Zagreb je trećina hrvatskog tržišta plina, a iza borbe za njegovu opskrbu stoje veliki igrači
S energetskim stručnjakom Ivicom Jakićem razgovarali smo o tome kako funkcionira tržište plina i kako se to odrazilo na opskrbu u Zagrebu gdje sada konkuriraju Međimurje plin u javnoj usluzi i GPZO u tržišnoj
Uskoro počinje sezona grijanja, koju Zagrepčani dočekuju s prilično neobičnom situacijom na tržištu plina. Prvo je Gradska plinara Zagreb – Opskrba (GPZO) izgubila natječaj za javnu opskrbu plinom zagrebačkih kućanstava. Na natječaju je pobijedila znatno manja tvrtka – Međimurje plin te će ona do rujna 2027. godine pružati uslugu javne opskrbe plinom.
Takav razvoj situacije doveo je u pitanje opstanak tradicionalnog zagrebačkog opskrbljivača plinom. Nakon toga su iz GPZO-a odlučili Zagrepčanima ponuditi plin kao tržišnu uslugu – i to po cijeni nižoj od one koju je odredila Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) na natječaju na kojem su izgubili od Međimurje plina.
Zagrebačka plinara prvo izgubila natječaj, a sada nudi jefiniji plin
Mnoge građane je ovakva situacija poprilično zbunila. Nije im jasno što se zapravo dogodilo i zašto – ako žele ostati kod dosadašnjeg opskrbljivača, moraju potpisivati nove ugovore. Radi se o tome da se kućanstva mogu opskrbljivati plinom kroz javnu uslugu ili kroz tržišnu uslugu.
U javnoj usluzi cijenu određuje HERA i opskrbljivač na određenom području postaje tvrtka koja pobjedi na njenom natječaju – kao što je to sada slučaj s Međimurje plinom. Kod tržišne usluge se cijena i uvjeti opskrbe slobodno ugovaraju. Tako, na primjer, GPZO sada u sklopu tržišne usluge nudi nižu fiksnu cijenu od Međimurje plina, ali samo do rujna 2025. godine.
Ulazak Međimurje plina na veliko zagrebačko tržište mnoge je iznenadilo. S obzirom na to da se radi o manjoj tvrtki, postavljalo se pitanje mogu li oni uopće realizirati posao opskrbe Zagreba i zašto je Međimurje plinu uopće ušlo u borbu s GPZO-om za zagrebačko tržište.
“Radi se o velikom interesu dobavljača. Zagreb je 30 posto potrošnje plina”
Energetski stručnjak Ivica Jakić za Forbes Hrvatska dao je svoje mišljenje o čemu se radi. Jakić kaže da su opskrbljivači, u ovom slučaju GPZO i Međimurje plin “istureni igrači”, a da glavnu ulogu zapravo imaju dobavljači – oni koji im isporučuju plin.
“Oni su samo transmisija onoga što odluči dobavljač plina. Radi se o velikom interesu dobavljača, koji će preuzeti veliko tržište. Zagreb troši otprilike trećinu ukupne potrošnje plina u Hrvatskoj. Radi se o ogromnim ciframa i svakom dobavljaču je stalo da on bude taj koji će dobavljati plin”, pojašnjava Jakić.
Jakić nije želio spekulirati o tome tko zapravo stoji iza ovih plinskih igara. No, ranije se u javnosti pojavljivala informacija da iza Međimuraca stoji mađarska kompanija – što su oni demantirali. Krajem svibnja su na upit FORBESA Hrvatska odgovorili da im je dobavljač INA.
Pojasnio nam je i kako funkcionira trgovina plinom, putem burze i direktno od dobavljača.
Plin se kupuje na burzama ili direktno od proizvođača
“Kupnja od dobavljača je čisto trgovačka transakcija. Znači, kupite LNG u, na primjer, SAD-u ili Kataru, zakupite prijenosni kapacitet, brod doveze LNG na terminal na Krku. LNG se prebacuje u plinovito stanje i preko prijenosnog sustava, koji je u vlasništvu države – Plinacroa, prebacuje se do vašeg potrošača”, pojašnjava.
Što se tiče burzi plina, hrvatskoj su geografski najbliže one u Austriji i Mađarskoj, ali je snažna i burza u Nizozemskoj. Kod burzovnog trgovanja stvari mogu biti nešto složenije. Naime, trgovci često koriste tzv. SWAP ugovore, odnosno ugovore o zamjeni plina, kao i tzv. hedgiranje, kojim se štite od promjene cijene.
“Na primjer, plin u sustav uđe u Nizozemskoj, a kupac ga ne transportira do Zagreba, nego koristi nečiji plin koji je uskladišten u Hrvatskoj, za što plati određenu naknadu, a kasnije i vrati ‘posuđenu’ količinu plina. To je standardan način prijenosa plina, ali i električne energije. Što se tiče hedgiranja, to se može usporediti s osiguranjem, gdje se kupac osigurava da će dobiti plin po određenoj cijeni i tako se štiti od potencijalnih gubitaka”, kaže Jakić. Ta dva mehanizma na burzama jako su korištena i bez njih nema nijedne ozbiljne transakcije. “Time se garantira sigurnost opskrbe i cijene”, zaključuje.
