Miroslav Škoro nakon politike opet u biznisu: Za Forbes je otkrio i svoj novi poslovni projekt

Miroslav Škoro zaključio je političku karijeru i posvetio se svojim poslovnim projektima – glazbi, vinima i izgradnji velike, luksuzno opremljene nekretnine za iznajmljivanje nadomak Zagreba. Za Forbes Hrvatska pokazao je kako napreduju radovi te otkrio što smjera 

Na listama za parlamentarne izbore koji će se održati za tjedan dana izostalo je jedno ime – Miroslav Škoro. Nezavisni zastupnik u dosadašnjem sazivu Hrvatskog sabora u koji je ušao 2020. godine kao osnivač i prvi predsjednik Domovinskog pokreta, iz kojeg je u međuvremenu izašao, odlučio se ostaviti politike i predati se daljnjem razvoju svog poslovnog portfelja. 

„Ušao sam u ovu posljednju političku utrku iz uvjerenja da nakon srčanog udara i teške operacije nisam uzalud ostavljen na Zemlji. Smatrao sam da, kao svaki uspješan čovjek, imam dužnost fokus sa sebe preusmjeriti na zajednicu. No, ispada kako to nije bara u kojoj dobro plivam. Ne mogu voditi politiku na način na koji se to danas radi pa sam iz toga izašao. Vjerujem da je to konačan kraj. Ne bih volio opet priuštiti ni sebi ni obitelji, a ni prijateljima i publici sve što se dogodilo u protekle četiri godine“, rekao je Škoro.  

Nalazimo se u sjedištu tvrtke Campus u Zagrebu kojoj je na čelu njegova supruga Kim Ann Škoro. Prije no što ulazimo u Škorin ured ukrašen brojnim priznanjima i primjercima glazbenih ostvarenja od ranih osamdesetih do danas, upoznajemo direktoricu. Ispričava se što nas mora pozdraviti, dolaze majstori. Ne mora daleko jer tvrtka im je odmah pored kuće. Stoga atmosfera i ne može biti drugačija nego obiteljska.

No, vratimo se našem razgovoru o političkoj atmosferi. Usprkos tome što ona nije bila uvijek ugodna, Škoro se ne kaje što je i to dio njegove životne priče. Dapače, naglašava kako je ponosan na sve svoje političke angažmane. Podsjeća kako je 1993. godine na poziv predsjednika Franje Tuđmana otišao u diplomaciju u Pečuh gdje je utemeljio Generalni konzulat Hrvatske, kao i na to da je 2007. godine osvojio mandat na parlamentarnim izborima. Tada se, kaže, odrekao saborskih prihoda u korist nabave medicinskih uređaja za pedijatriju u KBC Osijek. Iako projekt koji je trebala financirati fundacija Milo moje nije posve ostvaren zbog odluka bolnice, novac je uplaćen KBC-u, napominje.

„Ponosan sam na to, isto kao i na ovaj posljednji angažman jer ne može nitko zanijekati da sam dobio veliku podršku javnosti. Ostvario sam rezultat koji teško da će uskoro moći ponoviti neki drugi nezavisni kandidat“, ističe. 

Pa ipak političko djelovanje ostavilo je posljedice koje se očituju na dio njegova biznisa. U proteklih pola godine otkazano mu je desetak koncerata i doček Nove godine u jednom velikom gradu. „Dobar dio koncerata organiziraju općine, turističke zajednice i gradovi, oni naručuju izvođače. Politički konkurenti jako paze da ne bi svirala neka moja pjesma, a neki dan sam čuo kako su glazbenicima koji će svirati na jednom predizbornom skupu rekli da ne smiju svirati Škorine pjesme. Ja tu trpim direktnu štetu koja je i mjerljiva, ali nije mi žao“, kategoričan je. 

Njegov je poslovni portfelj diverzificiran, što doprinosi ublažavanju takvih udara na poslovanje. Svi njegovi poslovi vode se kroz tvrtku Campus osnovanu 2003. godine. To uključuje diskografsku djelatnost, glazbene kataloge, njegove glazbene aktivnosti, naplatu autorskih i izvođačkih prava, proizvodnju vina te nekretninski posao.  

Veliki nekretninski projekt

Posljednjih dana možda ga i najviše zaokuplja nekretninski posao. Investicija vrijedna više od dva milijuna eura u pitoresknoj Donjoj Drenovi nadomak Zagreba ulazi u završnu fazu. Škoro i njegova obitelj grade luksuznu višefunkcionalnu kuću za odmor, opuštanje i druženje.  

Nakon razgovora, uputit ćemo se na gradilište kako bismo ekskluzivno zavirili u, uskoro ćemo doznati, zavodljivi objekt koji uz apartmanski smještaj ima i unutarnji bazen, saunu, jacuzzi, polivalentnu dvoranu s kuhinjom i prostranom terasom za druženja te dodatni objekt sa smještajnim kapacitetima. Okružena zelenilom i brežuljcima, impozantna nekretnina od 800 kvadrata imat će i terene za padel, nogomet i druge sportove.  

Škorina obitelj kupila je u Donjoj Drenovi prije petnaestak godina parcelu za vrt, ideja je bila okrupniti ga te preseliti dio vinskog biznisa bliže Zagrebu. Glazbenikov srčani udar i pandemija koronavirusa utjecali su na to da na zemljištu, koje sada obuhvaća gotovo od 25 tisuća kvadrata ipak ne osvane vinarija kako je planirano, već zdanje koje se može vidjeti danas. Odlučili su ponuditi gostima mjesto gdje se mogu privatno družiti, uživati u prirodi, napraviti roštilj, proveseliti se, opustiti uz spa. Uglavnom, radili su ono što je njima kao obitelji trebalo, stoga se nadaju kako će to tržište dobro prihvatiti. 

„Tim projektom objedinjujemo sve što smo dosad naučili. Znamo zabaviti glazbom. Volimo ugostiti ljude. Moji suradnici su vični u ugostiteljstvu i kuhanju, po potrebi ćemo unajmiti i chefa, a gostima možemo ponuditi vino koje smo sami proizveli. Polivalentni prostor će se moći iznajmiti za proslave rođendana, pričesti, krizme, manje svadbe, team buildinge, prezentacije i razna druga druženja. Neki će doći samo u apartmane, neki gosti će koristiti spa. Ponudit ćemo više modula usluge, ali pazit ćemo da ne iznajmljujemo simultano onima koji su došli na obiteljsko opuštanje i onima koji organiziraju feštu“, otkriva Škoro za Forbes Hrvatska. 

Destinaciju planiraju otvoriti u kolovozu, no nisu opterećeni rokovima. U tijeku su intenzivni radovi i već se može nazrijeti kako će sve izgledati kad se razmontiraju skele i radnici napuste premisu. Veliki stakleni prozori s pogledom na vinograde i brežuljkaste pejzaže dominiraju višenamjenskom dvoranom i spa centrom. Mramorni svijetli podovi u kombinaciji s mnogo sunca koje dopire kroz prozore sa svih strana dodatno otvaraju prostor koji će uskoro biti spreman za opremanje. Sauna je već spremna, bazen i jacuzzi se naziru, sanitarni čvorovi su uglavnom već sasvim gotovi.

„Ovo će biti glavni ulaz, ali ne možemo sada tuda proći zbog skela“, pokazuje nam vlasnik dok se lagano spuštamo prema sporednom izlazu.  

Izlazimo. Škoro se udaljio jer odgovara na neki telefonski poziv. Prilika je to za prepuštanje trenutku i upijanje seoskog mira. Iako se mogu čuti radovi, atmosfera je idilična, proljetna. Procvale voćke, cvijeće, leptiri, ptice i razne bube djeluju hipnotički, teško je povjerovati da je radni dan i da smo samo na pola sata vožnje od gradske vreve. 

Nije ni čudo da obitelj Škoro ovdje često dolazi. I sami vole zasukati rukave. Poznati je pjevač čak kupio i bager te položio ispit kako bi mogao njime upravljati. Računica je pokazala da je to isplativije nego angažirati nekoga da odradi taj dio posla, objasnio je sa širokim osmijehom na licu.  

„Kad sam u Osijeku završio školu za građevinskog inženjera, nisam znao da ću toliko voljeti raditi s ciglom. Dragi su mi ti poslovi i volim ih obavljati sam. Moji biznisi zapravo nastaju tako da zadovoljavam svoje potrebe. Tako je i s vinom. Volim dobru kapljicu. Moj dida Marko Gabelica sam je radio vino i volio ga je piti, baš kao i moj djed Mate Škoro, koji ga nije radio, ali ga je isto volio piti. No, za razliku od građevine i glazbe, pravljenje vina prepuštam stručnjaku, vrhunskom vinogradaru i vinaru Dragi Matiću“, priča nam. 

Vinski biznis

Vinogradi koje obrađuje daleko su odavde, u Mitrovcu u dijelu Slavonije poznatom kao Zlatna dolina. Ponukan redovitim posjetima vinarima nakon festivala u Požegi, Škoro je 2014. godine odlučio kupiti ono što će s nježnošću nazvati „mali vinograd, veliki problem“. Htio je, kaže, vratiti nešto Požeštini koja mu je mnogo pomogla u karijeri. Upustio se tako u biznis u koji generira velike gubitke i mnogo zadovoljstva.

U prvoj godini za proizvodnju devet tisuća boca graševine uložio je oko 70 tisuća eura. Već te godine gubitak je bio između 50 i 60 tisuća eura. Nakon toga, kaže, to nije stalo, ali je on prestao uspoređivati uloženo-dobiveno. Utješilo ga je, priča, to što je na tajnom ocjenjivanju s tom prvom berbom 2015. godine vino Škoro proglašeno šampionom graševine. „Bilo je i konsterniranih“, smije se. 

„To je mala vinarija u kojoj proizvodimo vrhunska boutique vina, oko trideset tisuća litara godišnje. Uz graševinu, sada imamo i pinot sivi, cuvée i rosé vina. Igrali smo se i sa slađim sortama pa imamo i kasnu berbu graševine. Veliki nam je užitak kad za objedom izvadimo bocu svog vina ili kada nam netko pošalje fotografiju kako se opustio i razveselio uz njega. Takve slike dobivam iz Švicarske, Austrije i drugih destinacija. Naravno, vesele nas i nagrade, puno smo ih osvojili, a posebno smo ponosni na dvije srebrne i dvije brončane međunarodne nagrade Decanter“, govori naš sugovornik.

Surađuju s jednim distributerom vina, ali uglavnom svoje narudžbe dostavljaju ambulantno. Iako i sam sjedne u caddy, najčešće dostava zapadne njegova sina Matiju. Kad nije u studiju, dostavlja vino, kaže nam Škoro te napominje kako mu je sin vrhunski gitarist i instrumentalist te da mnogo vremena boravi u studiju – radi, uči i snima. Ispostavilo se dobrim što su napravili studio, dodaje. 

Digitalizacija košta izvođače

Tvrtka Campus nastala je zbog toga što nije bilo moguće baštiniti diskografska prava bez pravne osobnosti. Budući da se još devedesetih u razgovoru s Jugotonom, kasnije s Croatia Recordsom, vezano uz autorska i izvođačka prava za to područje zainteresirao, rano se pobrinuo zaštititi svoja djela. Sada je jedan od rijetkih izvođača na sceni koji je stopostotni vlasnik svega što je snimio i napravio. 

„Campus je krenuo kao diskografska kuća koja je štitila moja diskografska prava. Kako sam nemiran duh i imam potrebu snimati pjesme, počela se baviti izdavaštvom. Počeo sam pisati pjesme i za druge, tako da je nastao katalog od možda 500-600 snimaka koje su bile naslonjene na moje stvaralaštvo i stvaralaštvo mojih suradnika. Prepoznali smo prigodu kada je u stečaj otišao Orfej koji je imao osam tisuća snimaka. Na trećem javnom natječaju bili smo jedini ponuđači i za oko 300 tisuća eura kupili smo taj katalog. Od 2003. do danas Campus je narastao u firmu koja ima drugi po veličini katalog domaćih snimaka u Hrvatskoj“, pohvalio se te istaknuo kako taj dio biznisa sve više preuzima njegova kći Ivana koja se posljednjih nekoliko godina u inozemstvu školovala o zaštiti prava u uvjetima digitalizacije.  

Diskografi su nekoć uzimali oko osamdeset posto prihoda, autori glazbe dobivali bi oko 11 posto, šest posto izvođači te neki udio i prateći izvođači. U suvremenoj mp3 ekonomiji to je još gore jer se broj dionika povećao te je omjer novca koji ide glazbenoj industriji, tvrdi Škoro, poražavajući.  

Prema posljednjim dostupnim podacima Fine, Campus je 2022. godine ostvario 375 tisuća eura prihoda, 83 posto više nego godinu prije. Poslovao je s gotovo 93 tisuće eura dobiti, što je rast od 110 posto u odnosu na 2021. godinu.

„Prije nisu bile dio toga, a sada telekomunikacijske tvrtke, koje pružaju uslugu IP adrese, uzimaju lavovske udjele. Prije si znao da su izvođačka prava šest posto i da, ako ćeš prodati puno ploča, zaradit ćeš puno novca. Danas se to svelo na decimale. Izvođačka prava od prihoda na YouTubeu i od digitalnih servisa svode se na iznose koji se svode na četvrtu ili petu decimalu. Glazbena industrija je digitalizacijom u jednom trenutku postala bezvrijedna. Budući da više ne dolazi na materijalnim medijima, ljudi misle da je ne trebaju plaćati, ali nju je i dalje netko proizveo“, tumači glazbenik. I onaj koji je napisao glazbu, i onaj koji ju je izveo, kao i onaj koji ju je snimio trebaju imati pravo na naknadu, dodaje. 

Usprkos tim promjenama, glazbena industrija, smatra, ima budućnost. Možda su prihodi na decimalu, ali s obzirom na to da se proširio broj konzumenata, multiplikator je veliki. Samo treba odrediti koliko što vrijedi i jasno definirati naknade za korištenje nematerijalnog vlasništva koje danas koriste i modeli umjetne inteligencije. To nije samo pitanje zakonodavstva, već i morala, konstatira serijski poduzetnik kojem je glazba ipak prva ljubav. 

Najveća moguća nagrada

Za budućnost nema nekih grandioznih planova. Ove godine napunit će 62 godine i kaže kako mora biti realan, imao je ozbiljnih zdravstvenih problema, a i roditelji su mu ovaj svijet napustili prerano. Stoga prije svega želi pripremiti obitelj da nastavi s poslovima koje je on pokrenuo. 

„Meni je jako važno da ono što sam stvorio živi dalje. Nadam se kako će netko pjevati moje pjesme još dugo kad mene ne bude i da će to generirati neke prihode za one koji će me naslijediti. Najviše ih želim privoljeti da ostanu u Hrvatskoj, da nastave poslove koje sam pokrenuo, da ih razvijaju, otvaraju nove, da ne prestane postojati to što smo stvorili. To bi za mene bila najveća moguća nagrada. Naravno, napravit ću ja još svašta. Nadam se da ću otvoriti ovaj prostor u Drenovi, da ćemo uspjeti proizvesti još kvalitetnih vina, možda uvesti još neku sortu i da ću napraviti još nekih pjesama. Inspiracije imam, okružen sam mladim, talentiranim ljudima koji mi daju dodatnu motivaciju da nastavim sa svime što radimo“, kaže Škoro za kraj.