnju ove godine je iznosio 10.725 tona, a izvoz iz Hrvatske 4044 tone, prema podacima Ministarstva poljoprivrede. Prosječna veleprodajna cijena pilećih prsa iznosila je u srpnju 7,08 eura po kilogramu. Samodostatnost u peradarskoj proizvodnji je 2021. godini, posljednjoj za koju su dostupni podaci, bila 90,47 posto, što znači da je hrvatsko tržište pokrivalo 90 posto potražnje domaćom proizvodnjom. Prošle je godine ukupno zaklano 39,410 milijuna komada peradi.

Dražen Čurila, predsjednik Odbora za peradarstvo Hrvatske poljoprivredne komore i vlasnik peradarske tvrtke Luneta, ne krije svoje protivljenje najavljenim projektima ni bojazan zbog posljedica koje će imati na domaći peradarski sektor.

“Kategorički se protivimo ulasku ukrajinskog investitora u sektor peradarstva jer smatramo da to neće dugoročno činiti dobro hrvatskom peradarstvu”, upozorio je Odbor u pismu ministrici poljoprivrede Mariji Vučković s kojom je zatražio hitan sastanak na tu temu. Službeni odgovor Ministarstva, kaže za FORBES Hrvatska, nisu dobili.

Po njegovom mišljenju, proizvodnja će na ove dvije megafarme biti prevelika za Hrvatsku: “Tu će zajedno biti proizvodnja od 200 milijuna pilića godišnje. Trenutno na hrvatskom tržištu zadovoljavamo 90% vlastitih potreba, a ovo su investicije koje su puno veće od sadašnje proizvodnje. Na hrvatskom tržištu sigurno nema prostora za to.”

Čurila vidi i plan izgradnje zgrada za smještaj radnika na farmi PCC-a kao naznaku da će “vjerojatno biti zaposleni strani državljani”.

“Ne vidim kakve koristi će Hrvatska imati od toga, a i brojke o investiciji koje su iznesene u medijima su nerealne”, smatra predstavnik hrvatskih uzgajivača peradi.

Čurila ne vjeruje niti tvrdnjama ukrajinskog investitora da će samo 10 posto svoje proizvodnje plasirati na hrvatsko tržište, a da će 90 posto izvoziti u Europu i Aziju: “Oni su imali kockarnice, casina i sad će izvoziti u sve zemlje svijeta? To je preoptimistično. A s druge strane, u Hrvatskoj traže sredstava iz fondova i jeftine kredite koje ne mogu dobiti hrvatski proizvođači piletine.”

“Mislim da bi se hrvatska država trebala usredotočiti na to da pomaže sadašnjim proizvođačima koji desetljećima plaćaju poreze, a ne da potiču nekakve sumnjive strane investicije. Ljudi imaju kredite, uložili su sve u to, a ukrajinska firma nema kooperante, izvlačit će dobit van, Hrvatska neće vidjeti centa od toga. Dugoročno je puno više negativnog nego pozitivnog”, tvrdipredstavnik hrvatskih peradara.

Naime, budući da će megafarma u Lekeniku biti ustrojena po modelu objedinjenog proizvodnog ciklusa “od farme do stola” ( prijevod engleksog tremoina “from farm to fork”), kako su nam potvrdili i Ukrajinci, to znači da neće imati potrebu za kooperantima za uzgoj pilića, za razliku od Vindije i Perutnine Ptuj-Pipa.

“S druge strane najavljuju otkup od domaćih ratara, a slobodno uvoze GMO pšenicu i kukuruz iz Ukrajine bez carine, što će samo srušiti cijenu, a ne pomoći našim ratarima. A to se već i događa”, kritičan je Čurila, čiji se Odbor još početkom godine na sastanku s ministricom požalio na nekontrolirani uvoz piletine iz Ukrajine nakon ukidanja kvota EU u sklopu pomoći napadnutoj zemlji. “Sad imamo kooperaciju između velikih i malih i peradarstvo najbolje stoji u Hrvatskoj, od cijelog stočarstva, i to moramo čuvati, a ne uvoziti igrače koji bi mogli uništiti ono što imamo. Svinjogojstvo nam je otišlo, moramo čuvati peradarstvo”, poručuje.

Za mišljenje smo pitali i Croatiastočar gospodarsko interesno udruženje za proizvodnju, preradu i promet stoke i stočne hrane. Iako su izrazili jednaku zabrinutost zbog posljedica za domaće male peradare, nisu nam htjeli dati službenu izjavu.

Načelnik Lekenika: “Oni su ozbiljno prišli rješavanju svih problema”

Komentar smo zatražili i od Sisačko-moslavačke županije, iz koje su nam tek kratko rekli da županija “podržava projekte koji su usmjereni na revitalizaciju našeg područja i koji su vezani uz dolazak investicija na područje županije, a posebice ako to znači nova zapošljavanja”.

Projekt je za FORBES Hrvatska prokomentirao i načelnik općine Lekenik, Ivica Perović, koji nam je potvrdio da je PCC kupio zemljište u privatnom vlasništvu: “To je bilo vlasništvo tvrtke Elgrad koja je ovdje imala svoju površinu u jednoj od poslovnih zona. Mislim da se radi o 35 hektara, ali ne znam točno.”

“U Lekeniku će, kako su mene izvijestili, graditi tvornicu stočne hrane, klaonicu, skladište koje je potrebno za distribuciju i upravnu zgradu. Tu ima nekoliko izazova jer općina Lekenik nema plin, a za potrebe klaonice će biti potrebno izgraditi i pročistač”, rekao nam je.

Perović smatra da će to donijeti znatno zapošljavanje, no budući da u njegovoj općini trenutno ima samo 100-injak nezaposlenih, uputio ih je na podružnice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Sisku i Zagrebu.

“Ovo će sigurno donijeti benefite i pomoći u revitalizaciji i našoj općini i županiji, ali i susjednoj Zagrebačkoj županiji. A ako uspiju dovesti plin do Lekenika, i to će donijeti benefit i za našu poslovnu zonu”, dodaje.

Perović vjeruje da će se projekt realizirati u planiranom roku: “Koliko vidim, oni su zaista ozbiljno prišli rješavanju svih problema koje nosi jedan takav veliki projekt. Već rade određene zahvate oko dovoženja cestovne infrastrukture prema poslovnoj zoni, za što smo im dali suglasnost. Krenuli su, koliko znam, i s projektiranjem svih navedenih objekata.”

Načelnik Lekenika također smatra da će ratari iz njegove općine imati mogućnost prodavati svoju soju, kukuruz i pšenicu za prehranu pilića, a da će to biti i prilika za aktiviranje zapuštenog poljoprivrednog zemljišta i dati generalni zamah njegovom poljoprivrednom sektoru u ovom kraju.

Taj investicijski zamah mogao bi dati novu razvojnu perspektivu županiji koja je pogođena prirodnom katastrofom i sporom obnovom, iseljavanjem, posrnulom industrijom, jednom od najnižih stopa BDP-a po stanovniku stopom nezaposlenosti koja je prošle godine bila iznad 14 posto – dvostruko viša od nacionalnog prosjeka. Stoga ovaj projekt svakako treba pomno pratiti.