Hrvatski kralj egzotičnog voća četvrt stoljeća je u biznisu koji mnogi ne shvaćaju ozbiljno
Govorili su mu da je ortodoksni idiot kada je hrvatskom tržištu pokušavao prodati egzotično voće uzgojeno u Donjoj Bistri. No, on je vjerovao u svoju poslovnu ideju, četvrt stoljeća kasnije i dalje posluje, plasira svoje proizvode na inozemna tržišta i usuđuje se razmišljati izvan okvira. Osnivač brenda Exotic King Ivan Šulog za FORBES Hrvatska uoči Festivala indijanskih banana ispričao je što radi i sadi
Apetiti za egzotičnim okusima jačaju, osobito u sjevernoj Europi, potvrđuje to i rast uvoza tih proizvoda u posljednjih nekoliko godina. U taj se trend uključio i hrvatski kralj egzotičnog voća Ivan Šulog. On je bio ispred svog vremena kada je prije više od 25 godina na obroncima zagorskih brežuljaka posadio kiwano, bodljikavi krastavac koji se naziva i afričkom rogatom dinjom.
Za sjeme tog voća, čije želatinasto meso okusom podsjeća na mješavinu banane, dinje, limete i maracuje, Šulog je dao sve novce koje je imao. Bilo je to, prisjeća se, 250 njemačkih maraka. Danas nam ne može ni nabrojiti što je sve zasadio.
To što je došao od vlasnika nekoliko sjemenki kiwana do kralja egzotičnog voća može zahvaliti svojoj tvrdoglavosti koja ga često vodi glavom kroz zid i entuzijazmu za čudnovate biljke kojima se ne uspijeva nikako oduprijeti.
„Egzotično je kod mene. Ne znam što će se dogoditi sutra. Da me netko nazove i kaže mi da ima sjeme za nešto, ja odmah idem u to. Meni ne treba da prespavam i razmislim“, daje nam odmah do znanja koliko je zanesen onime što radi Šulog koji ovih dana u Bistri priređuje peti Festival indijanskih banana.
Prst sudbine i biranje tržišta
Sila koja je dovela egzotično voće u Zagorje bila je sedma sila, odnosno samo jedan zaigrani prstić sudbine. Ideja za neuobičajen biznis sinula je Šulogu dok je čekao usmeni ispit na Prometnom fakultetu. Budući da je trebao ostati sam ispred kabineta, zamolio je kolegu da mu posudi svoje novine. Na duplerici je bio kiwano. I to je bilo to. Ionako je htio raditi nešto što ne radi nitko drugi. Bilo je to 1996. godine.
„Uzgajali smo za hrvatsko tržište, ali nije bilo razumijevanja za ono što radimo, dijelili smo voće, ali ga čak ni tako nitko nije htio uzeti. Morali smo ga bacati. Govorili su mi da sam ortodoksni idiot. Vidjeli smo da nema to šanse i da imamo dvije mogućnosti – ili će to sve propasti ili ćemo izvoziti“, priča vlasnik tvrtke Pitahaya (još jedna egzotična biljka – pitaja ili zmajevo voće) te jedan od ključnih ljudi tvrtke Šulog u kojoj direktorsku poziciju ima Martina Perešin-Šulog.
Krenuli su izvoziti u Nizozemsku, a potom se proširili na Englesku, Belgiju, Irsku, Njemačku, Austriju, Francusku i Italiju. Njihovi proizvodi imaju veliku prednost pred egzotičnim voćem koje do Europe dolazi iz originalne zemlje porijekla. Šulog za sebe tvrdi da ima monopol na europskom tržištu.
„Konkurencija su mi na europskom tržištu dobavljači iz Azije, Afrike i Južne Amerike. Njihova roba putuje trideset dana brodom, dok ja nešto uberem i za 17 sati to je u nekom centru u Nizozemskoj. Za razliku od konkurenata, ja berem skroz zrelo voće. Ako oni žele ubrati zrelo, moraju ga poslati avionom, što košta tri dolara po kili. Ja im mogu konkurirati tako da naplatim voće tri dolara po kili, zato kažem da imam monopolistički položaj“, smije se poljoprivrednik u čijem je vrtu više od pedeset različitih vrsta egzotičnog voća.
Indijanska banana – kraljica vrta
Grenadilla, mini guava, žute lubenice, tamarillo, babaco, indijanske banane, sibirske borovnice, mongolske borovnice, mongolske i surinamske trešnje, rambutand, pepino, tamarind, razne vrste čilija, samo su dio dugačke liste voća koje rastu u Bistri.
„Uzgajamo dinje koje rastu samo u Koreji, jedna takva dinja u Japanu doseže cijenu od 20 tisuća dolara. Imamo i plave banane koje rastu samo na Javi, čokoladne naranče, crni đumbir. Ideja je da uzgojimo biljke koje su svjetski rariteti“, zaneseno za FORBES Hrvatska izjavljuje Šulog.
Ne prodaje on samo voće, već i proizvode od tog voća, ponajviše od indijanske banane, koju, čim je spomene, ne propušta nahvaliti – nema nikakvih bolesti, može izdržati i temperaturu od minus pedeset, ima mnoštvo supstanci koje djeluju protiv karcinoma, to je i najbolje voće koje je probao, a i vrlo je nutritivno.
„U što god da stavite indijansku bananu, taj proizvod je vrhunski. Napravili smo ajvar, pekmez, med, gin, vino, rakiju, likere, pivu i šampanjac koji je sada u Londonu dobio brončanu medalju u konkurenciji od 400 uzoraka. Znamo točno gdje smo pogriješili i zašto nismo dobili zlato i ispravit ćemo to“, uvjerava nas poduzetnik.
Uz nagrađivani šampanjac, proizvodi i pivu u suradnji sa zanatskom pivovarom Nova runda. Pokušali su prodavati to pivo i komercijalno preko pivovare, ali nije baš bilo uspješno. Stoga ga sada rade samo za Šuloga koji će ga točiti na Festivalu, planira ga poslužiti na nadolazećem Ilica Q’artu i bućijadi, a u budućnosti će ga nuditi kafićima i restoranima da ga otkupljuju direktno od njega.
| Indijanska banana nije klasična banana. Ona izgleda kao mango, rodi u grozdovima i zbog toga spada u bobičasto voće, ali su bobice po pola kile. Ima veliko lišće kao kesten, a sestra je magnolije pa tako i cvijeta. Nema bolesti ni insekata i nije ju potrebno ničime tretirati, tako svoj omiljeni plod opisuje Ivan Šulog. |
Kooperanti po regiji i svijetu
Njegove proizvode prodaju i kooperanti koji od njega otkupljuju sadnice, a plodove mu vraćaju da ih on plasira na vanjsko tržište ili pretvori u nešto.
„Hrvatska je zemlja s najviše indijanskih banana po glavi stanovnika“, smije se naš sugovornik koji je uvjeren kako će 30 hektara plantaža nakon Festivala koji priprema udvostručiti do sljedećeg proljeća. Sada u prosjeku proizvode između 50 i 60 tona tog voća.
„Naši kooperanti sade u Istri, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji. Otvorio sam firmu i u Keniji, a da nije bilo koronavirusa, imali bismo ozbiljne plantaže i u Maroku“, otkriva da njegove uzgajačke ambicije, baš kao i prodajne, nisu samo lokalnog karaktera. U svom se radu ugleda na poslovni model Greenyarda koji zapošljava velik broj kooperanata, a prisustvovao je i mnogim seminarima po Europi koji su predstavljali takav način rada.
Želim uzgojiti pčelu za indijanske banane koju nema nitko u svijetu. Trebam samo pronaći pčelara koji je spreman na to.
Ivan Šulog, Pitahaya
„Radim ovo već 25 godina, a vjerujte mi, tek sam zagrebao po površini. Očekujem da ćemo postići još puno toga. Početak je bio težak. Počeo sam s 250 njemačkih maraka, uletio u kredit od pola milijuna eura za plastenik i prošao kroz kalvariju dok ga nisam otplatio. Došla je velika recesija 2010. i stvarno tih noći nisam spavao, mijenjao sam i pet majica od preznojavanja što ću. Srećom, uspio sam dobiti HBOR-ov kredit po povoljnim uvjetima od Linićeva zamjenika Branka Šegona kojeg su povlačili po medijima“, okreće na humor dok prepričava kako i u egzotičnim kraljevstvima ne cvate samo cvijeće i voće.
Bez kalkulacija, uz podršku obitelji
Ove godine u tvrtki očekuju rast prihoda koji će, nadaju se premašiti prošlogodišnju. Lani je, prema podacima Fine, tvrtka Šulog koja ima 15 zaposlenih poslovala s prihodom od 1,38 milijuna eura i dobiti višom od 22 tisuće eura. U odnosu na 2022. godinu prihod im je porastao gotovo 40 posto, a dobit oko pet posto.
„Posao ide dobro, iako mi nikada cilj nije bio zaraditi. Ljudi dođu kod mene pa krenu raditi kalkulacije, ja to nikada nisam radio. Nije Dražen Petrović trenirao košarku da bi potpisao ugovor u Americi, ni Luka Modrić nogomet da bi potpisao ugovor s Realom i uzeo velike novce. Oni su samo radili ono što vole, a sve ostalo dogodi se samo po sebi“, jednostavno pojašnjava Šulog kojeg u njegovom poduzetničkom putu podržava cijela obitelj. „Svi radimo na tome, drugačije ne bismo uspjeli“, podcrtava.
