Tko sve u Hrvatskoj proizvodi božićna drvca i zašto je bolje kupiti njih nego umjetna
Godišnje se u Hrvatskoj proda oko 200 tisuća božićnih drvaca, domaćih i iz uvoza. No, neki domaći proizvođači izvoze i u Švicarsku, Norvešku i Dansku. Proizvođači upozoravaju: plastična drvca ugrožavaju okoliš, a ako želite dobro drvce, jedina garancija kvalitete jest da je raslo što bliže mjestu u kojem živite
Visoki, niski, gusti, rijetki, sa srebrnim ili zelenim iglicama, od pet do 150 eura. To je, na prvi pogled, izbor božićnih drvaca koja se ovih dana mogu naći kraj trgovačkih centara i na tržnicama. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u Hrvatskoj je, uz Hrvatske šume, oko 1200 registriranih proizvođača.
Prema podacima o godišnjoj prodaji, 2018. godine, u Hrvatskoj je prodano 170 tisuća drvaca. Od 2020. do 2022. bilježi se rast prodaje, a onda ta brojka počinje padati. Do početka prosinca ove godine, prodano ih je 102.086. Dio toga su i drvca iz uvoza.
Ministarstvo vodi Hrvatske šume kao najvećeg proizvođača, međutim ta tvrtka na tržište stavi svega 10 tisuća božićnih drvaca. ”Mi imamo velike količine drvaca u svim razvojnim stadijima, ali na tržište stavljamo tu količinu”, odgovaraju iz Hrvatskih šuma na upit FORBES Hrvatska, budući da uzgajaju stabla i za obnovu šuma.
”Proizvodnja božićnih drvaca dobro je zastupljena djelatnost u Hrvatskoj, kako kod privatnih proizvođača, tako i na plantažama, odnosno rasadnicima u sastavu Hrvatskih šuma d.o.o., u našim upravama u podružnicama Gospić, Ogulin, Koprivnica, Zagreb, Delnice, Nova Gradiška i Vinkovci. Mi u Hrvatskim šumama d.o.o. božićna drvca ne siječemo u šumskim sastojinama, nego ih posebno uzgajamo u rasadnicima i plantažama za tu svrhu. Najviše se proizvodi obična smreka, koja je proizvedena iz sjemena skupljenog u našim šumskim sastojinama (područje Gorskog kotara i Like). Uz nju, u rasadnicima se naveliko proizvodi srebrna (bodljikava) smreka, kao i jela i Pančićeva omorika”, tumače.
| Godina | Broj prodanih drvaca |
| 2018. | 170.000 |
| 2019. | 168.000 |
| 2020. | 237.000 |
| 2021. | 212.000 |
| 2022. | 205.800 |
| 2023. | 195.627 |
| do 4. prosinca 2024. | 102.086 |
Cijene kao prošle godine
Ministarstvo nema podatke o tome koliko koji od proizvođača zarađuje jer vođenje evidencija o tome spada pod lokalnu samoupravu, pa smo kontaktirali Ankicu Čavić, predsjednicu Udruge proizvođača božićnih drvaca iz Koprivnice.
”Mi ovdje imamo 45 proizvođača na 75 hektara. Uzgaja se smreka, nordijska jela, pančićeva omorika. Smreka je jeftina jer njoj treba sedam godina da naraste do dva metra, dok je nordijska jela skuplja jer joj treba 15 godina na tu visinu. To ne znači da stablu toliko treba ako raste u šumi, nego toliko treba da se uzgoji onako kako želimo. Mi ih svake godine režemo i minimalno tretiramo protiv nametnika. Tako osiguravamo zdravo stablo s punom krošnjom, kakvo se obično traži”, govori Čavić.
Kod proizvođača na razini Koprivničko-križevačke županije cijene su, kako saznajemo, iste kao i lani. Kako kažu, cilj im je zadržati domaće kupce i osigurati dugoročno poslovanje.
”Znam da mnogi ljudi misle da pomažu okolišu ako kupe plastični bor, ali to nije tako. Jedno naše drvce godinama čisti zrak i stvara kisik dok raste, dobro je za tlo i životinje. Kad ga odrežemo, već imamo drugo spremno da dođe na njegovo mjesto. I zdravije je da ga imate u kući, nego umjetno. Više štete nastane proizvodnjom tog plastičnog drvca, a još ako ga bacite u smeće, treba mu tisuću godina da se razgradi. S prirodnim to nije slučaj, i ono dok se razgrađuje, daje natrag tlu hranjive tvari”, objašnjava Čavić.
Evo što kažu iz Hrvatskih šuma: ”Iako se na našem tržištu još mogu naći i uvozna božićna drvca iz zemalja EU-a, sve više kupaca gleda deklaraciju, koja se obavezno mora nalaziti na božićnom drvcu, i paze da kupuju domaća, svježa božićna drvca, koja su i najbolji odabir s ekološkog gledišta. Prirodna drvca u odnosu na umjetna imaju brojne prednosti. Uzgajaju se u rasadnicima i na poljoprivrednim površinama, pa ne ugrožavaju šumske ekosustave. Istovremeno, proizvode kisik te u životnom vijeku utječu na uklanjanje CO2 iz atmosfere. Procjenjuje se da jedan hektar površine božićnih drvaca godišnje može apsorbirati do jedne tone CO2. Jedno drvce prosječno se uzgaja 10 godina, a svake godine se sade nova koja zamjenjuju prodana.”
O kvaliteti hrvatskih božićnih drvaca govori to da se manji dio izvozi čak u Dansku i Norvešku. Jedan od proizvođača koji je svoja drvca slao u Norvešku, Njemačku i Švicarsku je i Zdravko Gregar koji ima tvrtku od 1994. godine. On proizvodi oko 50 tisuća drvaca.
”Do ove godine smo izvozili i u Mađarsku i u Italiju, ali ove godine su oni jeftiniji od nas. Za Norvešku su išla dva šlepera drvaca koji su rasli do 10 metara. Riječ je o najboljima od najboljih, a rasli su maltene kraj kuće”, govori nam Gregar.
Izvozi se još u Albaniju, na Kosovo, u Grčku. Ali najveći kupac, kako kaže Vlatko Vrabec, predsjednik Udruge proizvođača božićnih drvaca iz Bjelovara, ipak je Dalmacija. ”Bjelovar je centar proizvodnje božićnih drvaca u Hrvatskoj. Evo baš mi je danas otišla pošiljka za Dalmaciju, tamo i u Slavoniji je najveća domaća prodaja”, govori. Uzgaja srebrnu smreku, pančićevu omoriku i nordijsku jelu. Uglavnom prodaje na veliko, a većina proizvođača u njegovoj udruzi ima od 20 tisuća sadnica na više.
Sve je teže živjeti od drvaca
Tu je i Zlatko Giljan iz Velikog Trojstva. Počeo je prije 40-ak godina u Slavoniji i taj nasad ostavio nećaku. Danas na parceli ima nove nasade, njih par tisuća.
”Uzgajamo sve što ljudi traže, od srebrne smreke, preko omorike, imam 17 vrsta jela, pančićevu omoriku. Što god odrežemo, odmah nadomjestimo novom sadnicom. Imam tu jedan dio sadnica koje su se pretvorile u šumu, to ne diram. Veseli me spoznaja da sam posadio i odnjegovao šumu u kojoj sad ima fazana, vjeverica, svega. Nema novca za koji bih se prestao baviti ovime, koliko god je to iz godine u godinu sve manje profitabilno”, priča nam Giljan. Najviše mu pomaže njegov sin Domagoj i igrači iz lokalnog nogometnog kluba te prijatelji. ”Nemoguće je naći radnu snagu. Nekad se pitam za koga ja to sadim, a žena me pita zašto većinu toga ulažem natrag. No, ja to volim. A završio sam za veterinara!”, priča nam.
U zadnjih par godina, dodaje Giljan, pojavila se konkurencija kad je u pitanju izvoz iz Poljske i Mađarske. ”To su sve sad preuzeli Austrijanci, rade damping. Prije deset godina jelu sam prodavao za 20 eura. Sad ju prodajem za 25. U deset godina, cijena je otišla gore samo pet eura. Kako je to održivo? Dok platim davanja državi, materijal, uložim natrag, i nije neka zarada. Tu je i pad prodaje općenito, ljudi ne kupuju više prava božićna drvca. Prije ste nakon jedne sezone mogli kupiti automobil, sada nema šanse”, žali se.
Obiteljski posao opskrbljuje Zagreb
Božićna drvca nisu samo u kućama i stanovima, neizostavan su dio i gradskih proslava Adventa. Kad je Zagreb u pitanju, drvca pokraj kojih se čudimo cijeni fritula i kobasica dolaze sa Žumberka, točnije iz Parka prirode Žumberak, s 500 do 700 metara nadmorske visine. Riječ je o drvcima obitelji Crnković, koja svoja drvca uzgaja i prodaje već 30 godina. ”To je započeo moj otac sa svojom braćom, a sada posao vodimo ja, moja tri brata i bratići”, govori Zvonimir Crnković.
Oni se bave isključivo maloprodajom i najmom trgovačkim centrima, hotelima i Gradu Zagrebu. ”Godišnje izbacimo oko 3000 drvaca u prodaju ili najam. I svake godine natrpamo pola Zagreba. Kad završi Advent, ta drvca se vraćaju natrag na Žumberak, to je princip najma kojeg smo započeli i dobro funkcionira”, govori.
Uz taj posao, imaju i svoje druge poslove. ”Za nas nije moguće živjeti samo od drvaca, za to treba ozbiljna površina zemlje, 20 do 50 tisuća sadnica, ljudstvo, oprema za transport i tako. Ovo je više zato da djedovina ne stoji prazna i da podebljamo kućni budžet zimi”, kaže Crnković. Imaju kupce koji su im vjerni već 20-ak godina, a nerijetko im se jave i oni koji u zadnji čas nabavljaju drvce, na sam Badnjak. ”Tad ne možemo pomoći puno, ako je nešto ostalo, to se može uzeti. Sad nam je najveća ludnica, moramo isporučiti sve što je naručeno do 10. prosinca.”
Što čini dobro božićno drvce?
S uvozom nemaju problema jer im drvca iz Mađarske i Poljske nisu takva konkurencija. Dapače, svake godine im raste potražnja i više od onoga što mogu isporučiti. ”Morate znati da drvca koja dolaze iz uvoza nisu odrezana prije dva dana ni prošli tjedan. To su drvca koja se prvo prskaju sa svakakvim kemikalijama da izdrže transport, a rezana su prije mjesec – dva i držana u raznim skladištima. To ne zvuči dobro, jel’ da? Zato im i je kvaliteta nikakva i ne izdrže blagdane. Za dobro drvce, bitno je da je posječeno što bliže vašem mjestu stanovanja jer onda ste sigurni da ne stoji odrezano ili izvađeno iz zemlje tjednima. A bitno je i da je domaće, znači od proizvođača, ne od preprodavača”, govori Crnković. Domaća drvca ne stoje u skladištima, pa ne gube ni svježinu ni karakteristični miris.
”Za razliku od ovih što prskaju svakakvim kemikalijama, mogu govoriti samo za naša drvca, mi ih samo malo gnojimo jednom godišnje. Ipak rastu na Žumberku, pa im ne treba puno intervencija da bi imala bogatu krošnju i kvalitetu, ali moramo se o njima brinuti, čistiti od trave dok su mala da ih korov ne pojede i rezati da se oblikuje krošnja kakvu želimo. A onda se i ne dogodi da iglice krenu padati već na Štefanje ili za Novu godinu”, kaže Crnković.
Dodaje da je uvoz božićnih drvaca prije rata bio i iz Ukrajine, a najviše drvaca uvozi se iz Danske jer je tamo smješten najveći veleprodajni centar u Europi koji se bavi otkupom drvaca iz svih zemalja u Europi te ih tada distribuira ovisno o potrebama, čak i natrag u zemlje iz kojih su potekla”, tumači.
