Tvornica tekstila Trgovišće prodaje svoje proizvode od Las Vegasa do Dubaija
Svojim je posteljinama, stolnjacima i salvetama Tvornica tekstila Trgovišće osvojila tržišta od Las Vegasa do Dubaija. Njihovi proizvodi našli su mjesto u prestižnim svjetskim restoranima i hotelima, a odnedavno brendom Merla osvajaju i hrvatske građane. Kako im je uspjelo upisati uspjeh u inače tužnoj hrvatskoj tekstilnoj industriji za Forbes Hrvatska ispričali su izvršni direktor TTT-a Mario Popić i financijski direktor Dražen Kolarek
Uz zagorsku magistralu u Velikom Trgovišću smjestila se jedna naizgled sasvim obična tvornica, no ono što se u njoj radi toliko je jedinstveno da nema premca od Milana do Istanbula. Tamo se pripremaju pamučne niti za tkanje koje potom strojevi kirurškom preciznošću pretvaraju u tkaninu, damast. Uzorke dizajniraju sami ili po želji naručitelja, a nakon dorade i bojanja u Milanu, tkanine se vraćaju u tvornicu gdje se od njih šivaju zavjese, posteljine, ubrusi, stolnjaci. Ti se proizvodi potom prodaju od Las Vegasa do Dubaija i to uvaženim klijentima poput restorana Gordona Ramseyja, Ritz hotela u Londonu, Caesars Palacea u Las Vegasu te bečkog Hotela Sacher.
Prije nekoliko godina osmislili su i posebnu liniju proizvoda Merla koju kroz maloprodajne kanale nude građanima. Priča o Tvornici tekstila Trgovišće atipična je, ne uklapa se u okvire ustaljenog narativa o propasti hrvatske tekstilne industrije. Dapače, poslovanje im je na vrhuncu, za Forbes Hrvatska to potvrđuju izvršni direktor TTT-a Mario Popić i financijski direktor Dražen Kolarek.
“Ove godine slavimo sto godina poslovanja. Lani smo ostvarili rekordne rezultate i to prvenstveno jer smo usprkos nestašicama sirovina, poremećajima tržišta i dobavnih lanaca uspjeli organizirati proizvodnju i naći kupce za svoju robu”, pomalo slavljenički započinje razgovor izvršni direktor dok sjedimo u sobi za sastanke. Dugi drveni stol dominira prostorijom čije police i zidovi krase izlošci proizvoda koji nastaju nekoliko metara dalje. Inače je, doznajemo, u prostoriji i veliki krevet s posteljinom, no trenutno je odsutan po službenoj dužnosti, predstavlja tvrtku na sajmu.
| Tvornica tekstila Trgovišće je u vlasništvu hrvatskog poduzetnika Željka Lukača. |
TTT je lani s prihodom od 5,7 milijuna eura, 16 posto višim nego godinu prije, zabilježio najbolji rezultat u svojoj novijoj povijesti. Većina tih prihoda, oko 75 posto ostvarena je izvozom.
“To su kupci s kojima godinama surađujemo i isporučujemo im puno brže no što bi čekali robu iz Azije. Izvozimo po cijelome svijetu, od Las Vegasa do Dubaija i sve između toga. Ključno tržište nam je Ujedinjeno Kraljevstvo gdje ostvarujemo 30 posto prihoda. Drugo najveće tržište nam je Hrvatska s 20 posto prihoda. Slijedi tržište Europske unije s puno manjih kupaca gdje imamo Austriju, Švicarsku, Švedsku, Njemačku i Sloveniju. Klijenti su nam između ostalog i na Islandu, Cipru, u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi”, kaže Popić.
| Stogodišnja povijest Tvornica tekstila Trgovišće ima bogatu povijest. Prije no što je 2008. godine preselila u Veliko Trgovišće i dobila novo ime, poslovala je pod imenom Tekstilni kombinat Zagreb (TKZ) na Črnomercu. Podsjetnik na taj veliki pogon tek je zgrada Laube koja je bila dio velikog proizvodnog kompleksa TKZ-a, nekoć hrvatskog tekstilnog diva koji je zapošljavao dvije tisuće ljudi. TKZ je osnovan šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali bio je to nastavak poslovanja tvornice koju je 1924. godine osnovao bečki industrijalac Felix Pollack von Parnegg. U to je doba bila poznata pod nazivom Tvornica za pamučnu industriju. |
Osvajanje Las Vegasa
“Neki su kupci klijenti još od osamdesetih i s njima razgovori o velikim narudžbama teku kao oni s ukućanima. ‘Treba ti salveta u vrijednosti 200 tisuća eura? – Ok, poslat ćemo ti. Čujemo se.'”, karikira izvršni direktor uz smijeh objašnjavajući kako su im odnosi s većinom klijenata već vrlo prijateljski. Sve uglavnom pokrivaju iz Velikog Trgovišća, općine koja broji jedva pet tisuća stanovnika. Posebne agente imaju samo za tržište u Dubaiju, dok im ekskluzivni zastupnik iz Vancouvera pokriva Kanadu i SAD.
Iako bi im to zasigurno olakšalo poslovanje na dalekim tržištima, zasad ne planiraju otvaranje ureda u inozemstvu. To je prevelika investicija, kažu. Ipak, to ih ne zaustavlja da se na tim tržištima šire. Prije mjesec dana u Las Vegasu su obišli 50-ak restorana i hotela. Tamo već imaju klijenata, prije svega to je restoran Hell’s Kitchen Gordona Ramseyja. Njegove restorane tekstilci iz Trgovišća opskrbljuju salvetama i to ne samo u SAD-u.
“Već nekoliko godina radimo za Gordona Ramseyja, on je velika zvijezda u Las Vegasu. Sad smo išli na sastanke s drugim hotelskim i restoranskim lancima. Vjerujemo kako će nam kroz godinu dana Las Vegas biti treće najveće tržište”, rekao je Popić.
Hell’s Kitchen restorani u SAD-u, osim u Las Vegasu podno Ceasars Palacea, posluju i u Atlantic Cityju, Washingtonu, na jezeru Tahoe, Miamiju, Južnoj Kaliforniji i Foxwoodsu. Njihova specifičnost je da se hrana priprema pred gostima restorana, tako da mogu pratiti sve interakcije chefova i osoblja. Uz to obroke spravljaju plavi i crveni tim, što dodatno podsjeća na atmosferu televizijskog reality showa koji je proslavio britanski kuhar bez dlake na jeziku Ramsey.
Kvalitetom protiv kvantitete
Upravo je izvoz jedan od ključnih čimbenika koji čini TTT-ovu priču uspješnom. No, to ne dolazi bez obaveza, premium proizvodi i održavanje kvalitete iziskuju neprestana ulaganja. Globalna konkurencija kažnjava svaki propust, zato se u tvornici pod posebnim svjetlima provjerava svaka nit, sve mora biti na svom mjestu, savršeno.
Provodeći nas kroz pogon financijski direktor Kolarek pokazao nam je točke za kontrolu kvalitete na svakom dijelu proizvodnog procesa. Sve kreće već od dobavljača, primarnu sirovinu – pamučnu pređu, kako naglašavaju, kontroliranog porijekla, već godinama nabavljaju iz Indije, a prije no što dođe na tvornički prag prolazi kontrolu dobavljača. Naravno, po dolasku se također sve kontrolira, a slijede provjere i nakon tkanja, dorade i u konačnici provodi se i kontrola konfekcije.
“Proizvođačima na globalnom tržištu možemo konkurirati samo tako da smo kvalitetniji od njih. Stoga kvaliteta naših premium proizvoda ne smije odstupiti ni milimetra”, kazao je uz pojašnjenje kako se ni troškovno ni količinom narudžbi ne mogu suprotstavljati proizvođačima iz Egipta i Pakistana. No, to ionako nije cilj.
Male, ekskluzivne linije s prilagođenim dizajnom po želji kupca nešto je što veliki igrači ne mogu ponuditi i upravo to je njihova komparativna prednost. Posjetili smo i odjel gdje se planira grafički dizajn, svaka točkica u tkanini pažljivo se ucrtava u softver, to je vrlo precizan posao za koji su potrebni debeli živci. “Konkurencija nije spremna raditi tolike kompromise, oni nude iskušane dezene uz minimalnu mogućnost prilagodbe koja se svodi na to da se ušije drugačija etiketa na proizvod”, tumači Kolarek.
Dvomilijunska investicija
Prilagodbe dimenzija i dizajna proizvoda moguće su zato što cijeli proces proizvodnje, izuzev dorade i bojanja, provode sami. No za to su zaslužne i investicije. TTT namjerava postati najmodernija tkaonica damasta u Europi. U tijeku je investicijski val vrijedan dva milijuna eura u modernizaciju pogona. U sklopu tog projekta sufinanciranog eurima iz instrumenta NextGenerationEU nabavlja se sedam novih tkalačkih strojeva, digitaliziraju se i automatiziraju proizvodni procesi, a postavljaju se i solarne elektrane koje bi trebale zadovoljiti 50 posto njihovih potreba.
“Dva milijuna eura, to je enormna investicija za tekstilnu industriju”, kaže Popić na pitanje planiraju li širenja pogona. “Razmatramo uvijek nešto”, dodaje neodređeno imaju li na umu u dogledno vrijeme neka preuzimanja. Ipak, posve su egzaktni da ne kane prodati tvornicu, barem ne dok smatraju da mogu sami napredovati.
Na dan kad smo ih došli posjetiti zaposlili su pet novih ljudi, sada ih je više od devedeset. Imaju i tridesetak kooperanata. Sve su, kako kažu, domaći ljudi. Ne rade za minimalnu plaću, primanja su im u odnosu na 2017. godinu dvostruko veća, a isplaćuju im i nagrade i bonuse. U ovoj su godini plaće rasle 15 do 20 posto.
Iako je na tržištu rada oskudica, uspijevaju pronaći mladu radnu snagu koja zamjenjuje dugogodišnje radnike koji su s njima 2008. preselili iz Zagreba u ovaj pogon, a sada polako odlaze u mirovinu. Trendovi im idu na ruku. Mlađi, školovani ljudi više ne traže toliko sreću u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Primanja tamo više se i ne razlikuju toliko od onih hrvatskih, a kvaliteta života u okolini gdje se svakodnevno ne gubi sat do dva na transfer do posla, gdje je sve nadohvat ruke i obiluje prirodom u koju se ne mora pobjeći, nego se s njom živi, sve su važniji argumenti za ostanak u pitomom Zagorju.
“Prosjek godina u posljednjih pet godina pao je s 55+ na 45+. Zaposlili smo dosta mladih. Čak i u konfekciji uspijevamo pridobiti šivačice od 23 do 26 godina, mada posljednjih 15 godina za njih ne postoji program školovanja. Dolaze nam djevojke kojima je šivanje hobi i radeći sve nauče”, komentira financijski direktor od kojeg saznajemo i kako tvornica godišnje proizvede 1,6 milijuna tekućih metara tekstila.
Zaokret u maloprodaju
Iako su i u TTT-u prošli stresan pandemijski period u kojem su svi njihovi klijenti doslovno morali zatvoriti vrata, uspjeli su preživjeti preusmjerivši proizvodnju na zaštitne maske, ali i uz pomoć države. Donijelo je to vrijeme i neke nove izazove, ali i neke nove prilike. “Puno tvrtki nije preživjelo lockdown. Mi jesmo. Budući da ne dobavljamo tkaninu kao većina u Kini ili Pakistanu, već je proizvodimo sami, bili smo u prilici isporučivati na tržišta koja su nas dotad zaobilazila. Stekli smo neke super kupce koje ćemo sada zadržati zauvijek”, priča Popić.
Lani su nakon dugog niza godina suradnje postali i ekskluzivni dobavljač stolnog rublja za Brolli, drugu najveću praonicu u Austriji. Praonice su im važni klijenti s obzirom na to da hoteli i restorani više ne posjeduju posteljine, stolnjake, salvete, već ih iznajmljuju od praonica.
Velika novost za tvrtku je i diverzifikacija portfelja u koju su ušli 2021. godine pokrenuvši maloprodajni brand Merla. To je dalmatinski izraz za čipku koja se pojavljuje kao motiv na posteljinama, stolnjacima, salvetama i pregačama koje su u sklopu novog branda predstavili 2022. godine. Otvorili su i trgovinu u zagrebačkoj Teslinoj ulici te webshop.
“To je nešto novo čime se tvornica nikada nije bavila. Merla je budućnost TTT-a. Cilj nam je da s godinama maloprodajom ostvarujemo podjednak rezultat kao i veleprodajom. Zasad smo s Merlom prisutni samo u Hrvatskoj, ali širit ćemo je i na ostala tržišta na kojima radimo. No, nije to samo tako. Svako je tržište posebno, od dimenzija do boja, zna biti dramatičnih razlika. Jedan pristup za sve nije moguć. Stoga ćemo se širiti tek kad projekt dovoljno sazrije”, tumači Popić.
Doduše, u Ilici postoji tvornički dućan, no čini tek par posto prihoda. Merla je u dvije godine uspjela povećati udio maloprodaje na deset posto ukupnih prihoda, a to je dobar iskorak, kaže financijski direktor. “Ulaganje u marketing i maloprodaju privuklo je i neke kupce u veleprodaji, od privatnih iznajmljivača do manjih hotela koji su preko Merle došli do nas i shvatili da im možemo ponuditi profesionalno opremanje”, zadovoljan je Kolarek.
Ni kilogram otpada
Kupnja direktno od tvornice, bez posrednika i bez visokih marži ima svoje prednosti, no to ne znači “tvorničke cijene”. Damast se može prenositi s koljena na koljeno, to je dugoročno ulaganje, napominje šef financija. Cijene jesu nešto više, ali proizvodi su održiviji, trajniji, nemaju pomodne motive, koriste se i više od deset godina i definitivno imaju svoje kupce, navodi.
Dodaje kako su testiranja provedena na Tehničko-tehnološkom fakultetu u Zagrebu pokazala kako TTT-ovi proizvodi ne mijenjaju kvalitetu ni nakon 250 pranja na najvišim temperaturama. “Zvali su nas nedavno vlasnici obiteljskog hotela da im se nakon šest godina korištenja konačno uništila posteljina bismo li im mogli isporučiti novu? A u hotelima se posteljina pere u prosjeku svaki drugi do treći dan”, govori Kolarek. Pojašnjava kako nam to govori jer su fokusirani na održivost i zaštitu okoliša, a anegdota koju je ispričao demonstrira njihov odmak od brze mode zbog koje je industrija na glasu kao veliki zagađivač.
“Ne proizvodimo otpad. Koristimo točnu namjensku širinu, proizvodimo male serije i ostatak od proizvodnje se koristi za proizvodnju suvenira ili za punjenje ukrasnih jastuka. Odavde ne izađe ni kilogram otpada. Ono što ne možemo iskoristiti šaljemo u Regeneraciju koja to iskoristi za izradu tepiha”, nadovezuje se Popić.
Hrvatski hoteli umjesto palače
Za kraj, zanima nas imaju li na listi želja neko posebno mjesto u koje bi voljeli ući i doznajemo kako je Italija tiha patnja. Ekonomska kriza 2008. godine otjerala ih je s tog, nekoć njihovog glavnog tržišta, i voljeli bi se vratiti. Umjesto Buckinghamske palače koju smo im naveli kao primjer, radije bi ušli u luksuzne hotele u Rovinju i Dubrovniku.
“Surađujemo s nekih hrvatskim hotelskim grupacijama poput Jadranka Grupe i Blue Suna. Neke manje suradnje ostvarili smo i s Maistrom i Valamarom, a radimo i s brojnim boutique hotelima. Prisutni smo u Dubrovniku, ima nas u Istri i Dalmaciji, Osijeku, Zagebu i Zagorju. Ipak, s obzirom na to da su nas prepoznali u Las Vegasu i Londonu, čini nam se da bi za nas moglo biti puno više prostora i na hrvatskoj obali”, zaključuje Popić.
