Kultni film Vještica iz Blaira donio stotine milijuna dolara, ali glumci su – izigrani
Ove godine ovaj kultni indie horor slavi svoj 25. rođendan, a originalna postava tvrdi kako im je studio ostao dužan milijune dolara od zarade filma
Kada je ove godine saznao da će film Vještica iz Blaira dobiti svoj reboot, Joshua Leonard – jedan od glumaca u originalnoj verziji filma iz 1999. godine – ležao je u krevetu, zaražen koronavirusom.
Za projekt je saznao jednako kao i svi drugi – kada su vijesti završile u medijima. Leonardu je, blago rečeno, prekipjelo. “Odlučio sam se posvađati sa studijem,” kaže.
Svoje frustracije iznio je onako kako to danas čini većina ljudi – na društvenim medijima, u dugoj objavi na Instagramu koju je završio riječima: “Radi se od 25 godina nepoštovanja od ljudi koji su u džep zgrnuli najveći dio profita od NAŠEG rada, a to je ljigavo i jadno.” Studio u pitanju, Lionsgate, nije želio komentirati, a još se nisu oglasili o izjavama glumaca.
Zvijezde preko noći, ali zaradi ni traga
Uzevši u obzir nevjerojatan uspjeh franšize, Vještica iz Blaira mogao bi se jednako zvati “Mali horor film koji to može”. Temeljen na izmišljenoj priči o studentima koji su nestali tijekom snimanja dokumentarca o vještici koja s skriva u šumi oko Burkittsvillea u Marylandu, film je snimljen uz budžet od 35.000 dolara, a na svjetskim kinoblagajnama zaradio je nevjerojatnih 248 milijuna dolara. Analitika tvrtke OpusData pokazuje kako je ukupna bruto zarada (koja uključuje i posuđivanja iz videoteka, prikazivanja na kablovskim kanalima itd) bliža 372 milijuna dolara, no ta brojka nikada nije službeno navedena.
Tri glavna glumca u filmu – Leonard, Heather Donahue i Michael C. Williams – preko noći su postali zvijezde. Za dva tjedna, koliko je trajalo snimanje filma, dobili su samo po 1000 dolara. Nikada nije objavljeno koliko su naknadno zaradili, ili koliko su mogli zaraditi. Forbesova konzervativna procjena je da su od premijere filma glumci dobili po 375.000 dolara, a većina iznosa došla je od sudskih nagodbi umjesto od profita od samog filma.
Da su glumci plaćeni onako kako je bilo navedeno u njihovim originalnim ugovorima, Forbes procjenjuje kako bi svaki od njih dobio oko 1,3 milijuna dolara (prilagođeno inflaciji, bilo bi to bliže 2,5 milijuna dolara). Zašto oni nikada nisu dobili svoje milijune? Odgovor na to pitanje slučaj je tipičnog računovodstva u Hollywoodu, prakse koju su studiji kroz prošlost primjenjivali kako bi prikrili financije, a samim time i izbjegli dijeljenje profita s glumcima i drugima koji su radili na filmu.
Tijekom proteklih 25 godina, njih troje mogli su samo promatrati kako je film izrastao u ogromnu franšizu – snimljena su dva nastavka i filmovi koji su se emitirali samo na TV-u, napisane su knjige, osmišljene su videoigre, čak i escape room u Las Vegasu. Glumci pak više ne rade u industriji. Leonard je glumu napustio 2021. godine, a sada gradi kuće u dolini Hudson u New Yorku. Williams je savjetnik u jednoj osnovnoj školi u okrugu Westchester, dok Donahue, koja je ime promijenila u Rei Hance kako ju se više ne bi povezivalo s filmom, živi u Maineu. Njih troje snimilo je film o tome kako se izgubiti u šumi, a i sami još uvijek pokušavaju pronaći put na sigurno.
Ovog tjedna film slavi svoju 25. godišnjicu, a njih troje prije mjesec dana je dalo zajednički intervju za Variety u kojemu su prozvali Lionsgate – studio koji je vlasnik Vještice, a franšizu će ponovno oživjeti u suradnji s Blumhouse Productionsom – i iznijeli popis zahtjeva za milijuna dolara naknada koliko misle da im je studio dužan. Među stvarima za koje se bore su tantijemi (standardni u ugovorima sindikata SAG-AFTRA), radnička prava i da ih se obavijesti prije najave novog filma iz franšize kako bi se mogli pripremiti da će svoja lica i imena ponovno viđati po čitavom internetu.
Kažu kako najviše od svega žele da Lionsgate prizna koliko su pridonijeli uspjehu filma, uključujući i činjenicu da su za likove koristili svoja prava imena. Kako kaže Leonard: “Možemo li se baviti biznisom i istovremeno biti ljudska je***a bića?”
Williams (najpoznatiji kao figura u kutu podruma na vrhuncu filma) i Leonard naglašavaju kako su fanovi i svi ljudi koje su upoznali tijekom snimanja najbolji dio njihovog iskustva – “čast i radost”, kako kaže Leonard. Oni znaju da su privilegirani što su povezani s toliko revolucionarnim filmom. “Ali što se samog Hollywooda tiče, bilo je to toliko lako odbaciti i nastaviti dalje,” kaže Williams.
U srcu njihovog višegodišnjeg sukoba s Lionsgateom je originalni ugovor koji su potpisali. Baš kao i likovi iz filma – ugovori su nestali. Kada su glumci, tada u srednjim dvadesetima, zaposleni da rade na filmu – nesindikalne produkcije – potpisali su memorandum od stranice i pol, ne razmišljajući o tome previše. “Ništa nije bilo na kocki,” kaže Leonard. “Bili smo presretni što dobivamo 500 dolara tjedno. To je značilo da se nismo morali lomiti svaki dan na poslu.” Ključan dio memoranduma bila je jedna rečenica koja glumcima jamči 1 posto neto profita u slučaju da film zaradi više od milijun dolara bruto.
Neto profit zloglasni je dio netransparentnog računovodstva u Hollywoodu, star gotovo koliko i filmska industrija. Kratko rečeno: ne postoje jamstva da će itko kome po ugovoru pripada dio profita ikada vidjeti centa tog novca.
Najozloglašeniji primjer te “hollywoodske matematike” je slučaj Buchwald protiv Paramounta iz 90-ih godina prošlog stoljeća, u kojemu je poznati kolumnist Washington Posta Art Buchwald tvrdio kako je studio od njega ukrao ideju za filma Coming to America iz 1988. godine. Sud u Kaliforniji presudio je u njegovu korist i dodijelio mu odštetu, u procesu objavljujući skandalozne interne dokumente iz Paramounta koji su pokazali koliko su plaćeni najpoznatiji glumci filma (uključujući slavnog Eddieja Murphyja). Paramount je potom ustvrdio kako film nije ostvario neto profit, usprkos činjenici što je zaradio 288 milijuna dolara na kinoblagajnama. U drugoj tužbi su se studio i Buchwald nagodili, a Paramount nije priznao krivnju. Neto profit, stoji u knjizi Fatal Subtraction: The Inside Story of Buchwald v. Paramount, “nije pravi profit. To je ostatak nakon što studio povrati svoje troškove, velikodušno plati svoje najveće glumce i za sebe uzme popriličan dio kolača.”
Studiji odbijaju objaviti financijske rezultate
Profit navodno, barem ako je vjerovati studijima, nisu ostvarili ni veliki hitovi poput Men In Black (600 milijuna dolara zarade uz budžet od 90 milijuna dolara), Forrest Gump (678 milijuna dolara zarade uz budžet od 55 milijuna dolara) ili Gone In 60 Seconds (237 milijuna dolara uz budžet od 100 milijuna dolara). Studiji generalno odbijaju objaviti financijske dokumente za filmove, osim ako ih na to ne natjeraju sudovi. Zašto? Zato jer su oni “zlokobni, monolitni divovi,” kaže odvjetnik Neville Johnson uz smijeh. “Osim ako se nešto izričito ne zahtijeva, pravilo u entertainmentu je da se to neće dogoditi.”
Nakon premijere na filmskom festivalu Sundance 1999. godine, Vješticu iz Blaira kupio je Artisan Entertainment za 1,1 milijun dolara. (Lionsgate je 2003. kupio Artisan). Nakon toga, glumci kažu kako je njihov memorandum prešao u Artisan, a tvrde kako ih je Artisan isključio iz pregovora, kako ništa nisu potpisali i nikada nisu vidjeli nikakve dokumente niti papire koji bi pokazali što se dogodilo s originalnim ugovorom. To znači da nisu imali pojma kakva su im prava.
Jedan visokorangirani direktor u Hollywoodu kaže kako studiji preuzimaju ogroman rizik kupnjom indie filma. “Nije bilo zvijezda. Sve je bilo snimano kamerama u ruci, u stilu koji nikada ranije nije viđen u hororima,” kaže on, dodavši kako su kreatori filma dobili dobra minimalna jamstva, odnosno novac plaćen unaprijed od strane samog studija, koji potom vrati taj iznos kroz zaradu na kinoblagajnama. Ipak, on također vidi i perspektivu glumaca. “Sigurno se osjećaju kao da ih je netko preveslao.”
Dodatni novac koji je trojac iz Vještice iz Blaira dobio došao je iz dvije nagodbe, kažu. Prva, od oko 300.000 dolara iz 2001. godine, bila je rezultat Artisanove kupnje prava na vlasništvo od Haxan Filmsa, produkcijske kuće koja je napravila film Bio je to rezulat činjenice da su Haxan i Artisan imali vlastite sporove u to vrijeme, kaže jedan pojedinac povezan s kompanijom, dodavši kako su se kreatori tijekom pregovora zauzeli za glumce.
Druga isplata došla je iz sudskog slučaja iz 2000. godine, Donahue protiv Artisan Entertainmenta, u kojoj je studio optužen zbog korištenja njihovih imena i lica za promociju nastavka Book of Shadows: Blair Witch 2. Glumci su ponovno dobili po 300.000 dolara, ali većina tog novca otišla je njihovom odvjetniku. “Vrijedilo je svakog centa,” kaže Leonard, jer je presuda značila da su glumci dobili vlasništvo nad vlastitim imenima. Iznosi iz obje nagodbe isplaćeni su tijekom nekoliko godina. Nakon poreza, to nije neki novac za njihove zasluge za film koji je u to vrijeme bio najuspješniji indie uradak u povijesti.
Dok je film u svijetu postao ogroman hit, glumci su nastavili raditi svoje svakodnevne poslove kako bi skrpali kraj s krajem, uvjereni da će dobiti kompenzaciju za svoj posao. Williams je pak otišao toliko daleko da je dao otkaz tijekom gostovanja u emisiji Late Night with Conan O’Brien, no dvije godine kasnije, član produkcije emisije naletio je na njega dok je prodavao hot-dogove. “Gledao me, naravno da me zapamtio, a imao je onaj pogled koji sam vidio već milijun puta,” prisjeća se Williams. “Onaj pogled koji sam od svih dobivao: ‘Što radiš tu? Što se desilo?’ Rekao sam mu da nismo dobili plaće. Bio je divan i uglađen i vratio se na svoj posao na televiziji. Ja sam se vratio na svoj posao, kuhanje hrenovki.”
Gledatelji vjeruju da su se zvijezde filma obogatile
A tu su bile i kritike javnosti. Do dana današnjeg fanovi vjeruju kako su zvijezde Vještice iz Blaira bogataši, kaže Williams. Donahue se suočavala s ogromnim kritikama zbog odbijanja njezinog lika da prestane snimati. Glumci to danas pripisuju kasnim 90-ima, kada nije postojalo previše strpljenja za snažne protagonistice u filmovima. Njena slavna isprika, gdje plače u kameru, lica mokra od suza i curenja nosa, naširoko je parodirana, a bila je nominirana i za najgoru glumicu na nagradama Razzie te godine. Nije željela razgovarati sa Forbesom, no u pisanoj izjavi upućenoj Lionsgateu kaže: “Trebali biste u najmanju ruku platiti standardne tantijeme za trajnu kulturnu relevantnost i naslijeđe od mog rada na filmu… ako nemamo vrijednost, onda nas prestanite iskorištavati. Budući da to nećete učiniti, onda nas, molim vas, platite.”
Drugi najbolji scenarij obnovljenog interesa za franšizu bio bi odustajanje od reboota, kaže Leonard. Nakon telefonskog razgovora s osnivačem Blumhouse Productionsa, Jasonom Blumom, Leonard tvrdi kako ga je redatelj tražio da prestane objavljivati negativne stvari na društvenim mrežama. “Ako nastavite s ovim, ubit ćete vlasnička prava.” Glumci, kaže Leonard, se također žele sastati s čelnikom odjela za film u Lionsgateu Adamom Fogelsonom.
Glumci priznaju da su mogli učiniti više kako bi osigurali da će dobiti profit, ali i pravnu zaštitu, ali kažu kako nisu željeli krenuti u otvoreni rat sa studijem tako rano u svojim karijerama. “Studio je imao nevjerojatno sreću što nismo bili u sindikatu,” kaže Williams. “Naravno da su znali više nego mi, to je bio njihov biznis.”
“Ne dopustite da se ovo dogodi i vama”
Nadaju se kako će javno progovaranje o borbi sa studijem značiti da drugi mladi kreativci u industriji neće pretrpjeti istu sudbinu. “Ne dopustite da se ovo dogodi i vama,” poruka je Williamsa. “Sjednite s ljudima koji zarađuju na vašem radu i pregovarajte.”
Prije objave vijesti o rebootu, glumci su bili na večeri s jednim od originalnih redatelja, Eduardom Sanchezom. Bio je to prvi put da su se okupili nakon što je film postao fenomen prije 25 godina. Williams kaže kako je večer bila prava katarza. “Bilo je smijeha, bilo je suza, bilo je mnogo toga što dijelite u tako velikom događaju u životu. A upravo to je bio rad na Vještici iz Blaira.”
Novi film se planira, a Leonard kaže kako su odlučni boriti se do kraja, i za priznanje i za kompenzaciju. Ipak, nije optimističan da će Lionsgate pristati na njihove uvjete. “Ne mislim baš da će se predomisliti i išta nam dati,” kaže Leonard “osim ako im postane jednostavnije da nas plate nego da nas ne plate.”
Autor originalnog članka: Lisette Voytko-Best, Forbes
Link: Why ‘The Blair Witch Project’ Made A Killing For The Studio – But Not Its Stars
(Prevela: Nataša Belančić)
