Rusiji otkucava sat: U rezervama imaju oružja za još godinu dana rata
Ruska invazija na Ukrajinu ušla je u svoju treću godinu, a ratište definiraju tri ključna faktora, naglašava u svojoj analizi suradnik Forbesa
Prvi: Rusija se u potpunosti mobilizirala, politički, industrijski i vojno. Ipak, ta mobilizacija crpi resurse koje Kremlj ne može obnoviti. Najvažniji među njima su zalihe oružja iz Hladnog rata.
Drugim riječima, Rusija je snažna, ali ranjiva.
Drugi: Ukrajina se također mobilizira, ali još uvijek ovisi o pomoći izvana kako bi ispunila hitne vojne i financijske potrebe. Proruski Republikanci u američkom Zastupničkom domu blokiraju slanje najvećeg dijela te pomoći.
Treći: Taktika Ukrajinaca superiorna je ruskoj i pomaže ukrajinskim trupama poraziti mnogo brojnije ruske snage. Ipak, taktika je nevažna kada ukrajinskim snagama jednostavno ponestane naoružanja.
Međusobno djelovanje tih faktora objašnjava naoko kontradiktorne uvjete koji se svakog dana odigravaju na 965 kilometara dugoj liniji fronte u ratu. Ukrajinci se obrane od većine ruskih napadai nanose katastrofalne gubitke sve slabije opremljenim ruskim jurišnim timovima.
Ipak, Rusi nastavljaju nadirati i nastavljaju postizati napredak. A jedna osoba koja bi ih mogla zaustaviti – republikanski predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson – zasad to odbija učiniti.
Sve što Johnson treba učiniti je uvrstiti na dnevni red doma glasanje o iznimno popularnom prijedlogu zakona koji bi Ukrajincima donio pomoć u vrijednosti od 60 milijardi dolara. Ta pomoć kupila bi naoružanje potrebno Ukrajincima da zadrže ruske snage sve dok Rusi napokon ne iscrpe svoje rezerve iz Hladnog rata.
U 26 mjeseci žestokih borbi, Rusi su izgubili 15.300 tenkova, borbenih vozila, haubica i drugih vrsta naoružanja u Ukrajini, ali i stotine tisuća trupa. Ukrajinci su pak izgubili tek trećinu tog broja.
Ruska sila u Ukrajini svejedno je danas veća no ikad. “Vojska je zapravo sada veća, za nekih 15 posto, nego što je bila na početku invazije na Ukrajinu,” rekao je pred odborom Zastupničkog doma za oružane snage američki general Christopher Cavoli, jedan od vrhovnih zapovjednika NATO-a. “Tijekom prošle godine, Rusija je povećala broj svojih trupa na fronti s 360.000 na 470.000.”
To je moguće samo zato što je Kremlj od kraja 2022. godine unovačio više od 300.000 vojnika, a povećao je i bonuse za dobrovoljce. Istovremeno, ruske brigade srezale su osnovnu obuku za novake kako bi ubrzale dotok svježih snaga na frontu.
Ti nepripremljeni novi regruti na fronti prežive vrlo kratko. U posljednje vrijeme svakog dana u ratu pogiba između 800 i tisuću Rusa, pokazuju podaci ukrajinskog ministarstva obrane.
Ruski vojnici pogibaju jednakom brzinom kojom i pristižu u Ukrajinu. Estonsko ministarstvo obrane zaključilo je u nedavnoj studiji kako bi gubitak 100.000 vojnika ove godine trajno oštetilo, ako ne i uništilo, mobilizaciju Kremlja.
Ako se trenutna stopa nastavi, ove godine bi u Ukrajini moglo poginuti 300.000 ruskih vojnika, što je neodrživo.
Nisu održivi ni ruski gubici borbenih vozila. Ruska industrija proizvodi 500 ili 600 novih tenkova, i možda nešto preko tisuću novih borbenih vozila svake godine. Ruska vojska gubi preko tisuću tenkova i gotovo 2.000 borbenih vozila na godišnjoj razini – a stopa gubitaka raste.
Taj jaz Kremlj ispunjava izvlačeći iz skladišta vozila iz 70-ih, pa čak i 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Broj tih vozila nije neograničen. Ona su proizvedena za vrijeme SSSR-a, na vrhuncu industrijske moći te zemlje, a nova proizvodnja ne može ih zamijeniti.
Za Ruse ima još crnih prognoza: najnovije projekcije pokazuju kako već sredinom 2025. godine više u skladištima neće imati starih tenkova i borbenih vozila. “Rusiji ponestaje vremena,” napisao je Artur Rehi, estonski vojnik i analitičar.
Već sada vidimo dokaze za tu nestašicu: ruske trupe u borbe odlaze u neoklopljenim teretnim kamionima, pa čak i otvorenim vozilima koja podsjećaju na kolica za golf koja je Kremlj kupio od jedne kineske kompanije.
Ne treba napominjati da ta kolica ne traju predugo u borbi protiv, recimo, najagresivnijih ukrajinskih topničkih timova i najvještijih pilota dronova. Nije važno što ruska vojska u Ukrajini ima 300.000 ili 400.000 ljudi ako ti ljudi nemaju nikakvu zaštitu na ratištu.
Ranjivost ruske vojske bila bi još vidljivija da se Ukrajinci istovremeno ne bore s velikom nestašicom naoružanja: u nekim slučajevima jednostavno ne mogu uzvratiti paljbu. Kada se ukrajinska ofenziva prošle godine slabašno ugasila nakon skromnih napredaka, Rusija je preuzela inicijativu i krenula u napad duž čitave linije fronte.
Takav razvoj događaja nije mogao doći u gore vrijeme za Ukrajince. U gotovo istom trenutku je predsjednik Zastupničkog doma u SAD-u odbio pozvati na glasanje o paketu pomoći kojeg je predložio predsjendik Joe Biden.
Johnson je blizak saveznik bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, protiv kojeg je 2019. godine pokrenut postupak za opoziv jer je pokušao prisiliti ukrajinske dužnosnike da podrže kampanju blaćenja Trumpovih političkih protivnika. Trump je otada u nekoliko navrata pozvao Ukrajinu da prepusti dijelove svog teritorija Rusima.
Bez stotine tisuća granata i tisuća projektila koje im je Biden želio dati, ukrajinske snage morale su donijeti neke teške odluke: povukle su se s pozicija koje su mogle zadržati da su imale dovoljno naoružanja.
Istovremeno, najbolje ukrajinsko oružje za protuzračnu obranu utihnulo je zbog nestašice američkih projektila. Najveći ukrajinsk gradovi – Kijev, Harkiv i Odesa – polako postaju bespomoćni dok na njih padaju ruski projektili i bombe.
Šest stotina ukrajinskih civila, uključujući djecu, poginulo je tijekom tih zračnih napada u ožujku. Sinoćnji napad na Kijev uništio je najveću elektranu u Kijevu zbog čega su tisuće domova – ali i ključnih radionica za proizvodnju oružja – obavijeni u mrak. “Potrebno je više protuzračne obrane, više naše pomoći, i to odmah,” preklinjala je jučer američka veleposlanica u Ukrajini, Bridget Brink.
Ukrajinske trupe gube teritorij, ali gube ga u borbi protiv gomile loše obučenih ruskih trupa koje se prevoze u prastarim vozilima. Gube teritorij isključivo zato jer im ponestaje naoružanja. “Sposobnost Ukrajinaca da brane teritorij koji trenutno kontroliraju velikom brzinom će nestati bez kontinuirane pomoći SAD-a,” rekao je general Cavoli.
S druge strane, uz pomoć SAD-a bi ponovno naoružana ukrajinska vojska mogla zaštititi svoje gradove od ruskih napada, a na fronti postići superiornost u odnosu na rusku vojsku kojoj velikom brzinom ponestaje modernog oružja.
Ovaj izbor nije u rukama samih Ukrajinaca, što je tragično. Tu odluku može donijeti samo jedan čovjek – Amerikanac. Vođa slabašne republikanske većine u jednom domu američkog Kongresa.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski razumije politiku, ali zakođer dobro zna što je na kocki. “Ako ukrajinski partneri budu odlučni, uvjeren sam da možemo poraziti ruski teror prije nego što se on još proširi,” napisao je on danas.
Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: The Clock Is Ticking: Russia Has A One-Year Reserve Of Weapons
(Prevela: Nataša Belančić)
