Političari opet najavljuju rast minimalne plaće. No, koliko taj rast ugrožava poduzetnike početnike?
Hrvatska zadnjih par godina bilježi stalni rast minimalne plaće. Iako većina to smatra pozitivnim, postavlja se pitanje može li njen preveliki rast ugroziti poslovanje nekih skupina. O tome smo razgovarali s Ivanom Matić iz Glasa poduzetnika, te ekonomistom Danielom Nestićem s Ekonomskog instituta u Zagrebu
Minimalna plaća u Hrvatskoj raste iz godine u godinu. U 2022. godini rasla je za 10 posto, godinu kasnije za 15 posto, a ove za dodatnih 20 posto i trenutno iznosi 840 eura bruto.
Nemamo podatak koliko točno zaposlenih dobiva najnižu plaću, no prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) za siječanj ove godine, 10 posto najslabije plaćenih u Hrvatskoj primalo je plaću od 900 eura bruto ili manju. To znači da je zaposlenih s minimalnom plaćom nešto manje od 10 posto.
Političari se vole hvaliti rastom minimalne plaće, iako ona minimalni iznos samo propisuje. Poslodavci su ti koji isplaćuju plaću. Dobije li HDZ još jedan mandat, pokušat će tijekom njega minimalnu plaću podići za još 49 posto na 1250 eura bruto, najavili su.
Većina, sasvim razumljivo, ne vidi ništa loše u rastu minimalnih plaća. Troškovi života sve su veći, a minimalac često ne pruža ništa više od golog preživljavanja. Ipak, postoje iznimke koje rast minimalca može ugroziti.
To su, primjerice, industrije poput tekstilne koje ostvaruju niske prihode i kod kojih povećanje troškova može gurnuti firmu u smjeru stečaja. Tu su i poduzetnici početnici kojima nekad treba vremena da se posao pokrene, a svejedno sebi moraju isplaćivati minimalnu direktorsku plaću koja u 2024. godini iznosi 1014 eura bruto. Malo je apsurdno da se promovira jeftino pokretanje j.d.o.o.-a, a zanemaruje da se od pokretača očekuje da već prvi mjesec osigura gotovo 1200 eura (koliko iznosi bruto 2) samo za vlastitu plaću. Pitanje koje se u takvoj situaciji nameće je do kojeg iznosa je podizanje minimalnih plaća dobro, a na kojoj razini raste broj negativnih učinaka.
Sve to bilo je povod za razgovor s Ivanom Matić, članicom Upravnog odbora Udruge Glas poduzetnika i Danijelom Nestićem, znanstvenim savjetnikom Ekonomskog instituta.
“Pustite poduzetnike dok ne opstanu”
Matić misli da se ništa neće promijeniti promijeniti dok na vlast ne dođu ljudi koji razumiju poduzetništvo. Kaže kako od tisuća onih koji pokreću firme tek manji dio opstane nakon tri godine, a rijetki stvore ozbiljne firme.
„I Google, Facebook i Amazon su krenuli iz neke garaže“, kaže Matić i dodaje da poduzetnike početnike treba pustiti na miru da se bakću kako znaju i umiju dok ne opstanu. “Ne ide se u biznis da sebe zaposliš, nego da ulažeš i imaš dobit“, dodaje Matić.
Njoj minimalna direktorska plaća izgleda savršena za budžetiranje u proračunu.
„X ih je pokrenulo biznis, Y HZZ poticaja ćemo kroz njih vratiti u proračun. Ispada da su početnici još jedan kanal za prelijevanje EU novca u proračun. Ako ne plate, onda ćemo probiti pravnu osobnost i naplatiti to od njih kao od fizičkih osoba… prestrašno“, kaže Matić sugerirajući da je državi važnije da EU sredstva za poticanje poduzetništva završe u proračunu, nego da se razvija poduzetništvo.
Paušalni obrti olakšavaju početak
Misli da je za žene to još opasnije ako pokreću posao uz malu djecu jer nema šanse da rade osam sati, a potrebno je puno više. Ona je sebe zaposlila nakon tri godine na pola radnog vremena, pa na neku minimalnu plaću i onda je dalje napredovala. Da je u ovim uvjetima pokretala posao, kaže kako sigurno ne bi opstala.
Priznaje kako sad postoje paušalni obrti koji olakšavaju početak, ali nije pogodan za sve djelatnosti. Ističe kako upravo žene osnivaju sve manje tvrtki i idu prema paušalnim obrtima, što je automatsko poticanje da budu samozaposlene, nemaju visoke ciljeve i ne grade ozbiljne firme.
Navodi i primjer poduzetnice koja tri godine nije isplaćivala plaću kako bi firma koju je naslijedila ostala likvidna. Tek nakon toga firma je uspjela stati na noge i ostvarivati solidan prihod.
Minimimalna plaća sprječava nepoštenu konkurenciju
Nestić kaže kako su potencijalni pozitivni i negativni učinci minimalnih plaća na gospodarstvo i životni standard uglavnom poznati, premda ovisno o konkretnom slučaju i državi mogu značajno varirati jer su i tržišta rada i socijalne politike različite.
Što se tiče učinaka minimalne plaće, kaže kako se često spominje moguće negativni učinak na zaposlenost, posebno u industrijama koje se oslanjaju na jeftinu radnu snagu. Puno je bilo istraživanja oko toga, međutim rezultati nisu jednoznačni. Ističe i kako minimalna plaća ima značajne pozitivne učinke. Njezin je glavni cilj spriječiti iskorištavanje radnika, odnosno njihovog slabijeg položaja u pregovorima oko plaća u odnosu na poslodavce, odnosno spriječiti da oni budu slabije plaćeni od nekog minimuma koji se u određenom društvu, odnosno državi smatra nedopustivo niskim.
„Minimalna plaća pomaže standardu najslabije plaćenih radnika. Time se posredno utječe i na smanjenje nejednakosti plaća, posebno između žena i muškaraca jer žene češće nego muškarci primaju najniže plaće. Minimalna plaća ne mora biti loša niti za poslodavce, ona može spriječiti nepoštenu konkurenciju onih koji svoje radnike plaćaju neprihvatljivo malo. Osim toga, ona može motivirati poslodavce da unaprjeđuju poslovne procese, investiraju u opremu ili ljude kako bi bili sposobni poslovati i uz povećane plaće za njihove radnike. Time se povećava proizvodnost rada, ne samo na razini poduzeća, već i na razini cijelog gospodarstva“, kaže Nestić.
Ipak, kaže kako minimalna plaća nije dobar instrument za borbu protiv siromaštva, jer siromašni najčešće ne rade, pa povećanje minimalne plaće njima ništa ne znači. Drugo, čak i osobe koje rade za minimalnu plaću mogu živjeti u kućanstvima koja imaju i druge izvore prihoda, pa oni uopće ne moraju biti siromašni. Za borbu protiv siromaštva puno su bolji socijalni transferi koji su ciljano usmjereni na osobe koje nemaju dovoljno sredstva za život.
Preniska je beznačajna, previsoka smanjuje zaposlenost
Ključna stvar kod minimalne plaće je njezina razina – ističe Nestić. Ako se ona odredi prenisko, onda postaje beznačajna, ne pomaže radnicima, ne postiže pozitivne učinke koji se očekuju. Ako se odredi na previsokoj razini, ona će dovesti do smanjivanja zaposlenosti, i to upravo onih kategorija radnika koji najteže pronalaze poslove. Mehanizmi određivanja minimalne plaće razlikuju se po zemljama, ali u pravilu uključuju pregovore ili razgovore sa socijalnim partnerima – udrugama poslodavaca i sindikatima. Neka najgrublja računica kod određivanja minimalne plaće je da se one mogu povećavati sve dok ne čine osjetnu štetu za zaposlenost. U sadašnjim okolnostima manjkova radne snage u Europi, povećanja minimalne plaće su veća nego ikada prije, ona često rastu i više od rasta proizvodnosti rada i više od rasta prosječne plaće.
“Uglavnom, može se reći da je do nedavno, do pojave većeg vala stranih radnika koji većinom rade na slabije plaćenim radnim mjestima, bilo vrlo malo radnika na minimalnoj plaći da ona kao takva sigurno nije izazivala negativne učinke na razini cjeline tržišta rada. Kakva je sada situacija, nismo sigurni, ali s obzirom na nedostatak radne snage, na vrlo malo negodovanja od strane poslodavaca, možemo pretpostaviti da niti sadašnja razina minimalne plaće nije problem za gospodarstvo”, zaključuje Nestić.
Statistički podaci pokazuju da Hrvatska ima osmu najnižu razinu zakonske minimalne plaće u EU. Razina minimalne plaće je povezana s općom razinom razvijenosti. Kako je Hrvatska među siromašnijim zemljama EU, mjereno bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika, proizlazi da takva razina ne odstupa bitno od očekivanja. Nekoliko država Europske unije koje su razvijenije od Hrvatske – Estonija, Češka, Slovačka i Latvija – imaju nižu razinu minimalne plaće od Hrvatske.
Upitan je li problem što rast minimalne plaće nije u istoj mjeri pratio rast osobnog odbitka, Nestić kaže kako kod oporezivanja minimalne plaće ne postoji nešto što bi se moglo nazvati primjerom dobre prakse koji bi trebalo slijediti. Moguća su različita rješenja. I ona kao takva postoje po zemljama. To je više pitanje oblika porezne politike koja se gradi i razvija. Osobni odbitak može i ne mora biti veći od minimalne plaće.
| Minimalnu mirovinu će primati oko 40 posto novih umirovljenika Na upit o tome kolika je minimalna mirovina koju političari puno rjeđe spominju od minimalne plaće, Nestić kaže kako se ona u Hrvatskoj određuje temeljem godina mirovinskog staža. Veći staž donosi veću minimalnu mirovinu, a mirovina općenito osim o stažu ovisi i o razini plaća. “Ako cijeli život radite za minimalnu plaću, onda ćete sigurno primati i minimalnu mirovinu. Minimalna mirovina trenutno iznosi 12,64 eura po godini staža. Za 40 godina staža minimalna mirovina iznosi 505 eura”, kaže Nestić i uspoređuje je s neto iznosom minimalne plaće u Zagrebu – 672 eura neto. Minimalnu mirovinu primat će i mnogi radnici koji su imali plaće osjetno iznad minimalne, tako da minimalna mirovina nije rezervirana samo za one koji primaju minimalnu plaću. Štoviše, procjene govore da će ove godine oko 40 posto novih starosnih umirovljenika ući u režim minimalne mirovine. |
