Je li zabrana novih apartmana nepravedna prema onima koji bi se iznajmljivanjem željeli baviti u budućnosti?
Novi Zakon o turizmu omogućio je lokalnim jedinicama – gradovima i općinama – ograničenje broja apartmana na svom području. Trenutno u Hrvatskoj, u privatnom smještaju postoji više od 600 tisuća turističkih kreveta. O problematici ograničavanja apartmanizacije razgovarali smo s gradonačelnikom Dubrovnika, Matom Frankovićem, a imamo i odgovor iz HGK
Broj apartmana u konstantnom je porastu, prije svega zbog višedesetljetne povoljne porezne politike, odnosno paušalnog oporezivanja iznajmljivača. Broj kreveta u privatnom smještaju, u siječnju ove godine iznosio je oko 636 tisuća što je porast od oko 38 tisuća kreveta, u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Rast je vjerojatno potaknut i novim Zakonom o turizmu, pa su neki požurili “uskočiti na vlak” prije zabrane. Iako iznajmljivanje apartmana mnogima osigurava egzistenciju, neka od najpopularnijih turističkih odredišta osjećaju i negativne posljedice “apartmanizacije”. Prije svega, lokalnom stanovništvu teže je i skuplje doći do nekretnine za stanovanje.
No, zabrana novih apartmana također je problematična. Što ako bi se netko za pet ili 10 godina poželio baviti iznajmljivanjem, ali eto, ne može, jer su kvotu već popunili “stari” vlasnici apartmana. Ne čini se baš kao pravedno rješenje.
Jedan od prvih lokalnih čelnika koji je najavio ograničenje broja apartmana jest gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, koji za FORBES Hrvatska kaže da je umjesto daljnjeg nekontroliranog rasta apartmana potrebno uvesti regulaciju njihovog broja po zonama, u kojima, smatra, treba apsolutno onemogućiti daljnje davanje dozvola za kratkoročni najam u stambenim zgradama.
Franković: Događa nam se da kapital pobjeđuje demografiju
“Naglasak je na stambenim zgradama i apartmanizaciji jer nam se događa da raste broj novoizgrađenih stanova, a u isto vrijeme mladi u Dubrovniku ne mogu niti kupiti niti pronaći stan za najam. Događa nam se da kapital pobjeđuje demografiju, stoga reakcija Grada Dubrovnika ide u smjeru zaštite i pomoći mladima i mladim obiteljima”, kaže Franković.
Franković je, kako kaže, uputio prijedlog izmjene Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekta u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Prijedlog je da se u minimalne uvjete za sobu, apartman, studio apartman i kuću za odmor, nadoda sljedeće: Modul objekta je funkcionalna cjelina određene neto površine (na uporabi gostu) s ulazom i dnevnim svjetlom (soba, prostorija za boravak, kupaonica), osim ako se radi o stambenoj zgradi čija namjena je stanovanje, tada u istoj nije dozvoljen kratkoročni najam već isključivo dugoročni najam od najmanje godinu dana.
“Oni koji imaju objekt za najam zasigurno neće biti onemogućeni u kapitalizaciji svoje imovine jer ukoliko u određenoj zoni neće biti moguće dobiti dozvolu za pružanje ugostiteljske usluge smještaja taj stan moći će se dati u dugoročni najam. Također, ukoliko se u međuvremenu oslobodi prostor u određenoj zoni za pružanje usluge smještaja onda se otvara opcija za nekoga drugoga tko zadovoljava uvjete”, smatra Franković.
Za mišljenje o ograničenju broja apartmana zamolili smo i Hrvatsku gospodarsku komoru, odnosno njihov Sektor za turizam, iz koje su poručili da nisu nadležni za privatne iznajmljivače, budući da oni nisu njihovi zakonski definirani članovi, no svejedno, smatraju da je rješenje koje je donio Zakon o turizmu dobro, jer lokalnim jedinicama daje alate za upravljanje održivošću i razvojem destinacije kako nekontrolirani rast turističkog prometa ne bi prešao kapacitete destinacije i time ugrozio komunalnu infrastrukturu i način život lokalnog stanovništva.
HGK: Brojne zemlje uvode razna ograničenja
“Zakon stvara pravni okvir za učinkovito i održivo upravljanje turizmom na temelju mjerljivih podataka. Potrebno je provesti još niz promjena osim Zakonom predviđenog planiranja smještajnih kapaciteta na temelju nosivog kapaciteta destinacija kako bi se na kvalitetan način oduprli prekomjernom turizmu koji već danas ugrožava mnoge destinacije na našoj obali”, kažu iz Sektora turizma HGK.
Dodaju i da su brojne druge zemlje već su uvele iste ili slične mjere poput ograničavanja smještajnih jedinica ili broja turista, poput naknada za pristup destinaciji, ograničenja broja vozila i sličnih, ponekad “nepopularnih” mjera jer se godinama bore s problemom “overturizma”.
Više europskih zemalja, odnosno njihova turistička središta, poput Venecije ili Barcelone suočavaju se sa sličnim problemima i dolaze do sličnih rješenja. Čak i u SAD-u gdje je turistički najam doživio procvat nakon pojave internetskih aplikacija poput Airbnba ili Bookinga, neki gradovi pokušavaju uvesti ograničenja najma.
New York je u rujnu prošle godine uveo vrlo stroga ograničenja, koja praktički onemogućuju kratkoročni turistički najam apartmana, kao poslovnu djelatnost. Konkretno, da bi se dobila dozvola za iznajmljivanje, vlasnik mora živjeti u stanu koji iznajmljuje i boraviti u njoj zajedno s gostima.