Ovaj novi hotel u Patagoniji avanturu diže na višu razinu: Sobe vise u kapsulama na stijenama
Hotel čine prozirne kapsule koje vise s kamene stijene 275 metara u zraku. Do njih se dolazi planinarenjem duboko kroz argentinsku Patagoniju, a potom osiguranim planinarskim putem (via ferrata). Iskustvo zahtijeva kacige, užad i solidnu količinu hrabrosti.
“Željeli smo stvoriti jedinstveno iskustvo na visini i spojiti ga s intimnim osjećajem izlaska iz zone komfora,” kaže Ezequiel Ruete, suosnivač hotela Ovo Patagonia. “To nam je i slogan: Komforno iziđite iz zone komfora.”
Projekt je zapravo usred Rueteove zone komfora. Ovaj argentinski pustolov trenira hodanje po kablovima razapetima između planina već više od 10 godina, a to čini zajedno sa suosnivačem, arhitektom Luisom Apariciom. Njih dvojica željela su i onima koji nisu penjači ponuditi priliku da iskuse adrenalin koji izaziva suočavanje sa strahovima, ali i zadivljenost i radost promatranja kondora i oblaka pored Fitz Roya. Također su se sami željeli uhvatiti u koštac sa izazovom stvaranja umjetničke instalacije koja ne utječe previše na okoliš i koju je lako ukloniti. Svoju kompaniju zovu Perspectiva Aerea – zračna perspektiva.
Nakon gotovo tri godine rada sa specijaliziranim timom planinara, inženjera i tehničara geomehanike, u prosincu će otvoriti, kako kažu, hotel na najvećoj visini na svijetu, koji je najizloženiji silama prirode. Prodaju mnogo više od prilike za promatranje zvijezda u Patagoniji: prodaju snagu prirode.
Iako je vjetar skoro pa garantiran (iako će promijeniti termine boravka ako udari vjetra premaše 18 km/h) i vrtoglavica je realna mogućnost, Ruete naglašava kako je Ovo Patagonia idealan za sve luksuzne putnike koji su u solidnoj formi i imaju osjećaj za avanturu. Iskusni planinski vodiči prate goste na putu u i s planine, donose večeru i doručak i spavaju u blizini s uključenim radioprijemnicima. Gosti ih mogu kontaktirati u bilo kojem trenutku ako im je potrebno malo utjehe i ohrabrenja.
Stvari funkcioniraju ovako: Gosti rezerviraju noć u Ovo Patagoniji (od 1.600 dolara za dvoje), zajedno s tri noći u obližnjem hotelu Estancia Bonanza (nije uključeno u prvotnu cijenu), čiji posjed okružuje instalaciju. Počinju put u gradu El Chatlenu, od kojih idu do glavne kolibe. Tamo dobivaju ruksake i opremu i kreću na jednosatni put do zone pripreme, odakle kreće ferrata, sustav platformi i stubišta. Taj put traje pet minuta, nakon čega stižu do svoje kapsule. Tamo ih čeka vino i grickalice.
“Vrlo je jednostavno, ali i jako visoko,” kaže Cecile Stuart, koja radi na marketingu za projekt. “Goste se mnogo prati i drži za ruku. I sama sam prošla put i na dolasku sam bila jako oprezna, ali sišla sam brzo. Jedan od koncepata jest da iskušavate nove stvari. Nikada nisam visjela na otvorenom, izložena vjetru i s pogledom u vrtoglavu dubinu. Sve je novo, a nove stvari izazivaju emocije. Ovo mijenja život.”
“Stvar je u divljenju prirodi,” nastavlja, “ali je tu i sve ostalo, zajedno.” Smještaje je također vrlo udoban, iako je slušanje i osjećaj vjetra u paketu.
Svaka od četiri kapsule dizajnirana je na tri razine i ima mnogo elemenata koji se mogu pronaći i u luksuznim hotelskim sobama na tlu. Na najvišoj razini nalazi se mekan krevet koji zauzima većinu prostora. Srednja razina sastoji se od dnevne sobe, malenog blagovaonskog stola i kupaonice s kemijskim toaletom i tekućom vodom u umivaoniku. Najniža razina nudi još jedan prostor za opuštanje s mrežom za ležanje.
Ruete kaže kako su proveli godine u proučavanju studija i odlučivanju temeljem kriterija niskog utjecaja i jednostavnog uklanjanja. Pratili su smjerove letenja kondora. Izvodili su simulacije vjetra. Izrađivali su modele u svojoj radionici u Buenos Airesu. Na kraju su sve i izgradili – ne jednostavnim načinom uz tešku opremu, već onim kompliciranim: uz zračno dizalo mnogo manjeg utjecaja na okolinu.
“Učinili smo to na vrlo zanatski, ali i industrijski način,” kaže Ruete. Inženjeri su zapisivali čitav proces i studije, a sve su odobrile vrhunske inženjerske škole. Potom se “puno ljudi s iskustvom na velikim visinama” popelo na lokaciju i provelo projekt.
To će umiriti živce svima onima koji bi se mogli brinuti oko klimavih postavki. Bez pretjerano detaljnog objašnjavanja, “te kapsule jako su teške,” naglašava Ruete. “Svaka ima otprilike dvije tone.” Iako ih vjetar može zatresti, sigurno ih neće pomaknuti. Bilo tko tko se našao u neboderu za vjetrovitog dana dobro zna da strukture moraju biti aerodinamične i blago fleksibilne kako bi izdržale sile.
Standardi za pričvršćivanje “ekstremno su pretjerani”: svaki od devet zatezača može držati oko 35 tona, a posloženi su u dva preklapajuća sustava za strukturnu stabilizaciju. Sve je testirano pod vjetrovima od maksimalno 25 kilometara na sat, iako se put odgađa pri mnogo manjim brzinama.
“Budući da se ja bavim pisanjem o putovanjima, a ne inženjerstvom, tu sam stala s pitanjima o fizici,” kaže suradnica Forbesa i autorica članka Ann Abel, “ali dizajn je očito suvišan u onom pozitivnom, znanstvenom smislu riječi.”
Malo je vjerojatno da će u ovom iskustvu biti ičega suvišnog ili dosadnog. Let ptica, kretanje oblaka i svjetlucanje zvijezda postaju očaravajući na ovako velikoj visini, a kapsule ih čine pristupačnima čak i kada uvjeti sprječavaju normalno penjanje.
“Možda danas ne možete biti vani po vjetru, ali ovdje možete biti u zatvorenom, na udobnom. To je ludo,” kaže Ruete. “Ne osjećate vjetar izravno, ali zamijetit ćete ga. To je zanimljiv dio iskustva. Osjećate prirodu oko sebe, ali ne želite da ona nije živa.”
Autor originalnog članka: Ann Abel, viša suradnica Forbesa
Link: This New Extreme Hotel In Patagonia Takes Adventure Travel To New Heights
(Prevela: Nataša Belančić)
