Sedam poslovnih lekcija egipatskog milijardera Muhameda Mansoura
Glava šest milijardi dolara vrijednog carstva obitelji Mansour nekoć je bio bez prebijene pare. Danas je na vrhu svijeta.
Od bogastva do prosjačkog štapa pa ponovno do bogastva. Životna priča gipatskog milijardera i investitora Mohameda Mansoura prepuna je zapleta koji inače postoje samo u kakvom viktorijanskom romanu.
Kad je imao 10 godina, brat ga je udario automobilom zbog čega je gotovo ostao bez noge. Kirurg je ignorirao savjet glavnog liječnika i odbio obaviti amputaciju; Mansour je tri godine bio vezan za krevet, no s vremenom se dovoljno oporavio i ponovno prohodao.
Rođen je u bogatoj aristokratskoj obitelji, no dok je Mansour studirao u Americi, egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser zaplijenio je imovinu njegove obitelji i nacionalizirao njihovu tvrtku pamuka, što ga je naglo ostavilo bez novčića. Osamnaestogodišnji Mansour bio je primoran useliti se u pretrpani studentski dom, pola godine je preživljavao jedući samo kruh i jaja, a našao je i posao u restoranu za minimalac koji mu je omogućio da se nekako nastavi školovati.
Tek nakon što je diplomirao, Mansouru je s 20 godina dijagnosticiran rak bubrega. U to vrijeme, rak bubrega pobijedilo je vrlo malo ljudi, no oporavio se nakon brzog uklanjanja zahvaćenog organa i naknadne terapije zračenjem.
Njegova obitelj uspjela je nakon smjene vlasti oživjeti svoj biznis izvoza pamuka, a potom su pokrenuli i povezanu tvrtku za distribuciju automobila koju su nakon očeve smrti 1976. vodili tada 28-godišnji Mansour i njegov brat. Osamdesetih godina, Mansour je u potpunosti preuzeo vođenje tvrtke. On i njegova obitelj razvili su Mansour Group, sa sjedištem u Kairu, u multimilijardersko carstvo potpisivanjem lukrativnih ugovora s General Motorsom i proizvođačem građevinske opreme, tvrtkom Caterpillar.
Mansour je 2009. godine uložio 20 milijuna dolara u Facebook (prije inicijalne javne ponude) uz 18 dolara po dionici. Ne želi reći kada je dionice prodao, no kaže kako je investicija bila dobra. Godinu dana kasnije, netom nakon preseljenja u Veliku Britaniju gdje još uvijek živi, osnovao je obiteljsku privatnu investicijsku tvrtku Man Capital. Ovih dana iz te tvrtke dolazi gotovo trećina njegovog ukupnog bogatstva od 3.3 milijarde dolara. Za četvrtinu je zaslužan Mantrac, trgovac za Caterpiller, dok ostatak drži u osobnoj imovini i drugim biznisima uključujući Mansour Automotive i ManFoods (koji upravlja McDonald’sovim restoranima u Egiptu). Njegova braća Youssef i Yasseen također su milijarderi: Youssefovo bogatstvo procjenjuje se na 1,3 milijarde, a Yasseenovo na 1,2 milijarde dolara.
Mansour je bio i ministar prometa u vladi predsjednika Hosnija Mubaraka između 2006. i 2009., a ovog tjedna će navršiti 76 godina. Njegova autobiografija, Drive to Succeed, prodaje se putem Amazona.
Pedeset i osam godina nakon što je izgubio sve, Mansour je razgovarao s Forbesom o nekim lekcijama koje je naučio u desetljećima provedenim u svijetu biznisa.
1. Obećajte premalo, a izvršite previše
Kada je Mansour započinjao u sektoru distribucije automobila, nije bio poznato ime. GM je vjerovao njegovom pokojnom ocu, no njega je slabo poznavao. Iako se egipatski privatni sektor polako otvarao pod novim režimom, strani uvoznici bili su nervozni nakon Nasserovih projekata nacionalizacije. Mansour je znao da ne smije riskirati ni najmanji udarac za reputaciju. “Umanjivao bih sve,” priča Mansour o svojim obećanjima GM-u tijekom tog perioda. “Ako bih znao da ću riješiti 100 automobila, njima bih rekao broj 50.” Čak i sada kada je njegov biznis uspješan, a egipatska gospodarska klima neusporediva s tim vremenom, Mansour još uvijek slijedi istu filozofiju.
2. Tražite rupe u tržištu i ispunite ih
Kada razmišljate o strukturiranju svog biznisa, najprije proučite što nedostaje na tržištu. Identificirajte što vi možete učiniti, a drugi ne mogu, ili jednostavno naučite raditi stvari koje nitko drugi ne zna. Kada je Mansour započinjao svoj poslovni put sredinom sedamdesetih, u trgovanju dobrima između Egipta i SAD-a pomoglo mu je to što je godine proveo živeći u Americi. “Nitko u Egiptu nije znao jezik niti razumio američki način poslovanja, osim nas trojice braće,” kaže on. Dok su drugi egipatski poslovnjaci padali na preprekama jezika i kulture, on i njegova braća su cvjetali.
3. Ne sjedite na čelu stola
“Kada sjedim u sobi za sastanke, ne sjedim na čelu stola,” kaže Mansour. Zapravo, tamo ne sjedi nitko: “Stolac na čelu je prazan.” Time se pojačava osjećaj timskog rada, kaže, ali i odanost kolega. On je možda na čelu tvrtke, no on ne vidi sebe kao samu tvrtku i ozbiljno se oslanja na vještine onih koji ga okružuju. “Ja više razmišljam. Ne govorim mnogo,” kaže Mansour. “Okružen sam dosta dobrim ljudima za koje znam da će mi reći istinu i vjerojatno su pametniji od mene.”
4. Ne ‘živite u vlastitoj sjeni’
Kako biznis postaje sve zreliji, lako je zapeti u dobro uhodanim obrascima ili postati opsjednut razmišljanjima o tome što je kompanija bila nekad i kakvi su joj bili ciljevi. Upravo to Mansour pokušava izbjeći. “Nikada ne živim u vlastitoj sjeni,” kaže on. Njemu je prioritet inovacija i potraga za novim teritorijima, zbog čega ulaže u sektore budućnosti poput tehnologije. Kao mladić je pobijedio rak i teške ozljede, što svakog može natjerati da u životu izbjegava rizik, no Mansour kaže kako su ga ti događaji ohrabrili da objeručke prigrli rizike i nikada ne okreće glavu od novih prilika. Uvijek se okružuje mladim kolegama koji znaju kakvi su trendovi i donose nove ideje: “Dovodimo bistre mladiće i djevojke koji su mladi, koji imaju viziju. Oni nam mogu dati savjete.”
5. Možete biti prijatelji sa svojim djelatnicima, no samo izvan posla
Kada je Mansour preuzeo dio posla nakon očeve smrti, morao je odabrati: “Hoću li zaposliti ljude s iskustvom, starije od sebe? Ili prijatelje kojima znam da mogu vjerovati?” Odabrao je drugu opciju i to je neko vrijeme odlično funkcioniralo. U uredu je imao politiku otvorenih vrata, bio je prijateljski nastrojen prema kolegama tijekom dana i družio se s njima poslije posla. No jednog dana ih je u uredu zatekao kako igraju nogomet i shvatio da je otišao predaleko. “Naučio sam nešto iz svojih grešaka. Rekao sam: ‘Ili ćemo raditi ili uživati. Prijatelji smo izvan ureda.’ Nakon toga sam se počeo povlačiti. Zatvorio sam vrata i tako unio promjenu.” S vremenom mu je postavljanje granica na poslu postalo prirodno.
6. Ne podcjenjujte makroekonomske faktore
“Makroekonomija je ključna,” kaže Mansour. Naglašava kako se ove godine u SAD-u održavaju izbori i kako biznisi moraju uzeti u obzir “što će oni donijeti američkoj ekonomiji, inflaciji, centralnoj banci, kamatama.” U prošlosti je griješio ne obraćajući dovoljno pozornosti na to kako politika i velike gospodarske promjene mogu utjecati na njegovo poslovanje. Nije predvidio slabljenje egipatske valute krajem sedamdesetih godina. Pad vrijednosti valute uzrokovao je i pad uvoza novih vozila, zbog čega je otplaćivanje dugova postalo sve teže. Stvari je dodatno pogoršala odluka egipatske vlade o zabrani uvoza mnogih proizvoda, uključujući stranih automobila, kako bi izdržali krizu. Mansour je u tom periodu gotovo bankrotirao.
7. Iz prepreka izvucite lekcije
Prije automobilske nesreće, Mansour je kao dječak obožavao sport. Ležanje u krevetu značilo je da se toga mora odreći, a veliki dio vremena provodio je potpuno sam, bez izvora zabave. “U to vrijeme nije bilo PlayStationa, nije bilo televizora,” kaže on. No to mu je pomoglo da se razvije na drugačije načine: “Sjedio sam i razmišljao. Naučio sam misliti.” Kada je njegova obitelj pod Nasserovim programom izgubila svu imovinu, Mansour je “naučio vrijednost novca.” Zbog toga je kasnije bio manje spreman preuzimati dugove, zbog čega je lakše preživio ekonomsku krizu u Egiptu osamdesetih godina prošlog stoljeća. “Je li me to učinilo boljim čovjekom?” pita Mansour, referirajući se na financijske probleme. “Definitivno jest.”
Autor originalnog članka: Monica Hunter-Hart, suradnica Forbesa
Link: 7 Business Lessons From Egyptian Billionaire Mohamed Mansour
(Prevela: Nataša Belančić)