U Srbiji cvjeta posao preprodaje propalih tvrtki: Jedan umirovljenik drži više od 1100 tvrtki

Forbes Srbija je izvojio nekoliko slučajeva najčudnijih direktora-vlasnika tvrtki u Srbiji za koje se na prvi pogled može zaključiti da su na tim funkcijama samo fiktivno. Istražili su također jesu li takve situacije zakonite, i zašto se dopušta da cvjeta tržište otkupa propalih i problematičnih tvrtki u kojima direktori i vlasnici postaju osobe koje to zapravo nisu

Dejan Paljević, rodom iz Sremske Mitrovice, bivši je električar, zaštitar ili umirovljenik, ovisno o tome koji od njegovih pet profila na društvenoj mreži Facebook otvorite.

Istovremeno, Paljević je, iako to nije navedeno ni na jednom od njegovih profila, direktor, vlasnik, zakonski zastupnik ili stečajni upravitelj u 1.187 tvrtki, te je tako, prema istraživanju Forbesa Srbija, “osvojio” prvo mjesto na listi direktora s najvećim brojem tvrtki u svom portfelju, kako pokazuju javno dostupni podaci.

I nije jedini. Kupovina zaduženih i “mrtvih” tvrtki od stvarnih vlasnika u Srbiji već je desetljećima posao, i “Paljevića” ima barem desetak.

Pretragom interneta mogu se pronaći agencije koje otkupljuju tvrtke u blokadi, a oglasi koji nude isto postoje i na Halo oglasima. Ukratko, ove agencije možemo opisati u dvije rečenice: Vaša tvrtka s dugovima sada je naša briga. Sve što radimo je u skladu sa zakonom.

Od 2019. godine kada je istraživačka mreža BIRN provela prvo istraživanje o trgovini zaduženim i propalim tvrtkama kako bi se izbjeglo plaćanje obveza prema državi, radnicima i vjerovnicima, vlast u Srbiji nije poduzela gotovo ništa da to suzbije. Da je drugačije, direktori koji su tada identificirani danas ne bi imali nekoliko puta više tvrtki pod svojim okriljem.

A da nije baš sve po zakonu, svjedoči i činjenica da su mnogi od njih bili pod istragom policije i tužiteljstva, odnosno protiv njih postoje istražni postupci, što je potvrdilo i Prvo osnovno javno tužiteljstvo u Beogradu za Forbes Srbija. Ipak, posao očito i dalje cvjeta.

Forbes Srbija donosi priču o prvih pet ovakvih direktora u Srbiji. Koliko imaju tvrtki, kako ta složena shema zapravo funkcionira, jesu li pod nadzorom istražnih organa ili nesmetano obavljaju svoj posao.

Dejan Paljević – pojavljuje se u 1.187 tvrtki

Od 2019. godine do danas, Paljević je povećao broj tvrtki u kojima je bio ili jest direktor, vlasnik ili oboje sa 195 na gotovo 1.200.

Javno dostupni podaci također pokazuju da je među ovim firmama oko 460 obrisano, dok su ostale ili u procesu likvidacije ili su u višegodišnjoj blokadi.

Prvo osnovno javno tužiteljstvo u Beogradu nema informaciju da li je Dejan Paljević na slobodi, ali s obzirom na to da je u poslednja dva tjedna povećao broj tvrtki za dvije, može se pretpostaviti da je slobodan.

S druge strane, prema Forbes Srbija, „pred ovim tužilaštvom u tijeku su dva postupka protiv osumnjičenog Dejana Paljevića i to zbog krivičnog djela iz člana 225. Krivičnog zakona i zbog krivičnog djela iz člana 138. Krivičnog zakona“.

Konkretno, optužuje ga se za poreznu utaju, koju regulira član 225, ali i za ugrožavanje sigurnosti, što regulira član 138.

Drugim riječima, Paljeviću se očito stavlja na teret da je pokušao izbjeći plaćanje poreza, doprinosa i ostalih propisanih obveza, odnosno davao lažne podatke kako bi smanjio visinu tih obveza.

Zakon također propisuje da, ako je u pitanju izbjegavanje poreza većeg od milijun dinara, zapriječena kazna je zatvor od jedne do pet godina plus novčana kazna. Ako je taj iznos veći od pet milijuna, zatvorska kazna se povećava do osam godina, a ako je veći od 15 milijuna, kazna je od tri do 10 godina.

U drugom slučaju, Paljević je osumnjičen da je ugrožavao nečiju sigurnost, „prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili nekoga njemu bliskog“.

Robert Fraješ: Pojavljuje se u 733 tvrtke

Prema javno dostupnim podacima, direktor je u 651 tvrtki, dok je vlasnik u 402.

Da ne bude zabune, u nekima istovremeno obavlja obje funkcije. Najveći broj ovih tvrtki je, kao i u slučaju Paljevića, u blokadi ili je u procesu likvidacije.

Feješ bi se mogao smatrati jednim od pionira u biznisu preuzimanja zaduženih firmi, zajedno sa svojom sestrom Izabelom.

Prema navodima iz Prvog osnovnog tužilaštva, protiv njega se u ovom trenutku vode dva postupka. Optužuje ga se za krivična djela nedozvoljene proizvodnje ili prerade robe koja je zabranjena ili je za nju potrebno dobiti odobrenje nadležnih organa.

U drugom slučaju, riječ je o prijevari, odnosno stjecanju imovinske koristi nanošenjem štete koja prelazi iznos od 1,5 milijuna dinara, a za to je predviđena kazna do 10 godina zatvora.

Kako je BIRN pisao, Feješ je i ranije bio pod istragom zbog sličnih krivičnih djela.

Nenad Stanimirov: 653 tvrtki

BG KING express je u stečaju, a stečajni postupak je otvoren u srpnju 2021. godine.

Prema javno dostupnim podacima, ova tvrtka ima porezni dug od 132,6 milijuna dinara, a njegov jedini vlasnik je Nenad Stanimirov, još jedan sa spiska direktora s najvećim brojem tvrtki u Srbiji.

Pored BG KING express-a, Stanimirov ima još 652 tvrtke u kojima je vlasnik, direktor ili zakonski zastupnik.

I protiv njega se vodi postupak po članu 225 Krivičnog zakona, odnosno sumnjiči ga se se za poreznu utaju.

Goran Goce Proev: 389 tvrtki

Makedonski državljanin Goran Goce Proev je u prethodnim mjesecima povećao broj tvrtki u kojima je direktor ili zakonski zastupnik za nekoliko desetina, pokazuju javno dostupni podaci.

Bio je osnivač i vlasnik firme Ceprovex o kojoj je nedavno pisao Forbes Srbija, a među 389 tvrtki koje trenutno ima u svom portfelju njih 278 su u blokadi, a 56 se u registru Agencije za privredne registre vode kao aktivna gospodarska društva.

Za razliku od ostalih, u Prvom osnovnom javnom tužilaštvu nema postupaka koji se vode protiv ovog direktora.

Izabela Feješ: 220 tvrtki

Do sedmog mjeseca 2022. godine, kada je ova kompanija obrisana iz registra gospodarskih subjekata, Izabela Feješ je bila vlasnica firme World business solution, osnovane u siječnju 2018. godine za pružanje konzultantskih usluga.

Kako je BIRN pisao u prošlosti, spomenuta tvrtka se bavila otkupljivanjem ili preuzimanjem zaduženih ili blokiranih firmi, a medijima su objasnili da je taj posao potpuno legalan i da “uživa podršku nadležnih poreznih i drugih državnih tijela”.

Izabela Feješ trenutno posjeduje 220 tvrtki, no prema informacijama tužiteljstva, protiv nje se vodi postupak zbog prijevare prema članku 208. stavku 4. Krivičnog zakona.

I dok je World business solution obrisan iz registra, na tržištu i danas ima tvrtki, točnije konzultantskih agencija koje otkupljuju blokirana i zadužena poduzeća, nekad ih i nude na prodaju, a nekad samo posreduju između prodavača i kupaca ove tražene „robe“ na tržištu.

Oglasi za otkup ovih firmi mogu se, primjerice, naći i na stranicama Halo oglasa. U oglasu potpisanom s „treća generacija“ i naslovljenom kao „usluga prijenosa tvrtki s vas na našu osobu“ navodi se da otkupljuju gospodarska društva, poduzetničke radnje ili ortačka društva.

“Je li vaša tvrtka u blokadi ili likvidaciji, to neka vas ne brine, jer ukoliko se nama obratite, od dana kada se promjena preda u APR-u sva ta briga apsolutno prelazi na nas i mi smo jedini odgovorni za vašu tvrtku“, navodi se u ovom oglasu uz napomenu da je cijeli posao u skladu sa zakonskim propisima.

Inače je zajedničko ovakvim oglasima kojih ima i na stranicima platformi Sasomange i Kupujem prodajem, da inzistiraju na poštivanju zakona, odnosno legalnom biznisu.

„Vršimo otkup firme koja Vam nije potrebna, koja je u blokadi ili duguje dobavljačima, poreznoj… Uz poštivanje zakonskih propisa i pristupačnu naknadu na teret klijenta“, primjer je takvog oglasa.

Naknada se u ovom poslu svakako podrazumijeva, ali je logika obrnuta. Umjesto da kupac plaća onome koji prodaje, zapravo prodavač blokirane tvrtke plaća njegovom novom vlasniku.

Tarifa, kako je ranije pisao BIRN, ide od 300 do više od 1.000 eura, ovisno o veličini problema, ali i o tome inzistira li prodavač da kupac bude osoba koja nije na spisku “prokazanih” ili ne. Ukoliko mu je važno da njegova tvrtka ne dospije u ruke medijima već targetiranih kupaca, a koje je i Forbes naveo u tekstu, onda će za to morati platiti višu cijenu od standardne.

Srž problema je, međutim, svugdje isti. U pitanju su tvrtke kojima je zbog dugova ili nekog drugog problema oduzet PIB, u blokadi su zbog prinudne naplate ili je počeo proces likvidacije. Svakako su dužnici državi, vjerovnicima, a nekad i radnicima zbog neisplaćenih zarada ili doprinosa.

Da bi izbjegli plaćanje obaveza, a ujedno se oslobodili tvrtki, vlasnici posežu za prijenosom vlasničkih udjela gore spomenutim direktorima i za to im plaćaju određenu naknadu. Rješavajući se ovih tvrtki oni se rješavaju i njihovih dugova, što im omogućava osnivanje nove, neopterećene tvrtke. Najčešće prije nego što prodaju ovakvu tvrtku, oni iz nje izvuku gotovo svu imovinu, tako da na njenom kontu ostanu samo dugovi.

Motiv bivših vlasnika, dakle, je jasan. Za nekoliko stotina eura koje će dati Paljeviću ili nekome poput njega rješavaju se tvrtke u dugovima.

A što je, s druge strane, Paljevićev motiv? Da li samo tih nekoliko stotina eura koje dobije od svakog vlasnika od koga je „otkupio“ tvrtku ili se pak radi i o nekom drugom interesu? Je li moguće da iza ovog „biznis plana“ koji je u Srbiji posljednjih godina uzeo maha, stoji jedan 60-godišnji radnik, zaštitar, ili se ipak radi o nekom mnogo umješnijem i utjecajnijem koji zapravo obire vrhnje dok Paljević i njemu slični dobijaju tek dio novca zarađenog na taj način?

(Tekst je objavljen na Forbes Srbija, a autorica je Perica Đaković.)