Zašto je koalicijski sporazum HDZ-a i DP-a tajan, za razliku od većine ostalih?
Znamo kako su aktualni koalicijski partneri složili Vladu te što piše u Programu te vlade, ali ne znamo kako operativno partneri misle funkcionirati te razdijeliti ostale fotelje, uključujući uspostavu „kontrolnog mehanizma“ koji su u DP-u javno spominjali za vrijeme postizbornih pregovora s HDZ-om. Kako nam kaže politolog Dario Nikić Čakar, koalicijski se sporazum ne mora objaviti, a između ostaloga, on vjerojatno sadrži i dogovor o državnim tajnicima, savjetnicima i slično
Što su sve HDZ i Domovinski pokret zapisali u koalicijskom sporazumu o formiranju Vlade, koji su bez nazočnosti medija potpisali Andrej Plenković i Ivan Penava 16. svibnja u Saboru, iz nekog je razloga ostalo tajnom, a iz tih dviju političkih stranaka nisu nam odgovorili na pitanje namjeravaju li svoj sporazum uopće objaviti.
Dosadašnji koalicijski sporazumi za formiranje vlada uglavnom su bili dostupni javnosti, koliko smo uspjeli istražiti. Izuzetak je bio onaj 2003. godine između HDZ-a i Demokratskog centra za sastavljanje prve vlade Ive Sanadera.
Koalicijski sporazum HDZ-a i Mosta
Primjerice, Sporazum o suradnji u reformskoj Vladi između HDZ-a, odnosno Domoljubne koalicije, i Mosta nezavisnih lista iz siječnja 2016. godine sastavljen je na 10-ak stranica, a njime stranke, kako i kažu u uvodu, uređuju temelje međusobnih odnosa u Vladi „u pogledu niza tema značajnih za unaprjeđivanje stanja države i društva“. Obuhvaćao je i okvirni sporazum o imenovanjima u tijela izvršne i zakonodavne vlasti, te o suradnji u Vladi i Saboru.
U pitanju je bilo sastavljanje vlade Tihomira Oreškovića, koja nije baš potrajala, no objavljivanje sporazuma je bio potez prema većoj transparentnosti politike te stoga poželjan u demokratskom društvu. Ovoga puta nije tako.
Znamo kako su aktualni koalicijski partneri posložili Vladu, odnosno raspodijelili ministarstva, te što piše u Programu Vlade 2024.-2028. godine (pet prioriteta – uspješna, vitalna, pravedna, održiva i suverena Hrvatska), ali ne znamo kako operativno partneri misle funkcionirati te razdijeliti ostale bitne fotelje, uključujući uspostavu „kontrolnog mehanizma“ provođenja stranačkih programa, što su iz DP-a javno spominjali u postizbornim pregovorima.
“Nije dostupan”
Nakon što je koalicijski sporazum HDZ-a i DP-a potpisan nije bilo izjava za medije, a sada su na naše pitanje iz DP-a kratko odgovorili da sporazum „nije dostupan“, dok su iz HDZ-a ignorirali višekratno poslane poruke s tim pitanjem, odnosno pitanjem kada će biti objavljen.
„Oni koalicijski sporazum nemaju obvezu objaviti, a možda to i neće učiniti“, kaže nam profesor s Fakulteta političkih znanosti Dario Nikić Čakar, odgovarajući kratko na pitanja FORBES Hrvatska. Dodaje da se obično u program vlade uključi ono što je dogovoreno koalicijskim sporazumom, ali u njemu su još i određeni kadrovski dogovori, primjerice oko savjetničkih mjesta ili mjesta državnih tajnika i slično. „Ako ne žele, oni to ne moraju objaviti“, kaže Nikić Čakar.
Prije četiri godine on je objavio znanstveni rad „Stabilnost vlada i upravljanje koalicijskim sukobima u Hrvatskoj” te je tada analizirao podatke prikupljene iz pet koalicijskih sporazuma i nekoliko dodatnih koalicijskih dokumenata, poput posebnih protokola i vladinih programa predstavljenih u Hrvatskom saboru pri glasanju o povjerenju, u razdoblju 2000.-2020. godine.
Prva Plenkovićeva vlada i Sanader
Kako je napisao u tom radu, prva Plenkovićeva Vlada (koju su činili HDZ i Most) nije bila formirana na temelju klasičnog koalicijskog sporazuma već su se dvije stranke usuglasile da će im osnova koalicijske suradnje biti program vlade predstavljen pri glasanju o povjerenju premijeru i ministrima. To, kao što znamo, nije bilo uspješno jer je Plenković smijenio Mostove ministre i tako raskinuo koalicijsku suradnju s Mostom. Potom je 2017. godine sklopio koalicijski sporazum s HNS-om koji je bio, kako kaže Dario Nikić Čakar, isključivo posvećen dogovoru o ključnim politikama kojima se vlada trebala baviti u preostalom dijelu mandata.
Zanimljivo, Sanaderov sporazum s HSLS-om, HSS-om i SDSS-om za formiranje vlade 2008. godine, politolog ocjenjuje kao ogledni primjer koalicijskog dogovora po uzoru na zapadnoeuropske koalicijske sporazume: „Većina sadržaja je posvećena javnim politikama, tek manji dio se odnosi na utvrđivanje mehanizama koordinacije i rješavanja sukoba te podjele resora.“ Sanader je tu Vladu naprasno napustio u srpnju iduće godine, ali sporazum je, uz premijersku funkciju, naslijedila Jadranka Kosor.
