Ona vodi tvrtku koja je porazila Boeing i potpisala ugovor za izgradnju aviona za “sudnji dan”
Sierra Nevada Corporation godinama se borila za 13 milijardi dolara težak ugovor s američkim zračnim snagama za izgradnju zrakoplova za “sudnji dan”. Sada reputacija vlasnice Eren Ozmen – ali i financijska sudbina njene tvrtke – ovisi o tome može li ona izvesti najteži manevar u sferi zrakoplovstva: na vrijeme i unutar budžeta izvršiti izrazito kompliciran vladin projekt obavijen velom tajne.
Predsjednica i suvlasnica tvrtke Sierra Nevada Corporation (SNC), Eren Ozmen, pleše ispred ogromnog ekrana, sama. Na taj način započinje godišnji forum tvrtke, a poziva i tristotinjak zaposlenika u publici da joj se pridruži u plesu. Pjesma – Happy od Pharrella Williamsa – definitivno odgovara njenom raspoloženju: ona je gotovo sigurna da će tvrtka za zrakoplovstvo i obranu koju je sa svojim suprugom Fatihom kupila 1994. godine osvojiti prestižan ugovor američkih zračnih snaga za proizvodnju zrakoplova za “sudnji dan”. Riječ je o moćnim zračnim zapovjednim centrima namijenjenim političkom i vojnom vodstvu u slučaju nuklearnog rata i drugih katastrofa, npr. udara meteora.
I tako je i bilo. Samo 22 dana kasnije, 26. travnja, SNC je osvojio ugovor. Sljedeće godine će na forumu svirati We Are the Champions, kaže Ozmen.
Ugovor je vrijedan 13,1 milijardu dolara u periodu od 12 godina, a predstavlja pravu revoluciju za privatnu tvrtku koja je prošle godine zabilježila samo 2 milijarde dolara prihoda. Već jako dugo, ova kompanija sa sjedištem u Nevadi duboko je ukorijenjena u srednju klasu industrije, daleko ispod pet divova među kojima su i Lockheed Martin (prihodi: 67,6 milijardi dolara) i Northrop Grumman (39,3 milijarde dolara). Vjerovalo se da je Boeing, gotovo 40 puta veća tvrtka od SNC-a sa 77,8 milijardi dolara od prodaje, siguran dobitnik ugovora jer je još 70-ih godina prošlog stoljeća dizajnirao četiri ovakva aviona, E-4B. Otada ima ugovore za njihovo održavanje – vrijedne oko 150 milijuna dolara godišnje – a njihovi jumbo jetovi 747-8 smatraju se najboljim modelima za novu generaciju. Pobjeda SNC-ja bila je iznenađenje. “Ovo je bilo nešto u što biste pogledali i zaključili da ide Boeingu,” kaže obrambeni analitičar instituta American Enterprise Todd Harrison.
“Pametni rizici jako su važni,” kaže Ozmen, koja je upravo na taj način SNC pretvorila u najveću obrambenu kompaniju sa ženskim vodstvom u SAD-u. “To je veliki dio poduzetništva. Bez toga samo slijedite tuđe korake, a niste vođa.”
Ugovor se službeno zove Survivable Airborne Operations Center, a riječ je o čitavoj planini tehničkih i upravljačkih izazova. Kako bi preoteli ugovor Boeingu, Ozmeni su morali pristati manji dio projekta odraditi po fiksnoj cijeni, što znači da će sami snositi troškove premašivanja budžeta. To bi za ovu ambicioznu kompaniju mogao biti problem. Upravo takva stavka ugovora stvorila je rupu u budžetu Boeinga od 2 milijarde dolara za dugo odgađanu novu generaciju predsjedničkih zrakoplova Air Force One. Ipak, ima i jedna pozitivna strana: za razliku od tog ugovora, SNC-ova struktura fiksne cijene bit će ograničena na fazu proizvodnje, što znači da tvrtka neće morati snositi neočekivane troškove tijekom nešto nesigurnije faze dizajna.
“Aktualna” tvrtka – odnosno Boeing, jedina druga kompanija koja se natjecala za projekt – “nije bila zainteresirana za primjenu inovacije, rezanje troškova ili smanjenje rasporeda,” kaže Ozmen. “Mi postajemo poznati kao inovatori koji donose promjene. Mislim da nam je baš to donijelo ugovor.”
SNC je također pomazila i sreća, pogotovo kada je riječ o vremenskom razdoblju. Uz gomile dobro poznatih problema sa svojim komercijalnim avionima 737, Boeing je opterećen i ogromnim brojem ugovora za obrambenu industriju koji su se pretvorili u gutače novca. Ukratko, gigant iz Arlingtona nije bio raspoložen za agresivno natjecanje, a eliminiran je prošle jeseni nakon što su predstavili ponudu koja je ignorirala stroge uvjete zračnih snaga, a među kojima su bili i odricanje od vrijednih prava na intelektualno vlasništvo.
“Ako izgubite ugovor na kojem biste izgubili novac, zapravo ste pobjednik,” kaže Nicolas Owens, analitičar zrakoplovstva iz Morningstara, komentirajući potez Boeinga. “Ako ste jako dobri u proizvodnji četiri aviona za sudnji dan za zračne snage, za što vas to kvalificira? Možda da proizvedete još četiri i to je to. Nitko drugi to ne kupuje. Obećajem vam da jednog neće dobiti Jeff Bezos.”
Ali ovaj projekt zasigurno će proslaviti i pomoći definirati ostavštinu Ozmen i njenog supruga koji su vlasnici 87 posto SNC-ja i dijele bogatstvo od 7,8 milijardi dolara. U najboljem slučaju mogao bi biti katalizator uspona u prvu ligu zrakoplovstva. U najgorem slučaju mogao bi završiti kao skupa katastrofa koja će ih baciti nekoliko godina unatrag.
Potrošili su 175 milijuna dolara – zasad
Tik prije pandemije, Fatih – koji se kao izvršni direktor fokusira na strategiju i rast (Eren, koja je također predsjednica tvrtke, nadzire upravljanje i financije) – je odlučio da je vrijeme da se tvrtka počne natjecati za programe koji obično odlaze najvećim kompanijama u sektoru. “Izazvao sam menadžere da razmisle kako možemo udvostručiti veličinu SNC-ja u pet godina,” kaže Fatih.
Tim je počeo razmišljati upravo o ovom ugovoru, a bračni par Ozmen sa američkim je zračnim snagama počeo o projektu razgovarati početkom 2020. godine, a potom počeo investirati novac. Mnogo novca. Potrošili su 175 milijuna (zasad) na modernizaciju digitalne infrastrukture tvrtke, s fokusom na umjetnu inteligenciju i digitalno modeliranje. Potom su, prije dobivanja ugovora, uložili još 100 milijuna dolara u izgradnju ogromnog hangara u blizini baze zračnih snaga u Daytonu u saveznoj državi Ohio. Dobar je osjećaj kad ne morate odgovarati dioničarima.
Ozmenovima komplicirane modifikacije aviona nisu ništa novo. Iako su sada američki građani, rođeni su u Turskoj, upoznali se u Ankari i zajedno studirali na Sveučilištu Nevada. Eren je za školarinu zarađivala čisteći urede u SNC-u koji je u to vrijeme bio malena obrambena kompanija s manje od 20 zaposlenih. Ona i Fatih tamo su se i zaposlili, ona kao menadžerica u financijama, a on kao pripravnik u inženjerstvu, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon što su promatrali kako se kompanija na jedvite jade izvukla iz nekoliko financijskih kriza, odlučili su podići hipoteku na kuću i kupiti tvrtku 1994. godine za manje od 5 milijuna dolara.
Specijalnost tvrtke je integriranje novih tehnologija u postojeće zrakoplove, a poznatija je po svojem partneru za svemir Sierra Space kojeg su Ozmenovi osnovali 2021. godine. Sierra razvija vlastitu svemirsku letjelicu, imena Dream Chaser, koja bi trebala biti lansirana sljedeće godine, a također surađuju i s Blue Originom Jeffa Bezosa na nevjerojatno ambicioznom planu izgradnje svemirske postaje koja bi trebala zamijeniti ISS, koju mnogi smatraju najskupljom stvari ikada izgrađenom. Sierra Space od investitora je prikupio 1,7 milijardi dolara, a vrijednost tvrtke procjenjuje se na 5,3 milijarde dolara.
Četiri aviona E-4B osmišljena su da pružaju “konstantnu komunikaciju u kriznom scenariju preživljavanja,” kaže pukovnik David Leaumont. On zapovijeda tom flotom koja također redovito prevozi i američkog ministra obrane. “Stalno to radimo, ne samo kad je kriza,” kaže on. Avion ima više od 40 odvojenih komunikacijskih sustava koji mogu izdržati elektromagnetske udare koji bi u trenu spržili elektroniku u slučaju nuklearnog napada. Ovi avioni lete već 50 godina, a trošak upravljanja iznosi 140.000 dolara na sat. U svakog od njih može stati 111 ljudi, imaju konferencijske dvorane i položaje za bitke, a mogu uzletjeti samo nekoliko minuta nakon izdavanja zapovijedi. Ipak, približavaju se kraju svog aktivnog života. SNC bi nove avione trebao isporučiti, spremne za akciju, do 2036. godine.
Konzultacije s rivalom?
Boeing je još uvijek vlasnik podataka o dizajnu za originalne avione, što znači da će SNC morati biti vrlo krotak i vjerojatno platiti svojem većem rivalu za konzultacije oko problema poput trošenja metala ili najsigurnijeg načina za ponovno pričvršćivanje dijelova (SNC očekuje minimalne dodire s intelektualnim vlasništvom Boeinga zbog svoje tehnologije skeniranja koja će kreirati “digitalnog blizanca” originalnog aviona). SNC također nikada neće sam vidjeti toliki prihod. Zračne snage će biti vlasnik svega, što znači da će moći odabrati novog suradnika za održavanje ili nadograđivanje sustava u budućnosti. Pristup “otvorenog sustava” vrlo je neobičan u iznimno konsolidiranom obrambenom sektoru, gdje tvrtke često strogo čuvaju svoje intelektualno vlasništvo kako bi prisilile vladu da ih desetljećima odabire za lukrativne poslove održavanja i savjetovanja.
“Tako industrija evoluira,” kaže Loren Thompson, dugogodišnja analitičarka u zrakoplovstvu. “Dođe neki novi igrač koji posluje na netradicionalne načine i spreman je riskirati, a sudara se sa starim igračem koji je šokiran što mora doseći uvjete koje nudi novajlija.”
Budući da je ovo najveći SNC-ov ugovor ikada, Ozmen kaže kako će zračne snage ponuditi detaljne savjete: “Oni shvaćaju da je ovo prvi put da SNC radi nešto ovakvo. Žele da uspijemo.” SNC će također imati pomoć od iskusnih podizvođača poput Lockheeda i General Electrica, a imaju i desetljeća prakse s klasificiranim i prilagođenim projektima modifikacije letjelica. Owens iz Morningstara kaže kako nešto ovakvo “njima zapravo možda savršeno odgovara.”
Tvrtka je već ispunila nekoliko ključnih koraka projekta, uključujući izgradnju drugog od najmanje četiri ogromna hangara u Daytonu i prijevoza prvog od pet korištenih aviona 747-8 koje su kupili od Korea Airlines za 675 milijuna dolara u nova postrojenja. Četiri druga aviona još uvijek se koriste u komercijalnim letovima, a njihovi putnici blaženo su nesvjesni da sjede u avionu iz kojeg bi jednog dana SAD mogao upravljati nuklearnim ratom.
Ako sve prođe dobro, SNC se nada kako će im ovaj veliki ugovor pomoći prikupiti niz drugih, uključujući i mornaričku verziju za koju će natječaj biti objavljen u siječnju, a za koji im je konkurencija Northrop Grumman. Već sada dobivaju neke vrijedne ugovore, uključujući jedan vrijedan milijardu dolara za razvijanje špijunskih zrakoplova za vojsku. Cilj im je doseći 4 milijarde dolara prihoda do 2025. i utrostručiti svoju veličinu do 2030. godine.
“Jednom kada dokažete da možete izvršiti nešto ovako veliko, dobit ćete 10 novih takvih programa,” kaže Ozmen. “Više za nas nema poslovanja po starom.”
Analitičar zrakoplovstva u TD Cowenu, Cai Von Rumohr, zaključuje: “Definitivno su se popeli po hranidbenom lancu.”
Autor originalnog članka: Monica Hunter-Hart, Forbes
Link: How This Immigrant Billionaire Outmaneuvered Boeing To Build America’s Next “Doomsday” Nuclear Planes
(Prevela: Nataša Belančić)
